Gotovo.

Ti si 77' ?

Klimam potvrdno uz lagani smiješak.
No navikao sam vec na čuđenje.

Jesam li zbilja mladolik? Skriva li kratka kosa sijede?
Ili je tajna u osmijehu i vedrini koju pokušavam "isfurati" na mjestima veće cirkulacije ljudi?

A možda...možda misle da mali ljudi ne stare...da su prevarili prirodu s visinom djece koja zalaze u pubertet?

Ali jesam, zbilja sam 77'.

Bio u pionirima...učio ćirilicu...otpratio i dočekao starog iz rata...othranio i sahranio tri predivna cetveronozna stvorenja...jos mnogo, mnogo toga...

77'

36 godina.

A opet ponekad tako izgubljen.

No nesto je drugačije.

Shvatio sam sta se to pojavi u muškarcu da u "zrelim" godinama vise privlači žene nego kao mulac koji bjesomučno troši na izlaske, aute i ekipu...

I smiješno je...ali je moj dojam takav.

Odbijanje.
Aha, odbijanje.

Zasitis se i shvatiš da nema vrhunskog sexa iz maste.
Da nema ni ostvarenja snova.
I da su sve iste...uz male nijanse različitosti.

Tada počne nelagoda na suprotnoj strani.
Tada im se probude i ideje tipa "nisam ja kao sve druge, bolja sam" ili "sta on zna, one prije mene pojma nisu imale ili ga nisu dovoljno uzbuđivale"...te ona finalna, najbolja - "koja je on dobrica...ta kuja ga je uništila...pokazat cu joj sta je izgubila"

A tebi se ne da vise biti subjekt jos neke kratke price koju su projicirale u glavi nakon pročitanoga dodatka iz Glorie...(onog rozog, na recikliranom papiru)

Želim joj reci da je dobra zena.
I da znam koliko joj znači komunikacija samnom...podrška koju dobiva u promjeni života nakon 5 godina nečeg vrlo lošeg...ali...ali jednostavno ja nisam taj kojeg treba.
Ja sam ovakav najbolji samo za prijatelja.
A to i sam trenutno najviše trebam...prijateljicu.

Škripac.

Jer dira se ego. Taština. Ženski libido.


Nisam tip koji cu vise ikada moći pristati na odnose koji mi u nečemu ne pasu ili izazivaju imalo nelagodan osjećaj.
Umirila se temperamentnost no povećala ideologija.
I zato NE.

Let' s just be friends.

I jos uvijek si nemogu vjerovati da po prvi puta u životu izgovaram tu rečenicu...
Ali jbg...netko uvijek mora biti to - prvi.

36.

Puno godina.
Jako puno.

S psima naravno...kako bi uvijek postojala ''tampon zona'' :-)

U nedostatku istoga vrlo rado dijelim svog :-D

...tjs jedan mali post-night out zapis.

Petak.
Ludilo u gradu.

Lagano probijanje kroz guzvu.

Okret na fontani...evociranje uspomena gledajuci maturante i njihovo ludovanje.

4 u Puchu.

Zentaju.

''To protect and serve'' - natpis koji se tako cesto pojavljuje u filmovima ''onih preko bare''.

Osmijeh dolazi na lice.

''Sarkazam Sheldone, sarkazam...''

Ne uspostavljam kontakt ocima...iako osjecam njihove na sebi dok prolazim kraj njih i zaustavljam se na crvenom.

Svjetla se pale.

Znaci - krecu.

Promet i sam po sebi ne dopusta nikakvo stiskanje gasa pa se ne brinem za brzinu...fokusirajuci se na prestrojavanja i zmigavce...

Kao lesinari dok prate iznemoglu zivotinju...
A i zbilja sam prebijen...umoran...

Ja desno, oni desno...ja lijevo, oni poput repa...

Dakle - to je to.

Cekaju gresku ili je zapocelo psiholosko zastrasivanje.

I konacno...pali se rotacija.

Nekom slucajnoscu samo 15tak metara od njihove postaje...valjda su ocekivali rabijatnog celavca pa ''just in case''...

Dobar dan, rutinska kontrola prometa, vasu vozacku i prometnu...

Pruzam vec spremne dokumente i shvacam da su me okruzili...dvojica naprijed, dvojica iza...sa svake strane...

Pada mi na pamet da ih pitam hoce li kupiti auto...pa ga zato tako pomno gledaju ili?

