Muškarci i žene...i nešto između

I pita Flay - Zar nije ljepše iz ljudi izvlačiti dobro?

Naravno da je.
Pogotovo pružiti nekome još jednom priliku da te zaebe jer 2x nije bilo dovoljno jer "dobro je biti dobar, drugima činiti dobro, svojim ponašanjem inicirati njihovu dobrotu."
Je, kak da ne :)

S nepoznatim ljudima jednostavno je biti dobar ako…
Nemamo pojma tko su.
Nismo okrhnuti kao ljudi i ne režimo ni na koga preventivno.
Ako umjesto fige u džep pružamo drugima otvoren dlan.
Usputne zaebe pospremimo kao iskustvo iz kojeg nekog vraga i naučimo.
Ako…

Sve ostalo, ta neka spomenuta dobrota, u okviru je poželjnog ponašanja koja u teoriji dobro zvuči, a u praksi je malo teže izvediva.
Ili nije ako si bedak kojeg je netko uvjerio da nije uopće loše okrenuti i drugi obraz da netko na njemu ostavi otiske svojih prstiju.
Jer netko i takvu dobrotu vidi. Evidentira. Tamo negdje gore. Recimo….

Ajde da smo klinci koje život još nije ni na koji način načeo, mogla bih vjerovati u ovo kaj Flay piše, dobro i blabla…
Ali kako nas godine ipak iskustveno začohnu, u plusu i minusu, no way!

Ljudi u međusobnom odnosu zajedničke prošlosti, nebitno kakve, pa i tu na blogu, reciprocitetni su.
Tkogod me pokuša uvjeriti u suprotno, ne bu išlo.

Uostalom da nije tako, ne bi bilo repova koje svatko od nas, iz nekih prošlih vremena, vuče za sobom.
I pamti.
U drugim ljudima prepoznaje.
I reagira.
Ne uvijek dobrotom.
Ili nikad, ako krasta na ožiljku nije suha i dugo još neće otpasti…

Ok, znam da ima ljudi koji su drugačiji od mene, ali ja uopće nemam potrebe ikome dati novu priliku ako je prethodne potrošio.
I još čeprkati u potrazi za njegovom dobrotom.
Onima koji su mi nebitni u životu, njima niti drugu šansu….

Jbg, znam, grozna sam :)

Ali super je da postoje i ljudi kojima tratinčice rastu iza uha, a duša im je mekana kao mahovina natopljena ljetnim pljuskom….

Nekako u ovo vrijeme. Tu.
Tražila sam zapis po današnjem datumu i evo ga.
Iz nekih prošlih vremena dok sam bila draga, dobra i pitoma :)



Druge žene kad ih uhvati luna, podvlače crtu i planiraju kaj dalje.
A ja na početku nove godine razmišljam o budaletinama koje su mi ušle u život, neke ostale planirano ili neplanirano.
Bilo je tu svega.
I ljubavi i sranja. Ili ljubavi koje su bile samo potencijal, a ja ga nisam znala iskoristiti ili jesam, ali s krivim ljudima ili u krivo vrijeme, a sranja su uvijek bila sranja, za začepljenim nosom ili plitkim disanjem.

Jedno vrijeme nije ih bilo. Nije bilo ni mene, ni ljubavi ni sranja, obećanja, planova od sutra, ponedjeljka, od idućeg prvog.
Samo začahureno vrijeme koje sam pustila da prolazi.

Do Maria.
I iskre.

Na sve me je posjetio. I na ono kaj sam mislila da sam zaboravila kad me dopratio da ulaza - bilo je hladno, jedan od onih dana sličan današnjem, raskopčao je svoj kaput, povukao me k sebi i samo stisnuo uz sebe. Ništa više od toga, a tako puno mi je dao.

Uz njega sam počela opet planirati...


***

Meni se striček Mario baš sviđa. Smiješan je. Tak je velik, a ne zna reći r.
Mama mi je pričala o njemu. Ima isto jednu takvu curicu. Kao ja. Ali ne živi s njim. S mamom je. Budem je upoznala. Zove se Anja. Skoro ko ja.
Joj, jedva čekam sutra. Idem spavati. Pa će brže doći sutra. Kad se probudim, mama je rekla da ćemo ići do tete Renate.
Sad i ja imam Kitty. Samo je moja ljepša. I veća. Pokazat ću je Lari. I reći ću da mi je to kupio striček Mario.
Ma, ne vjerujem više u Djeda Mraza. Nisam mala. I znam reći r. Baš je smiješan.

I mama se je smijala. Samo je Matko bio ozbiljan.


