Laprdarij

..

Nije ovo prvi put da to zaključujem. Kuće imaju nekog svog duha. Kastaneda je pisao da se meksički indijanci klanjaju duhu zatvorenih prostora (špilja, kuća, auto) kad ulaze u nešto takvo.

Uglavnom, kuća u kojoj je taj moj stan koji se uređuje (glagol je prešao u dugo-trajni) stara je oko 100 godina, koju godinu sim tam. I potrefilo se da 3 stanara u istoj vertikali istovremeno uređuju stanove. Ok, potres je pripomogao, ali kod mene nije jer sam krenula u renoviranje prije potresa. Pa je došao pomoći mi frend perfekcionist koji 'ne može napraviti a da nije kak spada', i malo pomalo ode stan u jagode. Hvala mu velika, da nije njega ja bih improvizirala. A on ne da.

I taman mi priveli sve kraju, i susjeda na drugom katu isto - kad procuri kanalizacijska vertikala i padne odluka - mijenja se cijev. Majstori krenuli razvaljivati, od kupaone i zahoda mi je ostalo skoro ništa, fali i četvrt poda, otkriva se svaki čas neko povijesno čudo, cijev koja nikud ne vodi ili dolazi ne zna se otkud, betonska deka između dva kata tanka da ne može biti tanja - kak je uopće durala do sada?

I kak sad da ja ne pomislim - evo, kuća je živa! Razmazili smo je zadnjih mjeseci, pogotovo ovaj moj frend koji joj tepa, govori joj - ti si zaslužila najbolje, nebum ti ja niš sfušal, ljepotica moja! Divi se on njezinim starim vratima i mesinganim kvakama (skine svaku pa ju odnese doma polirati i vrati neprepoznatljivu, zlatnu), starim prozorima isto s mesinganim kvakama, stogodišnjim pločicama u hodniku..

I ljepotica želi kompletni tretman! Zaslinila na odvodnoj, hitne intervencije, i eto je razvaljene, a kad sve bude gotovo bit će ko nova! Zaželila si kuća biti lijepom, i dobrom! A možda voli i da se muva po njoj. I ja joj to želim, nek zablista :)

Našla sam se u situaciji poput one s trešnjama: ma ova nije zapišana, a nije ni ova...

Otišao podstanar i ostavio krš. To je onaj koji mi je sobu pofarbao u zeleno, green screen. Nakon 16 godina iznajmljivanja bilo je "novog" namještaja, onog mojeg više nije bilo, neki ormari pofarbani u bijelo. Te sam rastavila i maknula. Kuhinju sam zatekla neku drugu, no isto smeće kao i ona moja prije sto godina, to na otpad. I ostalo je suđa. Naravno, prva reakcija - sve u smeće. No, smeće nije odmah otišlo nego je stajalo u velikoj kanti za smeće u koju nitko nije zagledao jer je bila skrivena iza nove kuhinje u kutijama. Usput, tu novu kuhinju sam kupila taman prije korone, i evo donedavno je bila neraspakirana.

Došao red i na tu kantu za smeće, ja velim - baci, frend veli - daj provjeri, ima unutra dobrih stvari. Ma da! Ali dam se ja nagovorit (nije čovjek onaj koji se ne da nagovorit, jel) i pogledam, a u vreći prekrasnih stvari! Staklena zdjela wow! Šalice za čaj, pa šalice za kavu, nekakvi šmensi otvarači za boce, vatrostalna posuda s poklopcem, nešto rostfraj rajnglica, termosica!.. Podmetač za vruće.. Bome, više od pola tog smeća sam vratila u pogon. Iscrpilo financijski 2 mjeseca uređivanja, dobro dođe svaki detalj.

Eno, susjeda pita želi li netko rabljeni ormar, idem pogledat..

Jel ju šogi tak čuva da ni na blog nesme?

A ono, fakat je bedasto.. Čuj, daj me zaštiti od nekog tam lika kaj me opsjeda. Ok, a gdje si ga upoznala? Khm, pa na, ovaj..