''Suti Hrvoje...nije trenutak za humor...''

Odlazi u terenca s mojim dokumentima...rotacija i dalje vristi ljudima u oci...privlaceci paznju...a ova trojica stoje...silterica navucenih preko ociju s desnom rukom nonsalantno naslonjenom na futrole...

Jebote...

Koji vam je klinac mislim si...

Kriv dok se ne dokaze suprotno?

A ljudi...ljudi kradu pogled i odmah odmicu oci...

U strahu.

Smjesim se...saljuci poruku opustenosti...ali polako osjecam kako nervoza raste...

NE! Ne zbog mene...niti ikakvih unutarnjih strahova...NE...

Unose je drugi...ta bezlicna masa koja prolazi...trudeci se ne biti primjecena ili istaknuta...poput mene...u svjetlima plavih reflektora pozornice.

Dresirali su nas.
I to jako dobro.
Medijima...kaznama...''rutinskim kontrolama'' u kojima ti uvijek nesto nađu ako zele...stigmom koju nose ''specijalci''...

I potonut cemo sutke.
Siguran sam u to...

U strahu od kazni...ovrha...osobnih bankrota...

''Izvolite vase dokumente'' - prenuo me glas iz misli...

''Hvala''

Odlazim.
Indiferentan prema cinjenici da nije bilo nikakve kazne...posto sam onu najvecu platio...

''Lijepa Nasa'' - dok trojica prilikom ''rutinske kontrole'' drze ruke na pistoljima?

Yeah right...

Gamadi politicka...u sta ste NAŠU državu i ljude u njoj pretvorili...

Dvije rijeci koje najbolje opisuju mojih proteklih 5 godina.

Prvo je bilo cekanje da se stari polako povuce iz biznisa i da nastavim s dobro uhodanim poslom...
Izjalovilo se...dosla mlada maceha i rasturila sve sa svojim idejama...citaj: ambicioznoscu...

Pa cekanje da femme fatale konacno odluci promijeniti svoj zivot te ostavi muža i doseli u Rijeku...također se izjalovilo...posto je doticna od prvog dana imala mali raskorak između onoga sto je govorila i onoga sta je (ne) planirala...

I eto sada...opet na cekanju...

Kao zadnji u firmi u koju sam dosao, tjs kao njihov ''back up'' plan nakon mjesec dana rada ostajem doma i cekam da uletim kada pocnu godisnji ili kada se jedna koja je ''nesigurna'' odluci sta sa sobom...

Ubija me to.
Poput najsporijeg karcinoma...

Taman se ufuram u nesto, pocnem nalaziti motivatore i slagati planove...i samo odjednom - pricekaj, javit cemo se.

Da su neka bolja i perspektivnija vremena zbilja bih odavno pokrenuo nesto svoje.

Ali ovako...u ovoj drzavi...

Toliko lud nisam.

I ruku na srce nemam ni nekih ideja u koje bih bio barem djelomicno siguran.

Igrac na sigurno?

Mislim da ne.
Postupci iz proslosti govore suprotno tome...

I vecinu puta, da li zbog tvrdoglavosti ili jednostavno cinjenice kako bih uvijek nekako iskombinirao da sve ide po planu uspijevao sam u ostvarivanju zamisljenog.

Sada opet ''on hold''.

A besposlenost ubija.

Isto kao i nedostatak vizija.



Jucer proveo lijepi dan s jednom iskricarkom.
I unatoc cinjenici kako smo oboje telefonski bili prilicno glasni i velikih ocekivanja sve se svelo na nesto potpuno jednostavno a opet tako rijetko predivno - izlezavanje na travi u sjeni ogromne vrbe kraj rijeke Dobre...dok su psi trckarali okolo i nadmetali se tko ce uzicati vise zalogajcica...

Divno je ne razmisljati o mobitelu...facebook-u ili iznenadnim pozivima koji vecinom nose nove lose vijesti...
Biti u okruzenju u kojem ti najveci dogadjaj dana predstavlja svijetlo zelena gusjenica na majici...ili pauk koji je prosetao po deki...

A rijeka tece...

Isto kao i vino...

Isto kao i razgovor...

No eto...kako uvijek biva...poslije sunca ide kisa...

I losa vijest je dosla.

Stand by.

Zivot...sve ono sta dolazi između kratkih trenutaka srece.

...a ja jos uvijek onaj stari...

Novi posao.
Nova zena u zivotu.

