Muškarci i žene...i nešto između

Ne znam koliko mi je sve ovo ovdje pametno, ali jbg, tu smo kao familija, istinaBog i svi sveci, čudna, ali kaj sad, takvi smo kakvi smo..

Upoznala sam Eternisa.

Mislim, je fakat naporan, k'o proljev od 3 dana, ali ipak sam mu predložila da se vidimo, da vas tu više ne davimo bedastoćama, da li on ima malog, klimavog i žlundravog, a ja sam osušena klimakterična baba.
I gle vraga, prihvatio je bez puno nagovaranja.
Dogovor za nedjelju, poslije doručka, u njegovom omiljenom parku u kojem hrani svoje frendove golubove u pauzi između zapisa na blogu.
I onih koje vješto i brzo obriše.

Treća klupa s lijeve strane.

Ok.

Čak nisam ni kasnila, ali moram vam priznati da me je bilo malo frka.
Kajaznam tko je on, ionako se do sada uvijek skrivao, s gnušanjem i rezignacijom odbijao pristojne i friendly pozive forumske ekipe na kavu, samozatajan i diskretan kakav je na blogu, možda je sasvim normalan.
A možda i čudak.

Iz daljine, je da sam malo čorava, vidim lika kako opušteno sjedi i prčka nekog vraga po mobitelu. Ziher je na blogu.

Uvukla sam trbuh, je da malo plitko dišem, ali kaj sad bum izdržala, skužila sam da su mi se i cvike zamaglile, valjda sam se ipak uspuhala.

Sjela sam na rub klupe, on je i dalje tipkao po mobitelu, ni bok ni piš me vrit. Ništa! Čak ni u znatiželji podignut pogled.
Ima pravo, prestara sam, ali zbog njegovih uvijek pristojnih i uglađenih manira gospodina, a takav je i inače na blogu, pogotovo prema meni, nisam ga htjela smetati, prekidati, štogod već, samo sam znakovito uzdahnula nadajući se da će odvojiti pogled od ekrana i blagonaklono pokloniti mi ga na barem 5 i pol skromnih sekundi.

Lik fakat dobro izgleda.
Za svojih 100 i nešto godina, čak i poželjno, ne bih mu dala više od 50, tu negdje, koja gore dolje, prosijed, vretenastog tijela, dobrih crta lica ni malo krivo spojenih.
Skliznula sam pogled s njegovih ruku i zaustavila se na prekriženim gležnjevima i Hilfiger mokasinkama.

I taman kad sam zaustila da nešto jako pametno velim, kao i inače na blogu, oboje nas je trznuo škripeći zvuk šljunka pod kotačima u blizini, bolan jauk i salve psovki.

Potrčali smo prema prašini u kojoj je ležao ostarjeli suhonjavi biciklist razbijenih i oderanih koljena, zakrvavljenih bermuda i oguljenih laktova, nešto je nerazgovjetno mrmljao, možda je bio i cugoš, nemam pojma.
Ispod lijeve ruke čvrsto je držao napuhnut dječji kolut za plivanje s otisnutim preslatkim patkicama, a u košarici bicikla ostala je pričepljena šoping vrećica sa zdruckanim paradajzima i podrapani škanicl s duhanom, najvjerojatnije kupljenim na obližnjem Trešnjevačkom placu.
Možda je planirao kasnije do Jaruna.

Pokušali smo mu pomoći da se digne, nervozno je otresao prašinu sa sebe, opsovao mi sve po redu i rekao – odjebi meija, baba stara, ti ćeš meni pomagati, pusti me, mogu sam.

Šepajući je otišao dalje, teškom mukom gurao spigani bicikl, par puta se okrenuo, mislim da mi je i dignuo grbavi srednji prst.
Htjela sam mu samo viknuti – podrapane su ti i hlače na dupetu,vide ti se gaće, javi se kad stigneš doma, da znam kako si, ali odustala sam.

Lik s klupe je otišao na svoju stranu, malo čudno gledajući i mene i njega, a ja sam pozdravila Eternisove golubove i obećala samoj sebi da bum, bez straha i srama, sve vas danas upitala - zna li netko koji je nick ovom zgodnom liku s klupe…

Do sad sam imala naviku po(d)vući crtu, pa budem i ovaj put.
A može i točka na kraju rečenice.
Pa i srednji prst u zrak :P
Novouvedenu blošku retoriku ostavit ću za neki drugi zapis ili komentare, ako baš netko jako, jako želi provjeriti da li sam sve pohvatala, zapamtila i naučila u praktičnoj primjeni.

Dakle ovako…

Štovani bloški puče, pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću, ni od koga nagovarana, izjavljujem: nisam kriva!
A mogu i ovako - ok, kriva sam.
:)
Jel kome lakše sad?
Nedjelja manje oblačna?


Ponovit ću ono što sam već jednom napisala, pa možda dođe do nečijih aktivnih moždanih vijuga…

Ne sviđam se nekome od vas?
Vjerujte, sigurno je obostrano, a ako i nije znači samo jedno - niste mi toliko bitni u životu da bih to primijetila.
Kao ni ja vama, uostalom.
Win-win.

Idem vam na živce?
Jbg. tu vam ne mogu pomoći, ali mogu da ne čekate dugo na neki od specijalističkih pregleda, a ako vam treba, sredim vam preko veze odmor s pogledom na zelenilo, pa mi se slobodno javite na pvt.