Hehe, predobar članak

Link

a izdvojila bih:

"Nećemo negirati da postoje vrlo uspješni brakovi bazirani na ljubavi i uzajamnom poštovanju, no generalno gledano žene su sve samostalnije i samodostatnije. One se cjenkaju s majstorima, sklapaju i postavljaju namještaj jer jača polovica, makar i s diplomom Građevinskog fakulteta, često nije u stanju zabiti čavao u zid bez da ne napravi štetu. One se brinu za djecu jer je netko rekao da je to prirodno, kuhaju, peru, peglaju, čiste, glancaju kuću, sebe, njega i djecu. Grade karijere, kupuju, dovoze, odvoze, raznose, organiziraju. One sve moraju i mogu same zbog čega se nekad dovedu čak i do potpunog psihičkog i fizičkog kolapsa, no njihov je imperativ najčešće biti divna majka i žena po svaku cijenu. Uz to u paketu, čast divnim iznimkama, ponekad ide suprug s na primjer raznim mušicama, čudnim raspoloženjima, depresijama, probavnim smetnjama, napornim roditeljima, manjkom empatije, možda i suženim interesima koji se često svode na nogomet i pivo s dečkima, rijetkim i ne baš inspirativnim seksom te vrlo moguće i ljubavnicama."

"Znam da će možda nekima ovo zvučati nevjerojatno, no postoji dosta žena koje jedino što od muškarca žele je kvalitetno druženje i seks, u nekim slučajevima čak i samo seks.

Ne samo da tog muškarca ne žele oteti suprugama, već su im zahvalne što ih supruge hrane, peglaju, štirkaju i slušaju njihova zanovijetanja. Ta vrsta ljubavnica tako dobije točno ono što želi, a zatim ih uredno vrati kući. Ujutro se bude same i sretne što pored sebe nemaju namčora koji od ranih sati kreće bojati dan u divnim nijansama sive, koja se brzo pretopi u crnu pa već oko ručka imate dramu i svađu. Ljubavnica ručak jede s prijateljicama, kave pije s prijateljima, spava do kada želi, pa i s kim želi, suđe može ne oprati, ručak ne skuhati i nikome ne mora polagati račune. Stoga u današnje vrijeme na ljubavnicu gledati kao na bijednicu može biti dosta promašeno."

Evo, ja sam spremna biti ljubavnicom. Poželjnije je da on ne bude oženjen.

.. i nismo baš najbolje, najtoplije preporučam poslušati. Možda inače ne slušate, ali ovaj video je vrh.

Link

Da, sve znamo na tu temu. A opet - dobro je podsjetiti se povremeno..

Šetam ja tako pesa jedno jesensko maglovito žuto-sivo jutro, i ugledam visokog, naočitog muškarca koji kao da je upravo sišao s jahte. U snježno bijeloj jakni vodeći snježno bijelog psa. Hoda uspravno, polako - na način "pokorio sam svijet!". Približismo se i započesmo "pseći" razgovor. Njegov snježno bijeli zaskoči moju crno bijelu i ubrzo više nije bio snježno bijeli već žuto smeđi. Gazda je i dalje bio snježno bijel.

Osim što je naočit, i obrazovan je, pa i - duhovit. Gle što se sve ne nađe u obližnjoj šumi! I tako se mi sretnemo drugi, treći.. tkoznakoji put, sve više tema otvorismo. Njegov snježno bijeli u pravilu ode neke druge boje. Na mojoj crno bijeloj se niš ne vidi osim što ponekad bude zaslinjena.

A onda već počesmo dolaziti u isto vrijeme, kao po dogovoru. Jednom nedavno ja dođem, njih nema. Evo ih, stižu, i ja u zezanciji pitam - a gdje ste do sada? Nasmijemo se! Još uvijek smo na vi. Danas se sretnemo, ja na povratku on na odlasku i pita on - a vi ste danas namjerno došli ranije da me izbjegnete? Opet smijeh!

Taj kapetan mi je zanimljiv i zato jer je prema meni neobično otvoren - kao da sam mu ja blog. Ja sam mu frend. Pa otrkiva svoja muška razmišljanja. A ono, sve žene treba j.., ako je loše volje to je zato jer joj fali k.., on dijeli žene na lijepe i na pametne. Rekoh mu ja, a gledajte, mi koje nismo bile baš prve u redu kad se je dijelila ljepota, moramo na nešto igrati. I opet smijeh!

Danas smo načeli temu - što je potrebno da bi ljudi o(p)stali u braku. On je u braku sto godina i veli da mu je glupo rastat se u šezdesetima. Sve on zna kako bi bilo, i to mu se ne sviđa. I ne razumije ljude koji se rastanu - onda kad djeca odrastu.

Ja znam teorije što treba za uspješan brak, on zna praksu. I veli - partnera treba voljeti. Nije to ona zaljubljenost divlja, seksualna, nego ono, baš ga voliš, takvog kakav je, i to znaš po tomu što mu imaš želju pomoći. Lijepo! Pa doda, doduše, ponekad ti treba netko da ga mučiš, i to je ok. Smijeh!