Slobodna.
Starija.
Stabilnija.

I sve mi govori da bih trebao bez razmisljanja...a i sexualna napetost je velika...kao i planovi - od zajednickog vikenda ako si slozim dva dana free pa u krajnjem slucaju do overnight-a u zg-u...
Ali valjda obiljezen oziljkom prijasnjeg kraha ja se stalno preispitujem.

Zasto?

Neznam.
Mozda zato jer sam postao mazohista.
Ili jednostavno nesiguran?

Di je pala?
Hm...za divno cudo i mene je iznenadilo - na profil.
Ne na weblog iako svi pametni muskarci znaju da ljubav kod zene putuje kroz usi vec na profil...
I trenutacno se spakirala s Iskrice zahvaljujuci tipu muskaraca ''mala daj pi***, znam da imas...''

A posao?
Hm...zanimljiv je.
Ima good days i bad days...
Od debila za koje se zapitas je li to uopce majka rodila do predivnih ljubavnih prica kojima nekim slucajem budes dio...

Uglavnom...zivi se.

Samo jos da je prilagoditi bioritam na spavanje po naredbi i bilo bi sve 5.
No noc je definitivno zanimljiva...
Surfas...malo muzike u pozadini...nesto za gricnut...i eto ti 6 ujutro u hipu...

Anyway - good morning and good night to me in few hours...

Ali ziv sam...iako ne dolazim vise toliko cesto...

BTW - ni nema nekih velikih promjena na bolje...i dalje se cerupate :-D

Danas sam saznao da mi je umrla baka iz Rusije.
Mailom od sestricne s kojom sam ponekad u kontaktu.
Kratko, šturo...

Reći kako sam neizmjerno tužan ili emotivno devastiran bila bi velika laž pošto sam je vidio zadnji put prije više od 20 godina.

Ali pogodila me vijest.
Najviše iz razloga što je ona svake godine slala čestitke za rođendane, Uskrs, Božić...a ja, ja nisam odgovarao...samo bih poslao pozdrave preko sestrične i rekao joj da je poljubi za mene.
Sebi samome sam se pravdao nedostatkom vremena, neznanjem pisanja čirilicom i slično...

Laži.
Glupave laži pogotovo iz razloga što je imala riječnik a i jezici su slični...jer ako sam ja razumio nju vjerojatno bi i ona razumjela ono šta bih ja napisao.

Bila je ok žena.
Samohrana majka dvoje djece.
Ljubiteljica životinja.

Sjećam se majmuna koji je živio u velikom kavezu u dnevnom boravku.
Golubova koje bi pokupila ozlijeđene na ulici i donosila doma na njegu do izlječenja.
I bezbroj drugih zivotinja...bez imena...ucrtanih samo kao slike mojih uspomena.

Imala je i jako visoki krevet na koji smo se kao klinci skrivecki penjali kada je ne bi bilo u blizini.
Uvijek sam ga povezivao s onim iz priče o princezi na zrnu graska...jer je bas tako debeo i mekan bio...

A hrana...
Uh...
Jos uvijek pamtim okus pravih piroski s mesom i pilimena...
E da to probate...

Uspomene.

Novorosijsk.
Njegove ulice.
Ljudi.

Tako zivi u mojim mislima danas...

Nedostajati ce mi.
Iako je ustvari nisam poznavao.
I sada mi je zbog toga najvise zao.

Vremena nema za ista.
I ne treba odgađati.
Napraviti trenutačno ono šta ti srce poželi.
I nikako drugačije.

Jer ''kasnije'' lako postane ''prekasno''.

Laku noc babuška.
I lijepo snivaj.

(Ilitiga jedan potpuno bespotrebni zapis)


Mozes voziti 10 kilometara do doma.
Mozes na tom putu izdržati i nepredviđene zastoje poput radova, semafora ili bakica koje prelaze cestu s umjetnim kukom iz 80tih...pa cak napisati i pola bloga tipkajuci po katastrofalnom touch-u ajajfona...ali uvijek ce, i to je nepisano pravilo, najkritičnije biti onih 2-3 metra do kupaone...bilo da si putovao prije toga 10 ili 30 minuta...
Za nevjerovati...
Mislim ima logike...ono opuštaš se nadomak cilju i mišići su spremni na olakšanje no je li stres potreban kako bi i ekstaza uspjeha bila veća?
Disaster...
Koliko je lijepse kad je mirnije sve...
Pasmater i caju iz automata.

