Gotovo.

Baka je pri kraju svojeg puta.
Povremene dane nelucidnosti se jos i moglo ignorirati no vec tjednima skoro pa ne jede.
Ili jede kao vrabac kako je meni voljela govoriti u mladosti...valjda ne shvacajuci da je dida koji je imao 130 kila i u zivotu presao sve od rudnika do ljevaonice zeljeza jako visoko na ljestvici da bi me komparirala s njime...
Naocigled je pocela kopniti...oci se gase...i ruke sve cesce ispustaju casu soka ili salicu kave sto rezultira stalnim presvlacenjima i promjenama posteljine...
Mislim da je to i tetka koja vodi taj dio brige o njoj pocela shvacati te se unatoc prividnoj ljutnji ustvari iznutra raspada od tuge.
Jako su vezane.

Iako vec preko cetiri godine nije bila u javnosti (ako izuzmemo rijetke trenutke kada je nagovorimo da se osunca vani u fotelji) cesto me susjedi pitaju za nju...ne iz pristojnosti vec zbilja iz razloga sto je bila dobra zena...
Kada je ostala bez noge zbog dijabetesa nabavili smo joj i invalidska kolica no ni cuti nije htjela za njih.
Tvrdi seoski odgoj...i cudna staromodna stajalista...
Njoj su ona sramota...i nije htjela da je ljudi vide u njima.

Otkad je se ja sjecam bila je borac...
Mala, pognuta starica sijede kose koja bi svakog dana nakon sto bi dida rucao i otisao na popodnevni odmor izlazila na dvoriste i cestu te mela...
Kisa, sunce, snijeg...nebitno...maramom omotanom oko glave drzala se rituala...
Dugo mi je trebalo da shvatim sta je razlog tome...isto koliko i zasto nikada nije jela s nama za stolom...
Muskarac uvijek iznad svega.
Glupo, zadrto, dalmatinski.
Dida spava, ne ometaj ga.
Dida jede, pusti ga.
Dida je pijan...neka je...

Zalosno.

Nosila ga je i pijanog unatoc cinjenici da je bio dvostruko tezi od nje.
Presvlacila i njegovala kada su mu se zaredali mozdani udari pa je poput nje sada zavrsio u postelji...
I sve to sutke...


Cak sam i ja, balavi smrkavac bio po hijerarhiji iznad nje.
Jedi, baka je jela...gurajuci mi zadnji komad piletine...

Sada lezi u krevetu.

Sin i kcer, odrasli i zdrava.
Tri unuka.

Ali moj otac ju je zaboravio.

Jednom mjesecno napravi paradni đir gore sa svojom 30 godina mlađom ženom i vrati se bon vivant zivotu...

Ne samo zbog sukoba među nama dvojicom od prije nekoliko godina ali zbilja mi se počinje gaditi.

Bježi li od nje jer ga podsjeca na starenje?

Smrdi li moja baka njegovoj trofejnoj zeni kao sto joj je odvratan bio i papagaj kojeg je zbog toga dao ća iako je uvijek ponavljao ''moj Bobo i ja cemo zajedno biti pokopani''...

Gadi mi se.
Tako mi svega.
Gadi mi se moj vlastiti otac koji se unatoc svom dobrostojecem imovinskom stanju nije potrudio platiti joj barem tjedan dana u toplicama...

Veliki humanista...
Globetrotter koji je novim kamperom presao cijelu Francusku, Spanjolsku i Portugal...

Bas mi se gadi.

I ne...apsolutno nemam razvijenu nikakvu ljubomoru prema njemu iako su u pocetku Rijekom kruzile price da je on meni kao oteo zensku...niti mi je danas krivo sto sam izletio iz firme koju smo svi skupa stvarali...

Ne.
Neke druge vrijednosti sam poceo postovati.
I mislim da je to shvatio pa se zato vise ne podnosimo.

Prije par mjeseci mi je sarkasticno rekao ''pogledaj se gdje si svoj zivot doveo zbog te tvoje iz Osijeka''...
Popizdio je i kad je vidio BMW-a u dvoristu...budala ne shvacajuci da imam auto od samo par tisuca eura prema njegovom dvije godine starom Mercedesu B klase...
Vizualni tip...ocigledno...uskog raspona mozdane aktivnosti...

