...

da, da, da...jos malo pa se datum change-a, nece vise bit 2009, nego 2010...
kak to vrijeme leti...

stara mi je za bozic/stefanje/nesto tog tipa bila kod stare od starog. prvo nisam shvatio poatnu toga obzirom da su starci razvedeni, al ajde...

malo mi je smijesno kako se ljudi promjene pod utjecajem tih nekih blagdanskih emocija...

el presidente se bira...ne pratim politiku, ne zanima me, dosadna je i nemrem izgubit stav da su svi politicari odvratna debela krmad koja samo krade i blebece da bi zadovoljivi svoje osnovne egzistencijale potrebe koje se svakako razlikuju od egzistencijalnih potreba mali ljudi radne klase...

osim toga, not much has happened...
posla i dalje nema, prognoze su samo tamnije i tamnije...

da, pobro sam faking jebenu kaznu, u 20:35 u ponedjeljak navecer...
prestrasnoooo...
jebo zagreb parking, holding i bandica...

da, dugo ti nisam pisao...skoro mjesec dana...been busy, ako zelis u to vjerovati...

fali mi kosarka, fali mi lopta i plasi me cinjenica da jednom kad je ponovo taknem, stvari nece bit onakve kakvima sam ih ostavio...

ponoc je prosla, badnjak...prokleti badnjak 2009...
zivcanoca u stanu, najrade bi se zatvorio, izolorao i maknuo od svih i svega...

stavljam jakooo puno tockica, al kad razmislim, sve ove misli i jesu nedorecene...

bili smo u linzu, cisto 4 the record da se jednog dana sjetim da je to bilo 2009...
faks, ispiti, isto sranje...jos tih 10 cu valjda zgurati kak tak, jer imam feel da se lagano gubim...

ne kuzim zasto su svi tolko jebeno sretni, ja sam tuzan, glupo se osjecam i ne vidim razloga bit sretan...
samo dani u godini koji ce proci i ponovo doci za godinu dana i sve se ponovit osim cinjenice da ces ti bit puno stariji...

baka je zvala neki dan, trazi brata da mu cestita rodendan koji je bio prije 4 tjedna...old age sucks...

danas sam gledao star trek filmici...u startu pogine stari od tog lika, umire tocno dok se on rada...i sto bi sad pjesnik htio reci...got me thinking, just closing one of nature circles?
otici cemo kad tad...
ova ima status, zivot je prekratak, iskoristi ga, il tako nesto...da i ne,mozda, what was i suppose to do again?

a taj linz...lijep gradic, nekak lijepo blagdansko raspolozenje, bijeg od stvarnosti i onda povratak u ovo sranje...

renderi se rade, popunit cu valjda taj portfolio kad tad...

slusam armina vec duze vrijeme i stvarno mi je odgovara...
to i adastra...
adastra je mocna...

zelim mir, spokoj i samocu, da se iskljucim...zelim to moci napravit kad sam u drustvu ljudi...ona scena, sve oko mene je sivo, jedino ja iz neke 10 perspektive sebe vidim kao colour, a ostalo je prolazno, sto me ne dira...
da bilo bi krasno, samo se iskljucis i zivis u svom svijetu, kakav god on bio...

za danas samo ovo...
ulazak u kuhinju i dobro poznata stvar s polustisanog radija ciju sam melodiju prepoznao u vrevi zvukova i sumova koji su me okruzivali....

"Do you remember a guy that's been
In such an early song
I heard a rumour from Ground Control
Oh no, don't say it's true

They got a message from the action man
"I'm happy, hope you're happy too
I've loved and I've needed love"
Sordid details following

The shreiking of nothing is killing
Just pictures of Jap girls in synthesis and I
ain't got no money and I ain't got no hair
But I'm hoping to kick...but the planet is growing

Ashes to Ashes, funk to funky
We know Major Tom's a junkie
Strung out on heaven's high
Hitting an all-time low

Time and again I tell myself
I'll stay clean tonight
But the little green wheels are following me
Oh no, not again

I'm stuck with a valuable friend
"I'm happy, hope you're happy too"
One flash of light...but no smoking pistol

I've never done good things
I've never done bad things
I've never done anything out of the blue, woh-o-oh

Want an axe to break the ice
Want to come down right now

Ashes to Ashes, funk to funky
We know Major Tom's a junkie
Strung out on heaven's high
Hitting an all-time low

My mother said to get things done
You better not mess with Major Tom"

ovo pisanje se opasno prorijedilo...

al dobro, sto reci...

rodendan, bolest, tajlandski, kosarka, teretana...
mislim mi lete na 10001. stvar.

i opet neko sranje, kako povjerovati nekom kad masu puta naletis na dokaze potpune suprotnosti...?