I ne - nisam. Iako sam u zadnjim trenutcima počeo sumnjati u to hoću li stići :-)

A sad - sleep.

Mudre komentare i podhebavanja ostavljam za čitanje u poslijepodnevnim satima.

Obećajem da ce slijedeći zapis biti puno kvalitetnije štivo s tematikom odnosa na koje ste vjerojatno barem jednom naišli...osim ako se niste rodili kao nasljednik/nasljednica nekog bogatuncica :-)

Laku noc...

...definitivno postajem :-)

Ali ima ta noć i svoje draži...mirnoću...

Čak se i Ben prilagodio bioritmu te sada uziva u tome sto vise nakon nocnog spavanja nije sam dok se ne vratim s posla vec mi se zadovoljno pridruzi u mom spavancu do 13-14:00...

Bilo je cudno ispocetka izlaziti u zoru van i prisjecati se vremena kada je to vrijeme nakon neprospavane noci bilo povezano s burnim izlaskom no ovako se punije prozivi budjenje jutra, ljudi, prirode...

Nice...

Gustam...

A ni svjesni niste koliko tajni i lijepih prica noc skriva iako ima i puno svojih mracnih strana ;-)

Dobro jutro iskricari...i laku noc :-)

Vidite li ih svakog dana?

Lako ih je prepoznati...pogledajte ih u oči...

Samo slike prošlosti...bez naznaka budućnosti...

Svaki puta dok prolazim kraj njih, onako skrivečki da me ne bi uhvatili u promatranju pokušam iščitati bore na licima...zamisliti priču...

Očevi...majke...djeca...svi nesretnim spletom okolnosti odvedeni na put poniženja...

Karma?

Greške?

Neznam...
Ali meni su uvijek nekako dragi srcu.
Cijenim ih više nego one glasne, eksponirane, uspješne poslovne i ine osobe...ljige okružene svitom koja se smije čak i na najgluplje, godinama pregažene priče i šale...

Draga mi je tišina dobrih ljudi.

Ali im rijetko prilazim...strahujuci da ne otvorim neki ožiljak zadan od strane nas, onih koji imaju malo vise...novca, srece, zdravlja...

A ponekad...ponekad ako i platim bevandu starom kroneru koji tiho konobara zamoli ''na dug'' radije pustam njegove rijeci da samo prolaze kroz mene...stiteci svoju sliku od one koju ce on nacrtati...izbjegavajuci analizu i potrebu da mu objasnim gdje je pogrijesio...na kraju stiteci i samog sebe od ljutnje razocaranjem uzalud potrosenog zivota...

Ljudi...

Samo ponekad zanimljiviji od pasa...

...''molim te...nemoj me nikada ostaviti bez pozdrava, bez objasnjenja...''

Bio sam musko tada...no opet umalo zaplakao...srce mi se steglo...jer volio sam te...pizdo moja...ljubi moj...bas...volio sam te...i zubima bih iskidao vrat osobe koja te je mogla povrijediti do mjere da mene, sljedecega to molis...ignorirajuci cinjenicu da sam samo broj u nizu...

Pizdo...

Prokleta...

Skinula si me rijecima...i pretvorila u nekoga koga sam skrivao od svijeta...njeznog...pod fasadom grubog, ispiercanog i tetoviranog s arogantnim stavom inteligencije koja iritira...

Pizdo.

Prokleta.

A volio sam te.

Kako te ni vlastiti roditelji nikada nece voljeti.


Danas...danas se pripit vozim u bijesnom autu zderuci asfalt...proganjajuci...nesto...nekog...katalizator the end-a...dok Eros na radiu pita https://www.youtube.com/watch?v=9i480jmC910 .

I ne...nisam to ja...vec samo ostaci necega sto je fasciniralo one koji su uvijek zeljeli biti blizu...i naci odgovore na pitanja pa otkud mu snaga i hrabrost?

Nista nisam trazio...a puno bih dao...za zagrljaj koji lomi rebra...sapat koji kaze ''umiri se, nece ti nitko nista''...i ujutro me salje pred vukove veceg od medvjeda da nam oboje stvorim zivot...

Pizdo.

Prokleta,

Izmjeri mi srce...cak i nakon lazi kojima si spasavala svoju kozu...i reci - tko je od nas dvoje covjek.

Nema molitve...nema doktora...samo ja...da prebrodim nesto drugima nerazumljivo...