No nisam mu ostao duzan odgovora...rekao sam mu da zapamti tu recenicu i sjeti se ovog trenutka kad mu je ja mozda ponovim za 5, 10, 15 godina...

Nije mu sjelo.
Jer mislim da je svjestan svega unatoc velikom opijenoscu drugim pubertetom.

Bojim se dana kada cu postati instrument njegove karme.
No morat cu ga isfurati do kraja.
Zbog ovog trenutka i ovoga kako se sada osjecam znajuci da on lamunja okolo dok ona umire gore na katu...

Bas zato.

I neka bloga...da se mogu prisjetiti svoje uloge tog dana kada dodje.

Nije mogao docekati da mu prebacim u njegovu zdjelu...









Tek toliko da vidite drugu stranu medalje posjedovanja ''preslatkog, zguzvanog'' mastifa...

- Zacuh jutros pitanje iz taxija koji je stajao pred kucom...
Gledam tipa, nepoznat mi...

''Jesam...jos prije dvadeset godina'' - odgovaram mu sa osmijehom i izrazom laganog cudjenja na licu...

''Oprosti, zamjenio sam te onda...polagao sam s jednim deckom koji jako slici na tebe...'' - ispricava se s neugodom...


Situacija koja mi se u zivotu desila doslovno nebrojeno puta...
Uvijek sam podsjecao na nekoga s kim su isli u skolu, na bus, vidjeli na televiziji itd itd...
A svi misle da sam jedinstven u masi...lako prepoznatljiv...kako se varate ha?
Je li Ben kao Napuljski mastif koji je velicinom apsolutno suprotan mojoj gradji odabran bez razloga za kucnog ljubimca?
Ne, naravno da nije...podsvijest je tu imala svoje prste...i tajna zelja da ipak budem drugaciji - ''onaj mali sa velikim psom...ma znas ga...sigurno si ga vidio...''
Tako je bilo sa svime u zivotu...autima...zenama...uvijek u ekstrem kontrasta...

Bilo je i lijepih zgoda u mladosti...
Sjecam se jednog ljetnjeg izlaska u Opatiju...spustali smo se prema mulu...guzva...ali ono brutalna...
Konobari su tada cugu raznosili cak i po autima koji jos nisu ni dosli do parkinga...jer se cekalo...dugo dugo...vecinom cak i za nista drugo nego da napravis krug ispred Hemingway-a, budes vidjen i istim putem se vratis natrag...
I tako spustamo se mi dolje kad odjednom mladi zenski glas s moje strane prozora - ''vidi ga, vidi ga!!! To je onaj s Jackass-a!!!''
Zacudjeno je pogledah...o cemu ona sada prica???
Satelitsku nikada nismo imali u kuci...tako da mi to Jackass nije nista znacilo...a i vecinu vremena sam bio u autima tjs ispod istih...ili alkoholu i izlascima...
Samo sam stisnuo dugme za podizanje prozora...bezvoljan za objasnjavanje da nisam onaj za kojeg me smatra...
Ali izgleda da je moj duplikat vec tada bio jako popularan pa se malecka nije dala time smesti...dapace, i prijateljice su se pridruzile toj zabludi...

Tada je frend skuzio nesto - bile su hebeno zgodne...ali hebeno...i samo je kratko rekao - ''znam da dobro pricas engleski...veceras je noc da to i dokazes. Igraj igru i brzo cemo skuziti za koga su te zamjenile a do tada ce vec i pijane biti...ajde please, smotat cemo ih samo tako...''

Zaigrah...

On je bio moj bodyguard a ja sam bio zvijezda MTV-a koja je u anonimnosti htjela uzivati na odmoru...

Kakva noc...

Cetiri mlade Slovenke i nas trojica...

Prilazili su i poznanici iz Rijeke ali ih je ''bodyguard'' micao prije nego bi one skuzile ista...

Dugo je trajala ta noc...sve do zore...a vjerujem da i dan danas te cetiri cure misle da su bile sa weeman-om vani :-)

Slicno se ponovilo i prije nekoliko godina na Zrcu...no ovaj puta glavna akterica zablude je bila Aleksandra Grdic...
Istu pricu smo prodali jadnoj...sa razlikom da je drugi frend bio ''bodyguard''...i ovog puta zbilja morao odradjivati ''svoj posao'' posto je doticna bila jako razvaljena i sukladno tome napasna...