i sve sto ti drugi govore, odbacis, trudis se vjerovati, al je previse razloga da ne vjerujes...


samo ocu nesto tipa a5, beskonacno puno benzina i praznu cestu...nesto kao nocas...nisam jurio, isao sam polako, klizio i jednostavno slagao misli u moru tmine i punim i isprekidanim bijelim linijama...

bijelo bijelo, freemasons, opet...
mislim da sam stvarno ostario...nemam volje za nicim, nemam volje za opijanjem, nemam volje za izlaskom, nemam volje za nicim...
gledam sve te ljude, zivciraju me guzve, zivcira me dim, smrad i znoj...

htio bih posao, i zivot usmjerit samo na posao, sport i odmor...
trudim se sto manje zivcirati, al i najmanja stvar me u zadnje vrijeme dovede do ludila...
razlozi? meni potpuno nepoznati...ne mogu/ne zelim se opustiti, stalno na iglama, zivi po rasporedu i zaboravi sve sto smatras gubljenjem vremena...

ispiti, treninzi, posao, stan, subota navecer; plazma i ugodna vecera, filmic i krevet u pola 12...veliki savrseni krevet, da udem, legnem i ne izlazim drugi dan do 10 ujutro...
odmor, da se osjecam odmoreno, da ponovo osjetim neku zelju za zivotom koja nece bit samo kratkotrajna kad bacim pogled kroz prozor i sunce na nebu, kad po n-ti put cujem forever young...

a jbg., tko zna, mozda ipak ovo nije forever young...

danasnja tema - djetinjstvo...
zapravo, kad razmislim, bio sam sretno dijete...
na stranu razvod i sve te pizdarije, sad mi kroz glavu prolaze one rodendanske subote, budenje, sreca, odlazak s mamom u grad po poklon i nakon toga u ham ham na hambi, pa doma pripremit sve za djecji tulum...
kad malo razmislim, stvarno joj se treba divit; sve to je uvijek s toliko elana obavljala, bila je sama, a to se nigjde nije vidjelo...

nedjelje; budenje, igranje do rucka, stvaranja novih lego izuma, pa ucenje, pisanje zadace i priprema za ponedjeljak...i opet je bila tu, kontrola zadace, pomoc bilo kakva...

ah, da, djetinjstvo...

a sad, 10001 i drugi problem, neurodermitis, zivcanoca zabrinjavajucih proporcija, problemi u glavi, problemi van glave...

ponekad mozda i zalim sto neke stvari istrazujem, koristim google, informiram se... da neke stvari ne percipiram, veceras vjerojatno ne bi bilo ni voznje, ni ovog stanja uma...

mislim da je sad to vrijeme, vrijeme da obucem kaput i krenem preko maglovitog mosta...slusalice u usima, smirujuca melodija, rekla bi remi "ti volis tuzne pjesme...", magla, savrsena, hladna, divna, spokojna magla...

vise me ne vide ostro, postajem i ostajem samo blaga kontura koja nestaje u sivom bezdanu...

ccc, skoro pa mjesec dana od zadnjeg teksta...

been busy ili samo samo zapostavio sve oko sebe?

i da, jos uvijek ucim nosive...go figure...
iako sam u stanju zakucati sve u pod i mozak na pasu...

prolilo mi se mlijeko danas...glupa salica...a mozda i ne bi trebao pricati glupa, obzirom da je sad mrtva; 1001 komadic keramike koji sam zafitiljio u zid...
ako nista, trenutna satisfakcija...moram se nauciti samokontroli, jer me ovakve situacije vec ozbiljno plase...

tajlandski je zakoooon...ako nista, jedna od 3 svijetle tocne u mom recentnom zivotu...

posla nema, a kao radis nesto, drzis se i nadas da ce bit bolje, al po svemu sudeci , oce k....., iliti nada je kurva, a bol nije samo na bracu...

dosao sam do 160 u deadliftu, sljedeci cilj je valjda 200...

max me ljudi, a ujedno i smiruje...tako volim kad nesto kreativno i lijepo nastane od neceg sto malo ljudi uopce razumije citati...