Dijete...koje to i zeli ostati...da bi bilo cisto...

Ili...

Umrijeti...

Kao greska...hir...zajeb slucajnosti...koji nece remetiti prosjek ''obicnih''...


Kako mi treba ponekad...bas taj zagrljaj...

Ali dobro...Beni je tu...koji ne shvaca sta mi je u 3 ujutro dok se pored njega valjam na podu i stiscem ga uz sebe...

Ne pita...i ne trazi.

Beni...kojemu si ti dala ime.

Pizdo.

Prokleta.

I ne...ne ljepite se...ni na rijeci ni na vizije u glavi nakon citanja...niste ona...mozda ste bolje...no šanse nisu na vasoj strani...nikako...i nece biti jos dugo.
Citajte...mastajte...sanjajte...kako bi prepoznali jednog dana ako vec nije prekasno.

A tekst zahvalite fermentaciji...grožđa u vino...ne meni...jer sam samo oruđe neceg oboma neshvatljivog.

Laku noc.

Ljubim vas.

https://www.youtube.com/watch?v=OpQFFLBMEPI&list=RDtMlJbJ0Hslw

Godota?

Lijepa vecer u Rijeci.
Iako se oblaci nakupljaju po okolnim brdima i Ucka je vec navukla svoju kapu koja navjescuje kisu sutra vani je ustvari ful ugodno...
Mozda bih djelomicno treba biti i zadovoljan zbog slijedeca dva slobodna dana no nazalost nista...dapace, cak sam i opterecen s mislju na slobodno vrijeme...
Opet me posao poceo ispunjavati...posebice stres i dinamika kojom su me plasili u samom startu...

Izmorim se i dodjem doma spavati.
Setnja s psom, nesto u kljun i opet novi krug...

Jebote...bolesno.

Volio bih da nisam volio.

Mislim, lijepo je spoznati nakon svega da si mogao toliko osjecati za nekoga tko nije vrijedio ni trunke tih osjecaja posto je djelomicno kalkulirano odmah u startu usao u sve ali su jako gadne posljedice...
Ustvari...ne toliko posljedice koliko spoznaje o greskama koje si napravio.
Krivim procjenama.
Nezrelom razmisljanju.
Emotivnoscu koja te odvodila sve dublje i dublje preuzimajuci kontrolu nad odlukama koje su na samom kraju i zivot odvele u drugom smjeru...

Jebote...

Kazu da treba cuvati lijepe uspomene.
Da treba i nastaviti dalje...

Sta ako nema lijepih uspomena?
Sta ako je sada svaka pod povecalom analize i trazenju odgovora je li bilo iskreno?

A dalje?

Hm.

Mali se izritao.
Kliseizirano muski prebrodio najgore razdoblje na izuzetno agresivan nacin uvlaceci nove zene u svoj zivot...
Trazeci izgubljeno samopouzdanje koje je nestalo u analizama veze otprije?

Greska.

Pa jos jedna.

I jos jedna...

I tako sve do danas.

''To platit ce netko ni kriv ni duzan kad ruku ti da, samo zbog toga jer te na me podsjeca...''

Koliko istine u jednom stihu.

Jesam li platio ili naplatio?

I tko je zapoceo taj lanac u kojem razocarani ljudi stvaraju jos vise razocaranih?

Ne zelim posttati jedan od onih koji mogu kalkulirati sa sexom i emocijama.

A vrlo vjerojatno cu...

Ni sam ne shvacajuci kako i kada.
Ako vec i nisam.

Shvatio sam i da sam crna ovca svoje obitelji.

Ne toliko fizicki koliko sa svojim ponasanjem i stavovima.
Svi su dvolicni.
Ili sutljivi.

I nema treceg tipa.

Nema stavova.
Automatski ni pravog razumijevanja.

A mozda...majusno mozda...mozda sam zbilja malo popizdio?

Poceo forsirati to svoje crno/bijelo i agresivnu iskrenost samo zato da mi se vise nikada ne bi desila opet jedna Sandra?

Jebote...

Hvala joj na skoli o ljudima. O zenama.
Hvala i na otvaranju strana koje nisam ni znao da imam...
Na putovanjima cijelom Hrvatskom potpuno sam i anoniman.

Lijepo je zimsko jutro u 4 sata na slavonsko-brodskom kolodvoru.

Ugodno skripi snijeg na osjeckim ulicama dok polako koracas prema Gundulicevoj...