Ali vrhunac je bio ujutro s zatvaranjem Aquarius-a...hodamo prema autu i normalno, na hrvatskom komentiramo izlazak...potpuno nesvjesni cinjenice da doticna kao rep hoda za nama...sve dok me nije pomela sa leđa uz uzvike ''he speaks hrvatski!!!''...

Nisam znao da li plakati ili se smijati...

I tako...polozio vozacki...prije 18 godina :-)

http://www.youtube.com/watch?v=V78SWKB7Uzc


A nije mu puno bilo potrebno za ovu zahvalnost...
Ujutro klopa.
Poslijepodne setnja do mora i kupanje u istom...
I 4 loptice koje smo pronasli kraj teniskog igralista i donijeli doma.

Da, slinav je...

I da, cak i kada nije mokar (kao sada) zbilja ima tezak miris...svojstven molosima...

80 kila naspram mojih 50 takodjer djeluju zastrasujuce...

Ali znate...trenutci kao ovaj maloprije bolje djeluju na moju psihu nego sto je ikakva zena, izlazak ili kupovina materijalne stvari ikada mogla.

Drago mi je da sam ga djelomicno uspio i uloviti s mobom te tako pokazati sta znaci imati pravog prijatelja...

Steta sto tako kratko zive...

Ponekad sam razmisljao i o tome da li bih volio da moze govoriti?
Ma mislim da ne...ovako mu recenice ja u svojim mislima darujem...i vecinom su lijepe...

Znate sta je na ovom filmicu govorio?

''Stari kako nam je bilo dooooobrooo...
A jesi vidio onu terijericu? Gricnula me malo kad sam joj probao prici blize ali slijedeci put je moja...
Loptice su isto bile zakon...nisam ni znao da rastu po sumi...
Sas (susjedov labrador) ce od muke opet sutra trcati za svojim repom kada ih vidi u dvoristu...

Daj makni malo to svjetlo...umoran sam...spavao bih...

Mogu se jos malo trljati o tebe? Lijepse ces mirisati...i svi ce znati da si dio moje ekipe...

Joj...sape me bole...ubija me ta uzbrdica kad se vracamo doma...zar ne bi mogli doma ici isto nizbrdo kako i idemo na more?

Ali svejedno...moramo ovo ponoviti...bilo je super...a i rekao sam joj da se opet vidimo za dva hranjenja...taman da odmorim...''

Bubani ljepotan (i Benjamin u pozadini koji bi se isao voziti):



Unatoc kenjkavom vremenu i iritantnoj kisici bacio sam se na skidanje razbijenih dijelova...

Desni far je za smece. Iz njega ce se eventualno moci iskoristiti leca za neku preradu na motociklu i angel eyes ringovi.
Lijevi je kompletan i odmah danas ide na Ebay gdje bi se i mogao relativno brzo prodati posto kod vecine frontlnih sudara bas ta strana najvise strada...
Naravno, E38 linija je prilicno rijetka i otegotna stvar je to sta se treba poklopiti da se naleti na osobu koja ju je takodjer ''tunirala'' kao sto sam ja ucinio sa svojom...no nista ne kosta staviti ga gore i cekati...
Novi su ionako naruceni i dolaze...naravno, posto nitko ne vjeruje nama Hrvatima kao narodu paket sam morao naruciti s dostavom na talijansku adresu stana mame od najboljeg prijatelja...
Cijena ''halo bing prava sitnica'' - 250 Eur.

Vezni lim zguzvan. Zamjena obavezna...no srecom nije probio hladnjak klime...niti je zdrobio prednji ventilator...

Branik takodjer nije dobro izgledao no plasticar kaze da ce ga popraviti bez beda...vec imam i kupca za njega - okruglo hiljadarka...po njuskalu su isti takvi (M5 E39 s maglenkama) u startu od milju i pol pa sve do dvije i pol...
Original tjs stock branik s maglenkama, parking senzorima i peracima farova narucen...tako da se prednji, agresivni look sada vraca u custom...