Kako god, zaključismo da s partnerom treba biti - zabavno, veselo, smijati se zajedno..

"ne trebaš, ne, ne.
ali ako mi nagaziš na nogu namjerno, dobit ćeš žestoku šljagu.
netko će se samo povući.
netko zacviliti.
ja ću te odalamiti da ti mozak stane
(OVO NIJE DOSLOVNO, nego metafora... mada ... razumijemo se.
No, nije prijetnja).
simple as that.
dakle, kad dolaziš u moju avliju, ako budeš srala, to ćeš pobrati za sobom.
malo, pomalo... naći ćeš mjesto gdje možeš srati nekažnjeno
(ti, ili bilo tko drugi- ništa osobno).

o tom se radi. i uvijek će se raditi."

Avlija nije u Hrvatskoj, jelda? U Hrvatskoj su dvorišta.

Zato, hvala Coco!

Ne bi se blog zavrtio da ja ne poguram. Eto, recimo jučer..

.. što ima novoga, na blogu, vidim da imamo situaciju, jel...

Pokušavam se sjetiti je li se naš dragi Tomo opredjeljivao lijevo ili desno. Znam da je zadrti ateist. Jesu li desno ateisti? Ajd mi Tomo sam reci, iz prve ruke..

Pa jel se kod nas Hrvata sve mora u konačnici svesti na ustaše i partizane?

Da pojasnim:

Vikao je "mrzim te kurvo, umri", "kravo", "jebali te komunisti"...

Gledajući oko sebe vidim tkanja razna. Neka od grubih i debelih, a neka opet od finih tananih niti. Boje i materijale bira svatko po svojoj želji i mogućnostima. Svaki taj tkalac radi najbolje što može i vjerojatno bolje nit ne može u tome trenutku tako da o kakvoći platna nije sada riječ. Od svog postanka desi nam se da uplićemo te niti sa nitima što ih koriste i drugi tkalci.

Ispreplićemo tkanja svoja sa tuđima i stvaraju se razni dezeni i oblici. Ponekad nam se prohtije rastegnuti tkanje više nego što to ono može podnijeti. To su oni trenutci kada tijelo ili duh nam želi udovoljiti samima sebi neovisno o drugima. Govorim o trenutcima kada pustimo vjetar u svoj život pa neka se razmaše. Opet samo o nama ovisi hoćemo li nerazumno popustiti sve kočnice i gurnuti vjetar u svoja jedra i više no što tkanje može izdržati. Tada platno puca i vijori kao zastave na vjetru, a barka gotovo je sigurno nestaje u debelim valovima nekog mora ili oceana svejedno.

Havariji nije bitno mjesto već sam čin. Brodolomu nije krivac vjetar no neuka smionost kapetana. Strpljivi i vješti mogu si dopustiti jedriti po svakom vjetru. Strpljivi i iskusni pripremaju svoja jedra prije plovidbe, te ih putem brižljivo promatraju i održavaju. Takva jedra čak iako ih priroda iznenadi izdrže i svakakva iskušenja što ih vrijeme nosi.

28.07.2010. 10:47:05 Phillipe de Mala (s njegovom dozvolom)

Molim poštenog nalaznika da javi. Upravo pričam s jednim blogerom pa nam fali Baba i njezina genijalnost. A ovi danas misle kak su loše dočekani, tko je prošao Babinu inicijaciju taj je ožilavio..

s 33






s 58






s 59 (moj pogled)

.. toga da mi se je oslobodilo malo vremena jer kći ne može skajpati trenutno, evo mene :)

Ponavljam si: to je kao da je otišla na more, brzo će ona natrag. I to mi pomaže.

Tužna sam što nije pokraj mene, a presretna sam što je u uređenoj zemlji. Ona sad ima iskustvo fakulteta u HR, pa može uspoređivati s onim vani. Još nije ništa ni počelo, a već je razlika nebo i zemlja. Nisu još krenuli, a svatko je dobio svojeg mentora, nekog starijeg kolegu kojeg može pitati sve: od toga gdje kupiti bicikl do stručnih stvari.

Imali su upoznavanje - njih 200-tinjak s dva smjera. Mentori su pripremili igre za brucoše, pa kaže kći da su se svi toliko smijali, valjali gluposti.. jer - bilo je jedno od pitanja - kako je prošao prvi mamurluk?