A Tvrđa...uh...i Ben koji ganja zabe po Kopackom ritu?

E...to su uspomene...

Samo moje. I ciste...

Ne zelim prodati svoje ideale...a niti zbog toga izgubiti mogucnost da mozda dosegnem zvijezde.

Jer mogu. Zbilja mogu.
Kad bih htio.

A ne znam zelim li.

Ponekad se probudim usred noci i pomislim kako bi bilo lijepo imati kraj sebe nekoga da mu sakrijes lice uz trbuh i pustis ga da se omota oko tebe...
Zastiti te...
Od nocnih mora i ruznih misli.

Jer...nisam standardan.
I gotovo.

Daleko sam od toga i cak mi imponira posebnost kojom me pristojno bliski prijatelji opisuju.

Ali...mislim da cu si tesko vise ikada dopustiti mogucnost da ponovim ovaj zajeb koji me toliko promjenio.

I onda...opet dodjes na pocetak...

U iscekivanje.

Cega?

Neznam.

Neceg loseg da ti pokaze kako moze biti i gore?

Da...pesimista...ocigledno.

Ili optimista s iskustvom?

Cekam kisu...da zaprlja oprani auto...kako bi ga opet morao prati.

I Bena da se vrati iz svakovecernjeg beznadnog kurvaluka kako bi mogao u miru otici i sjesti u Skalinadu trazeci odgovore u casi vina i istim ljudima...s istim pricama...

Rob navika lazne sigurnosti.

Idem...dosta je habanja tipkovnice...zahladilo je...a i treba se obrijati...

Volim Vas...one normalno lude...

Cuvajte se...da Vam ne podvale ljubav...

...ilitiga ''na tragu jos jednog rezultata autoanalize glede neprilagođenosti''...

Ljubav prema knjigama mi je usadila mama jos u ranom djetinjstvu.
I zaista, s obziroma na tadasnja vremena nije pogrijesila...one su bile najkvalitetnija hrana za intelektualni razvoj jednog djeteta...ma ustvari - i danas su.
Ali one prave knjige...papirne, mirisljave...tvrdih korica prepunih tragova ruku kroz koje su prosle...ne ove danasnje ''e-knjige''

Jako puno sam citao tada...
Gutao ih doslovno...

Nista dubokoumno - Koontz, Grisham, King...uglavnom lagana SF i triller beletristika...

Lijep je svijet knjiga...

Razvijas mastu...upornost...strpljenje...i najbitnije - obogacujes um...

Ali...

Ima nesto na sta nitko tada nije racunao...

Zbog kolicine vremena utrosenog na citanje i nedostatka sirokog ljudskog kontakta (bio sam ili po bolnicama ili doma s ogranicenom mobilnoscu) percepcija svijeta i drustva se izgrađivala bas kroz njih - knjige...i pero ljudi koji su zivjeli negdje drugdje...gdje je ''malo bolje''.

Prvi šok je uslijedio i sa prvim izlascima.

Žene o kojima sam citao nisu imale veze s zenama koje sam upoznavao....
Odnosi ljudi jednih prema drugima također...

Bilo je zeznuto snaći se...i vjerojatno iz tog razloga nikada nisam imao veliki krug pravih prijatelja...vec su svi bili poznanici...a i oni koji su bili prijatelji cesto su znali iznevjeriti moja ocekivanja...i iz tog razloga su otpadali jedni za drugima...

Prilagodis se s godinama...naucis otrpjeti...zbog tereta okoline koja te poprijeko gledala krsteci te istovremeno pridjevima ''teskog karaktera'' i slicno...

Danas? Dva prava prijatelja.
Koja me uistinu ''trpe'' kao i ja njih.

Zene?
Hm...e to je zanimljivi dio...
Njima sam vise ''oprastao''...

Zasto?
Pa bas zato jer su zene...
I godila mi je njihova blizina...vjerojatno i zbog poprilicno matrijarhalnog odgoja posto je stari bio pomorac...

No...otpadale bi i one na kraju...jer jednostavno nisu ispunjavale ''ocekivanja'' koja sam postavio citajuci o svim onim zanimljivim ''knjiškim'' romansama...


''OS-jećam kao da sam dosla na svijet u krivo vrijeme'' - rečenica koja me je ustvari i oborila kod moje femme fatale...jer bas tako sam se i ja osjećao dugo, dugo godina...već dobro načet svom zloćom društva u kojem sam živio...