Blatobran (vanjski) za smece...zamjenski dolazi...
Unutarnjem ce trebati samo poravnati rog na kraju...

Hauba takodjer za otpad...zamjenska takodjer dolazi...
Jedino ostaje nabaviti ''bubrege'' od M-a (kromirani i izbaceni vise van)...trosak 250 kuna...

Kako stvari stoje sve ce ici gore ''na saraf'' i nece biti potrebne usluge limara...

Trosak dijelova limarije - 350 Eur. (frajer mi je dugovao lovu od prijepisa tako da je i cijena niza...svojevrsni prijeboj)

Farbanje cca 300 Eur...

Izvanredni tehnicki - 300 tinjak kuna...

Uglavnom ponocni odlazak na burek me do dokazivanja krivnje kostao 800 Eur...

Mislim da cu drugi puta ostati u krevetu...

Ali, bolesno ce zvucati...uzivam kada se uhvatim slaganja auta...i nekako sam odmah povezaniji s njim...emotivnije...
Tesko je to objasniti ljudima koji i tekucinu za stakla mijenjaju u servisu...tesko je objasniti uzitak trenutka kada nesto slozis sam i noktiju jos crnih od ulja i masti sjednes za volan i odes djir u nepoznato...osluskujuci sve zvukove svog autica i trazeci eventualne nepravilnosti koje ces odmah po povratku doma otklanjati...

Drazi su mi od zena i od sexa...zbog svoje jednostavnosti i zahvalnosti...

Mehanika ima dusu.
Zbilja.

I ponekad su problemi uzitak...

Zasto? Jer ako ne znas - potrudis se nauciti...surfas, nazivas ljude, razbijas glavu...i ponekad dodjes do rjesenja boljeg nego onoga koje su inzenjeri u tvornici smislili...
E to je tek vrhunski ego booster...

I zato...ako me negdje snimite u voznji...mahnete a ja ne odzdravim...znajte da ga slusam i osluskujem...pazljivo pratim sve sto mi zeli reci...a ako se smijem - onda i uzivam...u nekom svom svijetu...dok kotaci grabe nove kilometre ceste okupane suncem...

Volio bih i kraj tako docekati...u stilu...prozaicno ali istinito - poput James Dean-a...

Primjetio sam da su mnogi ovdje ovladali jednom vjestinom koja se naziva IGNORIRANJE.

Psmtr...ima li neki prirucnik za to?
Tipa IGNORIRANJE ZA NEZNALICE? - sjecate se one serije knjiga WORD ZA NEZNALICE, WINDOWSI ZA NEZNALICE...pa je cak bilo i KUHANJE ZA NEZNALICE?

Babac svako toliko opet ima nastup...i teme samo osvanjuju na pocetnim stranicama bloga. Sto i ne bi bilo tako lose da su kvalitetne...
Ali citajuci ih sve cesce mi se vrti ime jednog filma pred ocima...i lika iz istog...
Pogadjate li?
Try this: https://www.youtube.com/watch?v=TtX-2-YoXPs

Zasto nitko ne zaustavlja?
Ili je prekasno?

Ne, do nedavno stvarno nisam pretjerano obracao pozornost na pojedine clanove bloga...to se pocelo desavati tek u zadnje vrijeme...
I ako niste jos dosli na red a zlocesti ste - ne brinite, vremena ima ;-)

Polako se gradi sve cvrsca odluka o odlasku s ovih prostora.
No potpuno nesvojstveno mojoj osobnosti nemam apsolutno nikakvu viziju ni gdje ni sta.
Prvi post u jednoj uskoorjentiranoj grupi na FB-u je odaslan...sad se cekaju odgovori i savjeti virtualnih prijatelja.

Shvatio sam kako me ovdje vise nista ne veze.
Apsolutno nista.
Niti veze s roditeljima niti druga polovica...a niti imam ikakvu buducnost.

Doslovno nema spona...cak ni snova.

Auto ce se popraviti i ide u prodaju...kao i sve materijalno a nepotrebno za takav poduhvat.

Nisam si dao niti rokove...znam samo da se ceka da ugovor za posao istekne i to je u biti to.

A kamo?

Pitanje koje sam sebi postavljam posljednja dva dana.