Bahata sam i bezobrazna?
Pa kaj, ima ovdje glupih, dosadnih i oskudno pismenih, pa nikom niš.
Ako mogu drugi, mogu i ja biti takva kakva jesam, kaj ne?
Ili nisam, kako za koga i prema kome :)

Mislite da se zezam i da sam se ufurala u jednu od uloga jer se inače bojim i svoje sjene, šmucam se uza zid i smrznem od straha kad kihnem misleći da mi je netko za petama?
Provjerite!
Ionako znam da mnogi od vas znaju tko sam jer jedna od bloški zabava je dilanje privatnih podataka, pa možemo popričati, ne samo tu.

Zanimljivo kako se lako mogu redefinirati pravila, ovisno tko je tko i gdje, na čijoj strani, tko s kim ima virtualne repove iz davne ili bliske prošlosti.
Ili se praviti malo blesav, više nego što stvarno blesav netko i je.
A kad mu veliš da je blesav ili glup, pa i obrazložiš mišljenje, rastaviš na dijelove, razumljive i klincima u osnovnoj školi, generacija od 1-4 razreda, nacrtaš čak flomasterima u boji, obično se i nos objesi, ne zbog gravitacije već funjenja, a na pamćenju bi pozavidjeli i slonovi.

Ono što ne volim, tu i ne samo tu - zamotano govno u ukrasni papir s mašnom, uz potrebu da me se uvjeri da drekec, zbog mašne omotane oko papira, ne smrdi.
E pa smrdi, itekako smrdi!

Sa svakim od vas mogu popričati i pričati, ako oboje želimo ili ako nemamo u kaj pametnije potrošiti višak vremena, ali neka nitko od mene ne očekuje da ću mu kliziti dlanom niz dlaku, tapšati i tetošiti kad skužim da je učinkovitije lupiti nogom nekoga u dupe.
A ako je ikome potrebno apriori odobravanje, podrška kao hrana egu, neka popriča sam sa sobom zakaj je to tako.

Možete se naljutiti na mene, ni prvi ni zadnji put, ali nivo komunikacije na blogu smajlićima i "jako lijepo" meni je stupidan.
Ili je tako jednostavnije - kao fast food, kad krulji u želucu?
Ok, i to je hrana i prva pomoć gladi, ali nisam ziher da bi utrpali plastični hamburger i ono nešto crveno obojano, slično kečapu, a gadljivo odgurnuli tanjur s delicijama ili finom domaćom punjenom paprikom.

Možda imam prevelika očekivanja?
Ovo je kompliment, ako niste služili…
Ili su me neki od pismenih i zanimljivih blogera-ica, nekad ovdje, razmazili?
Jesu, priznajem!

I štošta su me naučili.
Kako se i svađati i/ili ignorirati bedastoće.

A ovdje, svađati se, bome rijetko tko zna.
Peace sister & love ostavljam za misice i za njihovo ritualno mahanje iz ručnog zgloba.
Svađa je oblik komunikacije koja puno toga, pa i neželjenog može izvući na površinu, čak i kad ne želimo da itko to vidi.
A vidi, tko želi vidjeti ili gleda samo tek toliko održavajući privid budnosti :)

Nije govno nego se pas posra' izbjegavanje je imenovanja, bilo čega, pravim riječima.
Prevencija mogućih problema, ok, ali onda treba i prihvati bez ljutnje moje mišljenje da si kukavica, da te je frka i da izbjegavaš i mogući konflikt jer ne znaš parirati, ne znaš kako ćeš reagirati ili znaš, pa baš zato samo šutaš kamenčiće vrhom cipele. I buljiš u pod.
Takve ljude ne cijenim. Jasno ću im to i ovdje napisati. I jesam.
To je problem?
Zakaj?
Pa kaj nije ok biti iskren, direktan, pa još ako je i tolerancija u kombinaciji, ma di ćeš bolje.

Možda iz mlađe u stariju vrtićku grupu Hihotića?

I tak…

'ste pročitali?
Znam da jeste.
Znam i da nećete priznati.
Ma, i to je ok…

Dobro jutro ili dan, kako kome..
:)

…za razliku od ljudi

Razlog/opravdanje/motiv?

Svatko tko nije mačka, a čisti tuđe dupe svojim jezikom, valjda zna zakaj to radi.
Ili ne zna?

Mace, zato ih volim. I ne samo zato.
A vole i one mene :)

(tu je bila fotka :)

Jutros fotkano - oljuštili su stari plakat, vrijeme ga je načelo, a i ide nova kampanja, pa...
Molim informaciju, da mogu dalje proslijediti - tko su abdicirane kraljice bloga i koje su novoimenovane?

Pitam za prijateljicu :D

I pitam jer ipak bi trebali ovdje organizirati ceremoniju primopredaje krune, trona, paževa i zamoliti bivše kraljice bloga da ponizno poljube skute novih i skromno, kako priliči prigodi povuku se u osamu...

Zahvaljujem!

-Dođi bliže, mo'š dobiti po nosu...


:)

Tko bu danas, na blogu, dobio po prstima?

:)

...bio admin webloga
I kad bi on bio na blogu...
Višak testosterona, definitivno!

:)