43. stranica, ajmo ivo, ajmo nosive...jebote, valjda cu 3. put proci pa makar na srecu...:(

cetvrtak, vrijeme za teretenu i nogeeeee...

dragi ljudi iz interijera se ne javljaju, a mozda je zapravo stvar u meni, mom mailu il necem...

hahahaha, krelci iz bilic erica ce radit crnu listu studenata koji su drugima posudili x-ice...pa majko mila, di tog ima, jad i bijeda...ne vidim smisao da ja koji uopce ne jedem tamo, ne posudim frendu iz kluba koji se samo hrani po menzama i niju mu dovoljan limit koji tamo ima...
tak svejedno, ocu ja potrosit il ce on...ma debili...

i jos malo....

i joooossss...... ... ... ... ... ...

jebalo te brutaliziranje tockicama, vec je postalo refleksno...

kako vrijeme leti...
ljeto, jesen, zima...
subota i ispit...nk2, precool, oci mi se vec sad sklapaju...
dobro jutro, wake up, wake up, it's a beautiful morning...
aha, mos mislit...

dosla struja...
idemo nosive 2 :D

;-)

opet...
mislim, stvarno mi to nije jasno...

jel previse trazit neku iskrenost?

dal se simply moras zadovoljit s time da svatko ima svoje tajne, da se neke stvari ne govore i da malo tko ima hrabrosti nesto u lice reci??

stvarno mi nije jasno...

i tako iz dana u dan, iz gluposti u glupost...
nadao sam se da ce ovaj put bit drugacije...

cemu lagati?
cemu muljati?
stvarno ne shvacam poantu toga...

...losing my favourite game...

vec je 12esti...
vrijeme stvarno leti...
kad sam zadnji put pogledao bio je tek 10i...

sto smo rekli, ciam, ringstrasse, broadacre city, grad u totalitarnom rezimu i jos nesto...

zanimljiv je taj koncept, da imam hektar zemlje koji mi je drzava dala i na njemu zivim, radim, zujim il sto vec...jedino mi je nekak smijesno sad da bi bio farmer, al boze moj, u ono vrijeme, na onom mjestu, koncept se vjerojatno samo tako mogo ocuvati...
nekak mislim da se danas to pokusa, komontno bi cijeli hektar zatrpali bazenima, tenis terenima i garazom za v8 mrcine s 55" felgama...
kako su ljudi nekad bili jednostavni...

danas opet teretana, sutra pripreme, pa teretena, pa ce proci 9 mjesec i jurimo prema 2010...

starim...

"Pusti neka svjetlost teče
Niz lica nam i laži sve
Mreža bačena na oči
Sakrila je slike te
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
Skriven u kutu bola
Opijam se riječima
Što čitaju mi suze
I govore nam šapatom
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
S dlana Boga pala si
I anđelu si krala mir
Kao kiša rasula kapi sve
U pehar skupljam tvoje riječi,
Tvoj pogled
I tvoj prah"


TEMPORA MUTANTUR ET NOS MUTAMUR IN ILLIS.

"...All the streetlights glowing
Happen to be
Just like moments passing
In front of me..."

vozim nocas, slusam tu pjesmicu i kroz glavu mi prolazi ta misao...
gledam svijetla, visoka rasvjeta, niska rasvjeta, zuta, bijela, plava...
zanimljiva metafora...
mozda zapravo i je sve tako...jedno putovanje s lampama koje prolazis...

"The city feels clean this time of night
Just empty streets and me walking home
To clear my head
i know it came as no surprise
I'm affected more than I had guessed
By what was said-then "

sjedio sam za stolom, gledao svoju refleksiju na staklu, snimao goluba koji zuji po liscu...
lisce...
ono jesenje smede lisce po tlu...
i zvuk, onaj smirujuci mocni zvuk...
i vjetar, onaj mocni vjetar koji sve to pokrece...

i za kraj, yammat, detour il kako da ih vec zovem...
"ako ti jednog dana u glavu uradi slava, znaj da ostao si sam...
jer nema te jedne boje, koja najbolji stoji, uz tvoj predivan ten...
dok ne probamo, ne znamo...

ako se jednog jutra probudis, a nije sutra, znaj da tek je neki dan...
u tjednu sto ne postoji, godine koja se ne broji..."

ma odustajem...
jebe mi se vise...
nemrem ovak i glupo se osjecam...
ko jebeni debil kojeg namjerno maltretiraju...

totalno mi ravno sad sve postaje i opet se gubim...
najrade bi zakucao nekog...

ko bas jebe, ako sumnjate, sumnjate...
ako ne vjerujete, ne vjerujete...
zaboli me...

samo mene preskocite, a svoje igrice igrajte bez mene...

zadnjih tjedan dana sve ode u k...., kak mrzim kad se ljudi trude bit teatralni i onda iz niceg radit nesto, a iz neceg nista...

hrpa jebenih nesposobnih wannebe zrelih debila...

jebo mobitel, msn, facebook, iskru, mail i picku jebenu materinu...
jebo iskrenost...
jebo provjere...
jebo nepovjerenje...

jebo treninge,pripreme i selekcije kad se ovak i onak vec sve jako dobro zna...

i sad bi nesto razbio, nekog ubio i slozio s zemljom...