Irska, Skotska ili sjeverne zemlje?
Negdje. Sto dalje od tu.
Pa ako i ne upali godina dana ce biti godina iskustava, poznanstava i uspomena...

No maknuti se iz ove okoline moram.

Vrlo brzo.

Ako žena šuti duže od 15 minuta - Provjerite dali je budna...

Ako je ipak budna, a i dalje šuti - Provjerite ima li nešto u ustima što joj onemogućava da "radi" normalno...

Ako je budna, nema ništa u ustima, a i dalje šuti - Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom...

Ako ni tu nema pomoći - Pozovite reklamacije(njenu mamu)

...tako kazu zar ne?
Vec i nekoliko minuta nakon odlaska s bloga jucer shvatio sam kako sam i ja malo pretjerao...
Naime ''vrijedjanje'' nekoga na osnovu godina nije bilo primjereno...bez obzira na to kako se ona meni obracala.
Opravdanja nema.
No nazalost u nedostatku poznavanja necije osobnosti (posebice u ovakvim virtualnim vodama) posezemo za onim sta smo o njoj/njemu procitali ili iscitali s fotografija koje su nam dostupne...
Da se svadja nastavila mozda bi se i ja dotakao njezine debljine...a mozda i ne bi...
No to uopce nije bitno.
Sve sto je meni osobno vazno je da se ljudi koji ili me znaju ili se trude upoznati ne našu nakon svega uvrijeđeni ako se prepoznaju u nekoj od vrlo ruznih rijeci koje sam upotrijebio...

I am just a human.

Mozda malo zajebaniji i drskiji ali svejedno istovremeno i vrlo emotivna osoba.
Vrijeđa me i ljuti kada primjetim stalna maltretiranja pojedinaca nad masom. Za tako nesto nikada nema opravdanja.
Uklopi se ili odjebi. Ili treca mogucnost - šuti i piskaraj u svom kutu nastojeci ne doticati se nikoga.

Isprika svima koji sa doticnom dijele isti generacijskih prostor.
Isprika i svim buckama kojima sam mozda pokvario vecer a nisam uopce razmisljao o tome.

Nije mi bila namjera. Rijeci malo prebrzo ponekad polete...

Fizicko je ponekad vrlo tesko promjeniti.
Cesto ga ni ne biramo.

Bitno je ostati covjek. Nista vise.
Star, krupan, nizak, visok, ili u kolicima (i tebe posebno pozdravljam draga blogerska prijateljice).

Psiholoski profil zene (kako ga ja vidim) s kojom sam jucer usao u sukob mozete pronaci u komentarima prethodnog zapisa...

Nemojte postati takvi.
Nikada.
Sebi samo stetite...

Nemogu niti imam pravo traziti da ovdje vladaju samo ljubav i sloga...pa previse nas je razlicitih osobnosti da bi to uopce i bilo moguce...ali ako ste vec tu, na ovim virtualnim prostorima zar se ne smatrate ipak malo ''posebnijima'' od vecine ljudi sto zive u vanjskom svijetu a ne maknu se iz te mase sivila?
Ponasajte se u skladu s tim.
Znate sami/same koje odskacete o kome govorim...

Jer ovdje se dalo naci toliko lijepih zapisa...toliko stihova i prica...a sada samo svađe i prepucavanja...

I da...poseban je dan...za one koji vjeruju u ta ''uvozna sranja''...ali on me nije nagnao na to da sav ovaj tekst prebacim u slova...vec misli i savjest...
Dapace, cak ni nemam razloga biti nesto posebno dobre volje posto sam jucer OPET razbio auto (prodat cu ga cim ga popravim posto tri sudara u mjesec dana ocito salju neku poruku cak i meni koji nisam praznovjeran)...

Ne budite vise toliko bedasti.
Cak ni skriveni iza anonimnosti tipkovnice i monitora.

Ima toliko privatnijih i skrivenijih nacina za rijesiti se frustracija...kada vec niste spremni rijesavati ih tamo gdje ustvari i nastaju - u Vama samima...

Ugodan ostatak dana...grem pod tus pa na procijenu stete...umjesto u setnju lijepim suncanim danom...

Eh...i to je zivot...

No bit ce bolje...

Jednom...