Totalno kliseizirano no nesto u njoj je pokrenulo switch u mozgu te sam se prepustio...misleci kako je potraga zavrsila...
I jos dugo, dugo vremena idealizirao je skrivajuci od zdrave inteligencije kako je daleko od one koju trazim.

Cak ni kada mi je rekla kako ne bi mogla umrijeti za drugoga nije se upalilo nikakvo zvono za uzbunu...

O iskrenosti koju također cijenim iznad svega neću ni govoriti...posto sam bio i razlog mnogih laži kojima je skrivala nas...

Knjige...

I s druge strane ''real life''.

Jebote koliki nesrazmjer svjetova je to...


Gdje ostati?

I kako se definirati?

Cekati?

Ili se poviti samo zato da ne bi stalno bio ''neprilagođen''?


Da.
Treba biti jako oprezan s čitanjem.

Jer nije sve onakvim kako piše.

Kao možda i u ovom blogu.

...da se koljete na Uskrs?

Tema imate...od tko je koga zvao do tko je kome pruzio oralno zadovoljstvo...a vjerujem da necete imati problema ni u pronalasku novih...
Cemu glumatanje?

A svima ostalima, ''normalnima'' članovima koji nisu toliko eksponirani - zbilja : Sretan Uskrs (ako ga slavite)

I Vuk - Happy B-day.

Najčešće ne dovodi do ičega dobrog.

Okolinu, suprotni spol ili bilo koga "nasuprot" je vrlo lako zaintrigirati na taj način...cak i zadržati neko vrijeme no dugotrajno? Noup.
System down.

Veceras cu o ljubavi. Iako je savjet primjenjiv i na ostale aspekte života.

Kako vrijeme odmiče sve vise počinjem promatrati ljude oko sebe...odvlacim si misli sa autoanalize čisto da bih malo odmorio mozak...

Ima tu raznih profila parova...od niže srednje klase pa do vrlo imućnih.
Cak i za opće-europske pojmove situiranosti.

No poveznica im je zajednička. Većini, ne svima. Iskljucujem one koji su nedavno ušli u zajednicu.

Nesretni su.
Ali hebeno, hebeno nesretni.
I za razliku od mene u jos goroj situaciji - pritisnuti "teretom" djece i zajedničke imovine te toga sta ce reci ljudi okolo ako se sada krenu rastajati.
I zderu se. Malo sebe, malo jedno drugo.

A kad sam ih gledao u počecima to su sve bile predivne ljubavne price.
Cak i relativno klišeizirane...ono ručice, setnjice, zajedničke vecerice roditelja itd itd...

Danas?

Jeza.
Do mjere da izbjegavas s njih oboje u isto vrijeme biti na istom mjestu...radi svog mira...i ne dovođenja u situacije u kojima moraš biti sudac ili medijator za neku svadju od noći prije.

Nestane ljubav.
Tako lako.

I onda poput čaše prerazrijedjenog soka iz koje otpijes pa dodas jos malo vode na kraju imas sta?
Sranje.
Sladak okus u ustima i dva deci obojene vode koja ti se gadi.

Tri dana na novom poslu.
Dvije noćne smjene i jedna poludnevna.

Zanimljiva kolegica. Puno mladja.
Desetku.

Ljudi se jako brzo upoznaju kada su prisiljeni zajedno i u miru od okoline provesti poprilično vremena zajedno.
I skuzis da li si pašete ili ne.

Znam zašto zaintrigiram.
Znam i kako zbunim da zaborave kako sam drugačiji.
Ali iako ne postoji vise onaj koji je ulijetao s emocijama poput gore spomenutih parova sada je jos gore...privlači ih šutnja i izbjegavanje pogleda.

Zbilja bi htio biti na miru neko vrijeme.

Zvučim glupo. Zavidni ili zlobni ce reci da serem...ali zbilja bih htio biti na miru s emocijama.

Barem dok ne ovladam vještinom kontrole.

Jer ne bih htio opet kao neznam koji put kiksati.

A opet nemozes samo reci - ej, nemoj da ti postanem drag.

Jer tada se skoro uvijek to i desi.


Bilo bi lijepo podjeliti život...

Sex dobivati kod kurve a zagrljaj i maženje kod prijateljice.

I nikada to dvoje spojiti.

Barem jos neko vrijeme...

Jer...stvarno...prijateljstvo više vrijedi.