zelim samo kisu...da padne, da pada i da ne prestaje...
neka potopi sve i odnese za sobom sve ono lose, prljavo i ruzno...neka i mene odnose, jer vise fakat nemam volje...
ocu plutat, vozit u nepoznato, ugasit mozak, ne vidjeti, ne cuti, ne osjeti...

dakle...sto reci, napisati...

u glavi mi zadnje vrijeme konstantno svira summer moved on...
mozda cak i ne zbog samo pojma da je poceo 9. mjesec, nego neke dublje psiholoske veze koju sam stvorio s tom pjesmom...

to i missing...prokleti missing...nestati na neko duze vrijeme, simply maknut se od svega, vratiti se i onda snimit promjenu...
one cool filmske digresije, najjaca retrospektiva ikad...

hodao sam kroz park neki dan...ista staza koji sam prosao tko zna koliko puta...promjenilo se, panta rei...drvece je tamo...
razmisljam sam o tom drvetu...
imam fotografije na kojima se ja s 6 godina vozim pored njega...
imam fotografije na kojima s 4 godine sjedim pored njega...
nemam fotografije na kojima s 24 samo prolazim pored njega...fotografija uma...valjda nece nikad nestati...

samo prolazim, u glavi konstantno samo jaka impresija, koja ostaje i ne mogu je izgubit...

gledam djecu u parku, gledam roditelje, gledam park...
nema vise rakete, nema vise pjescanika, nema vise one ljuljacke...

njihova igra je nekako cista, bez problema, savrsena simfonija bez dirigenta...jednostavno, savrseno tocno, pravilno, neiskvareno...

volio bih da sam opet tamo,da vozim svoj plavi bmx, da bezbrizno sjedim na kosu, mozgam s kojim od velikih igraca bi igrao, zelio se dokazati...
luka, mario i boca cole koju je kupio svaki dan netko drugi...
lopta i premali obruc...
prasnjavi teren, ljeto...

ali ljeto moved on...
kao i svake godine...

i onda sjednes, razmislis i na jedan nacin shvatis svu cistocu oko sebe i shvatis kako nestaje i nanovo se javlja...
ah, american beauty...ne zelim zvucati depresivno il kao netko tko valorizira americku kulturu i film koji je dobio "samo" 8.6 od 10 da imdb-u, al upravo sad mislim na jedan monolog...

"I had always heard your entire life flashes in front of your eyes the second before you die. First of all, that one second isn't a second at all, it stretches on forever, like an ocean of time... For me, it was lying on my back at Boy Scout camp, watching falling stars... And yellow leaves, from the maple trees, that lined my street... Or my grandmother's hands, and the way her skin seemed like paper... And the first time I saw my cousin Tony's brand new Firebird... And Janie... And Janie... And... Carolyn. I guess I could be pretty pissed off about what happened to me... but it's hard to stay mad, when there's so much beauty in the world. Sometimes I feel like I'm seeing it all at once, and it's too much, my heart fills up like a balloon that's about to burst... And then I remember to relax, and stop trying to hold on to it, and then it flows through me like rain and I can't feel anything but gratitude for every single moment of my stupid little life... You have no idea what I'm talking about, I'm sure. But don't worry... you will someday. "

i tako...vjerojatno se svi nademo tu...kad tad...mozda je moj problem, a mozda i prednost, to sto se cesto nadem u tako necem i razmisljam...

point being...i've lost the count...

...zivot je crtez bez gumice za brisanje...

procitao sam to negdje, ovdje, tamo,...negdje...

prvi ispit sutra, ucio nisam, listi nema kraja...a tako bi htio vidjeti kraj, predugo sve ovo traje, sporo je...

vreva automobila u petak navecer, motorizirana nacija, facebook, iskra, ljudi, smisao...

MEDIJI, ah ti mediji...
jebali ih mediji...

vlasnistvo, suvlasnistvo, izvlascivanje, registri, administracija, zakooooni....

srebrna trojka stoji na crvenom...primitivna seljacina i naperlitana plava droljica...crveno, auto zalagano krece, na zebri je vec...can't stop...zutooo je postalo zeleno, crveno zuto, srebrnog nema...

naravno u proces mjerenja kite se ukljucila i stara plava verzija da pokaze da njezih ponosni vlasnik nije nista manje primitivniji...mozda cak i vise...ah konkurencije...

ah, kak tuzno kad ljepota postane sinonom za primitivizam, balkanizam...

kuda plovi ovaj brod?
neka potone vise...

zagreb, opet zagreb...

sve seljacine i primitivci se vratili...ekipica ispija kavice, grad zuji i ceka prvo vjetar da pocne rusit lisce, kisu i ono vrijeme koje koliko god depresivno, uvijek izvuce nesto ugodno u meni...