;-)

Po prv puta koristim ovdje uvrijezenu tehniku odgovaranja nakon sto zavrsis na ignore-u...



Babac - ne treba mene nitko braniti...niti si tako neke pluseve valjda skupljati...
Odgovori na pitanjce - sta zbilja ima jebaca koje si ovdje pokupila a htjeli su te?
Ili je ca i ovaj zapis ustvari produkt frustracije i neostvarene maste?
Gadno je kad neuronske veze polude...ali i to se da lijeciti...tabletama...ne zagorcavanjem zivota drugih koji ovdje obitavaju...

Pre-Valentinovo-fever...

Navalile ste na profil...hahaha...u potrazi za nekime da Vas izvede barem taj dan van...cisto da se frendicama mozete pohvaliti kako ste i Vi negdje s nekim bile?
Unatoc prozirnosti laznih namjera moram priznati kako paznja godi :-)
Pa svi smo ispod koze od krvi i mesa...i bit ce oprosteno ignorirnje onih 364 ostala dana u godini...

Ali...imam uvjete...ne cijenik, vec uvjete...

Detalji na PM ili mail u profilu :-)

Let the games begin ;-)

Do ne tako davno bio sam prilicno samokritican.
Pa cak i povucen...unatoc dojmu lajavog zajebanta bez ikakvih kompleksa koji sam ostavljao u drustvu...
Ubijala me u pojam moja razlicitost, pogledi drugih, oziljci na nogama, krace ruke...ma onako sve pomalo...
Bio sam kao i mnogi mladi ljudi orijentiran prvenstveno na vizualno...i bas iz tog razloga, da bih skrenuo paznju s vizualnog razvijao se najvise verbalno...
Citanje u mladosti (ljubav koju je usadila mama jos za vrijeme boravaka po bolnicama) mi je donijelo i razvijenu mastu...kao i vokabular...

Sve sta sam kasnije ucinio je bilo da spojim to u jednu veliku cjelinu...i nakon prvog izlaska dobro zacinjenog alkoholom porasla su krila...razgalamio sam se...''ko veliki'' :-)
Uvijek imao velikog psa...veceg od sebe...brz auto...i mnoge druge civilizacijske bedastoce za privlaciti paznju...naravno s razlikom da su psi kao i knjige bili jednostavno samo moje vlastito utociste...ljubav...

Ali kompleksi i suzdrzanost prema zenama oci-u-oci su ostali...

Bilo ih je...dolazile su privucene lijepim rijecima...jer ljubav kod zene ide kroz usi...ali nisu se nikada znale zadrzati...

Ma nisu ni mogle. Ja im nisam dao.

Nesiguran bih ih otjerao prije nego bi mogle povrijediti ili se probuditi iz stanja opijenosti s hvalama, komplimentima, smijehom do suza kojima bi ih darivao...jer to sam znao...vrhunski...pogotovo nakon 4 godine ekonomske skole provedenih u okruzju 25 mladih cura...
Sve sto je trebalo je bilo da ih samo slusam...i ucim...

Dosla je Osjecanka.
Moja Djevica. Femme fatale u tom razdoblju zivota...a danas samo jedna obicna usidjelica koja je htjela malo akcije...
Slusala je i uzivala...smijala se a ja samo letio sve vise i vise...hraneci njenu glad onako kako sam najbolje znao...pritom uzivajuci u njenom uzitku...

No nikada nije mogla probiti barijeru mojih kompleksa.
To sam ustvari ucinio ja.
Sam.
Kada sam prvi puta poslije sexa prosetao gol pred njom iduci u kupaonu.

Sama velicina tog cina mi je bila jasna tek po povratku natrag u krevet.
Tada sam i prvi puta zaspao s necijim tijelom preko svoga...glavom na prsima da budem tocan.

Nisam volio biti dodirivan.
Nisam volio biti ni mazen.

Sexao sam se uvijek ustvari...misleci da je to vođenje ljubavi.

Jer ja sam osjecao...nije li to bilo jedino bitno?

Oh...kakve li zablude.

Nje nema vise.
Rasulo se sve na jako ruzan nacin.
Borbom karaktera i ruznih rijeci.

No ostavila mi je nesto lijepo.

Pogled na samoga sebe.

Vrijednost.