***

Nemam pojma kaj je staroj trebalo da tog lika dofura doma. Umjesto da poslije klope zabrijem s ekipom, morao sam bedinati ono malo drečavo čudo od sister dok su stara i taj njen bili na na kavi i muvali se gradom.
Znam da će mi tjedan dana dosađivati s tom, kak se zove, Kitty. Kinesko sranje. Ili neko slično.
A i stara, kaj ga je baš trebala na Badnjak pozvati? Kaj bi falilo da smo ostali solo, k'o svake godine otkad je stari odjebal sve nas troje i odmaglil u nepoznato.
Ne pušim ja te njegove pizdarije i lajt fore. Ko da ne znam kaj 'oće. Stara je glupa ak' ne kuži.
Ak misli da bu mi se u dupe uvukel s godišnjom kartom za Medvešćak i da bum mu držal štangu kad je stara u pitanju, zajebo se.
Probat ću utopit kartu. Mog'o bi kupiti novi mob.
Jebote, ak' je htel ispast frajer, kaj mi ni nabavil za Sljeme, za VIP salon.


***

Cijeli mjesec tražio sam poklon za Karlu. Ime joj ie grubo je, ona nije.
Ali je rastavljena.
Bježao sam od takvih žena.
Jebi ga, ne znam na priče o bivšim muževima kretenima ništa pametno reći, ili barem ono što se mene očekuje.
Ziher i moja o meni na isti način brusi jezik.

Ako mi je, ne samo za oko, koja zapela, reagirao sam baš kako je od mene očekivala - jer nisam, kao, gad, jer nisam kao ti, imenovani, njihovi bivši, pa sam klimao glavom, uzdahnuo u pauzi potvrđujući da kužim o čemu priča, a kurac moj sam znao i istovremeno sam vrtio film s kadrovima koje sam na svu sreću samo ja vidio.
Ako mi se potrefilo, zajedno smo i odigrali svoje uloge. Najčešće kod mene.

S Karlom, sve je drugačije. I moram priznati, neplanirano.
Nakon 5 godina iskričarenja, obrisao sam profil. I ona.


Znao sam da ima klince. Sina i kćer.
Znao sam i da je drugačija od onih s kojima sam svašta i ništa dijelio. Sat-dva, vikend, koji mjesec, neobavezan seks po mojim pravilima, a uspješno sam im uz njega i njih uvalio. Uvjeravanje bez nagovaranja išlo mi je od ruke. Da kažem od kurca? Pojebem, zaboravim i idem dalje. Bez puno priča.

A s Klarom sam pričao. Da, s njom sam pričao. I pričam.
O svom burazu koji je poginuo na Maslenici, a imao je nepunih 20. O starcima koje ni dan-danas njegova smrt manje ne reže.
Poslu.
I Anji. Upoznat ću njenu malu s mojoj, vršnjakinje su.

Sjećam se, jednom mi je Klara pričala o glazbenoj kutiji koju je dobila na poklon. Odavno je prestala svirati.
Nadam se da joj se sviđa ova koju sam joj poklonio....

Na forumu sam imala avatar.
I tu...

Pa evo ga opet, malo drugačiji, prilagođen :)

Neverbalna komunikacija
Bez skrivenog značenja
I sadržaja u proredu

...i drag, simpatičan i empatičan, pristojan, smiren i dobre energije.. I....

Da! :)

Ne umanjujući blagotvornost coitusa ;) , za duh i tijelo, ipak…

Ako smo loše volje, naravno da nam fali njegovo veličanstvo.
Ako smo ljute, opet, deficit.
Ako prigovorimo bilo kaj, bilo kome, ista priča, u reprizi.
Čak ako smo i dobre volje, ziher smo noć prije dobile svoju porciju tjelesnih užitaka.

Muška anatomija, locirana ispod pupka, u preponama, preporuka je za bolji, kvalitetniji i sretniji život svake žene koja želi dobro sebi, a pogotovo svom partneru.

Ma, i usputnom. Slučajnom. Pa i potencijalnom.

Možda bi bilo dobro predložiti HZZO da spomenuto veličanstvo stavi barem na B listu lijekova jer očito itekako terapeutski djeluje.




Bez participacije.
Čak i za ekološki osviještene žene koje preferiraju alternativne metode liječenja i suvremeni pristup kroz bihevioralnu terapiju.

Zato dragi muškarci, nemojte se sramiti, zaboravite na lažnu pristojnosti i jasno nam dajte do znanja, bez prevelikog intelektualnog angažmana, da shvaćate srž naših problema i besplatno, a velikodušno ponudite rješenje.