Velicinu.

I iako ce uvijek biti zena koje ce me zeljeti probati samo zato da vide ''kako je to sa malenima'' znat cu se prilagoditi i takvim situacijama...ulaziti bez emocija i ciniti to animalno...

Ali...

Jednog dana...kada se smiri bura zbog odlaska Femme znat cu prepoznati i opustiti se onoj pravoj...koja ce voljeti na jedan drugaciji...ozbiljniji nacin nego li sam ja znao sve do sada...

Sada uzivam vec i u samoj slobodi svoga bica i duse.

Hvala Sandra.

Lijepo spavaj veceras.

Bilo lijepo vrijeme a i iskoristio priliku dok je kompletiran :-)
Naime vec su dva sudara bila u djiru...
Prvi 20 minuta nakon sto sam izasao sa potvrdjenim knjizicama iz MUP-a i drugi prije tjedan dana u Delnicama kada je moja malenkost iskljucila tcs i uhvatila se driftanja...

Srecom samo ovaj posljednji je mojom krivicom...dok mi je neoprezna Austrijanka sa svojim Jeep-om donijela dobit od 6500 kn...

Nije lose voziti auto za kojeg su skupi original dijelovi...ma koliko god trosio...

A i povoljno utjece na seksualni zivot ;-)

Knjiga je krenula. Intimna. Mozda nikada nece ni biti objavljena...samo prijateljima dana na citanje kako bi me bolje razumjeli ako su ostala neka neodgovorena pitanja na to zasto sam takav kakav jesam...

No sad pitanje za Vas (ja grem na spavanje - kratko poglavlje me emotivno iscrpilo) :

Jesu li Vasi roditelji ispunili Vasa ocekivanja od njih kada ste odrasli, stasali u osobe?

Hvala i laku noc.

Kisa uvijek izvlaci neke uspomene...pa je tako i danas...

Sjetio sam se necega sta sam jako cesto radio kada bi u Rijeci zaredali ovakvi kisni dani...a to su bile dugacke voznje u nepoznato...bez povoda i cilja.
Uvijek i u nocnim satima...

Ponekad sam, a ponekad i s nekim.

Oboruzani cipsom, sokovima(cenzuriram samoga sebe radi ostavljanja sto boljeg dojma :-)) i CD-om Straitsa ili slicnih ostavstina lijepseg dijela glazbene povjesti zaplovili bi u noc...

Prijatelji su se pozenili, prijateljice su u vezama...a oni koji su i preostali hmmm pa recimo to na ovaj nacin - ideje poput ove su im danas djetinjaste i nezrele te materijal za drzanje mojeg imena na repertoaru barem slijedecih tjedan dana...
Valjda im je dosadno u zivotu a jos uvijek zele sve svoje prikazati lijepsim ili boljim...neznam...ljudska dvolicnost u punom sjaju?

A i Ben mi je postao slab suvozac...ne potezuci pitanje toga da mozda vec i previse pricam s njim :-)

Ima li ovdje koja pripadnica njeznijeg spola koja je neopterecena Paravinja i inim fobijama da mi se pridruzi?

Ne ocekuje se apsolutno nista od nje...niti ''first base'' a niti posjet Ucki za povratak s kojeg ce morati ista odradjivati ''u naturi''...(ispricavam se na direktnosti i mogucoj vulgarnosti)

Znaci samo opusteno pricanje...ili sutnja...ovisno koliko dobar CD ponese :-) (kako sam dobar ha? Dopustam i da muziku odabere...no s vetom na narodnu :-))

Cekam...

Mail fiestars@gmail.com ili saljem broj moba na PM kada se javis...

Da, zaboravih umalo...godine, kilaza, i sve ostale piz****** kojima se vecinom opterecujute su mi nebitne...ali toplinu osobnosti cu jako cijeniti...

Jer je takav dan...vrijeme...raspolozenje...

Hvala.

P.S. Zapis ce biti obrisan cim padne dogovor s onom koja se javi...tako da ne razbijate glavu s mislima tipa ''ma vjerojatno je vec pokupio neku''...jer ovo nije audicija...vec izmedju ostaloga samo jedan od nacina za sirenje kruga prijatelja...te se mozda ponovi jos koji puta u buducnosti...