Kao što je učinio, neki dan, naš uvaženi kolega bloger.

Najbolje, ipak, skromno i ponizno ću dodati - umjesto alternativnog, umjetnog, svakoj potrebitoj ženi stavite na raspolaganje svog gospodina veličanstvenog, pa čak i onda ako izgleda jadničko i skromno.
Nema veze, bitna je vaša dobra volja.
Svaka žena cijenit će vašu dobrohotnost.
Pristojne i dobroćudne žene uvijek će biti zahvalne zbog vaših plemenitih namjera i neće vas krivo shvatiti, budite u to uvjereni.

A kakvog ima tko ima, e to ćete, drage žene, morati same provjeriti.
Knjiga žalbe, ako će vam biti potrebna, a vjerojatno bude, na šanku je, kod blagajne.
Za reklamacije, uz povrat uloženog, ne znam da li postoji rok žalbe, ali mogu provjeriti, pa vam javim...

Zanimljivo.
Ne, ne smiješ izreći svoje mišljenje, pogotovo ako nije ramenotapšajuće i blesocerekajuće.
Nikako!
Misli svoje, ako možeš, ali klimni glavom, nemoj se zamjeriti nikome ovdje na blogu jer ljudi pamte.
Paaamteeeee!
Kao slonovi spojeni repovima i surlama.

Dobro jutro :)

Kad na kritiku reagiramo ljutnjom, je, kritika je opravdana, svidjelo se to nama ili ne, pokušali zgurati pod tepih, iza ormara, šutnuti nogom ili zaobići znajući da postoji, kao psećja kakica u Gundulićevoj.
I naša reakcija toliko toga o nama priča. Svjesni smo svog ponašanja pa je minimaliziramo koristeći druge načine komunikacije.
Ironija. Sarkazam. Spin.
Ili prešutimo, dan, dva, tjedan, trajno, ciljano, s razlogom.
Ili se ljutimo.


A zakaj se ljutimo, npr na ono kaj baš nikakve veze nema s nama već je samo tuđe mišljenje?
Pa i na jučer napisano da je blog jadan i moju suglasnost…

Meni je blog drag prostor. Još uvijek.
Dugo sam ovdje, pisala sam o svemu, nekad svaki dan.
Da, imala sam tada više vremena, manje i drugih interesa u tom višku vremena. Možda i potrebe da nekog vraga napišem, reagiram.
Kajaznam…
Znam da sam bila čitana, vjerojatno i ovo netko sad čita :), ali znam i da sam išla nekima i na živce, kao što idem i dalje :D
I kaj sad?
Da čučnem u kut razočarana i tužna, prekrijem dlanovima oči kao kad se klinci žele sakriti, da ih nitko ne vidi?
I ljutim se?

E, mrgudići, kako reagirate u RL na oprečna mišljenja - privatna, poslovna, ljudi koje volite, koji su vam usputni prolaznici u životu ili samo nužno, a neizbježno zlo?

U svom djetinjstvu, u periodu oblikovanja mene kao budućeg odraslog čovjeka, njih troje, svatko na svoj način, odradili su posao.
Dobronamjerni i oni koji me vole, reći će - dobar posao.
Ono drugi preokrenut će očima. Ježi ga.
Tata, mama i moja teta.
Tata me je razmazio, nas dvoje smo bili ekipa, kontra mame, mama me je usmjeravala, poticala i danas kao odrasla u njoj imam i podršku, ali priznajem manje razumijevanja nego kad je i ona bila mlađa, a teta…
E to je priča za sebe - pedagogica po obrazovanju, a netko tko je u meni znao izvući na površinu inatljivost, pa i prgavost, upornost, moje muško mi zna reći da je to istovremeno moja i vrlina i mana :D, a teta me je ciljanim kritikama naučila da se izborim za sebe.

Zakaj ovo?
Nemam pojma :D
Možda zato da skužimo da ništa, pa ni na blogu nije plošno, jednostanično, crno ili bijelo i da sve ima plus i minus, zašto i zato, pa i naše reakcije koje inicijalno puno puta nemaju veze sa samim blogom i napisanim/pročitanim, pa tako i kritike ili blaže rečeno - suprotna mišljenja.

Ljutnja je dobra.
Ako znamo zakaj smo ljuti, nekako osvijestimo problem koji postoji.
Ako znamo kako ljutnju kanalizirati i iskoristiti je.
Pa i ljuti razgovarati s drugim ljudima.
I tu…

...ili muškarci babe!