Umorni Bukovsky

Zašto bih ovaj svoj blog morao raditi poput drugih, poput ovog ili onog, poštivati i priznavati pisana i nepisana pravila, nepoštene grupe, ako mogu taj svoj blog voljeti, voljeti njegovu bit u meni.?!
Omogućio mi je brak, omogućio mi je da svakodnevno upoznajem nove ljude, drugačije odnose, drugačije srodne duše.
Ako svaki dan mogu ispričati svoju priču, opisati svoju radost, svoj smjeh, zagrljaje, poljupce, šetnje, proslave. Zašto bih sve to prokockavao za sitniš, za uvrijedljivi komentar, ili za šutnju, na bjeg....?!

E neću.

Bogatstvo koje ću uzet na ovom blogu, koje ću nekažnjeno prisvojiti, bit će neki novi dobri ljudi, bit će tihi nevidljivi osmjesi i nevidljive poruke, bit će neizrečene želje, skrivene strasti
...hranit ću dušu, a tijelo će preživjeti i bez mene. Ima genetiku preživljavanja.
Moja je obveza uzeti što više materijala za duhovnost, čistu duhovnost kad odvojim kukolj..
Moram to upiti u onaj dio mozga koji još pamti., pamti kao dimenziju....
to je kao kruh, kao sunce, kao kuća, kao more, to jest sve zemaljsko, ali bez ičeg ćvrsto zemaljskog...

"Visoki kandelaber, svetložutim svetlom osvetljava treperavi krug u parku"

Digresija:

Bili smo jučer u prirodi, uz izvor , hrastov stol i dvije klupe i peć uzidana samo s jedne strane ( nadmorske visina oko 350 m )
Sadržaj; odojak, dvije gajbe, konjak ,šljivovica, gepek drva. devet osoba i malo posla.
Kad smo sve razoružali i potamanili ( oko devet ) vratili smo se svako svojoj kući. ( Istina je da su auti mirisali na šljivovicu i seljačko, jeftino slavlje )
Jutros me pita stara prijateljice za koju smo preglasni pa je nismo zvali, ( kaže da vičemo a ne da pjevamo i da jako glasno grazgovaramo i tračamo ) pita me kako miriše pivo i šljivovica zajedno a ti bolestan i kad ne piješ.
Neko vrijeme sam šutio. Čak sam pomislio da ne odgovorim.A onda progovori stari prkos i stara praksa. Sjeo sam prekostola i njenog čaja i pogledao joj oči:
Kako miriše tvoj samački kut u sobi s " La dona e mobile." kako miriše kombinirani tvoj usamjeni stup s "lukom" Pavarrottijem i Nessun Dorma, kako razbacani bračni, prazni krevet sa Zborom židova iz Nabuca, gdje se sakrio Figaro i zašto su ti oči tužne....

Čuvala si našu Tonku, zar ne?

( Ipak je Tonka samo pas, mislio sam)

Ako se malo potrudimo, vidjet ćemo da je ljubav svuda oko nas. Vidjet ćemo zagrljaje, osmjehe, poljupce. Na kolodvorima, aerodromima, parkovima, trgovima, morskim lukama, recepcijama....
Kad su oni ludi avioni udarili u " NewYorške Blizance ", poruke iz aviona su bile poruke ljubavi a ne mržnje.
Možda bi to trebali zapamtiti.
Kao što zapaljena svijeća za nekog, osvjtljeva i naše staze, isto tako ti kratkotrajni blic pogledi, griju i naša srca...
Svi smo mi jedno....
Možda bi to trebali zapamtiti

Ako se malo potrudimo, vidjet ćemo da je ljubav svuda oko nas. Vidjet ćemo zagrljaje, osmjehe, poljupce. Na kolodvorima, aerodromima, parkovima, trgovima, morskim lukama, recepcijama....
Kad su oni ludi avioni udarili u " NewYorške Blizance ", poruke iz aviona su bile poruke ljubavi a ne mržnje.
Možda bi to trebali zapamtiti.
Kao što zapaljena svijeća za nekog, osvjtljeva i naše staze, isto tako ti kratkotrajni blic pogledi, griju i naša srca...
Svi smo mi jedno....
Možda bi to trebali zapamtiti

Čuo sam, usput, da je danas utorak i da će dan biti lijep.. Može biti. Ne želim se sporiti niti nadvikivati ili negirati. ( možda se pitate , kako sam? Pitate tek onako reda radi a meni je to pitanje jako teško ).
Da li se treba nešto danas dogoditi?
Da li rade trgovine?
Opća uprava?
Izborne jedinice?
Nisam ništa provjeravao jer sam ustao u četiri i starim stazam do rijeke.
Ne pušim.
Ne pijem alkohol.
Ne pijem kavu.
NIsam gladan.
Ovaj svijet ribiča je zasluženo druga dimenzija.
Ili peta.
Tu nema rata, mržnje, prevara, izbora, karijera, burzi...
Već duže vrijeme puštam ribu ako nije povrijđena.
Nemam je komu poklonit i prihvatljivija mi je junetina...svinjetina, med i mlijeko...
Mene će jednog dana upiti rijeka i zemlja, ili zrak, ili tišina a možda me sakriju vrbe i breze u svojm najvišim granama
Kad bih mogao biti pas, ptica, drvo, cvijet, trava...izgubljen za ljude.
Ne pecam na žive mamce, ne želim da se itko u mojoj blizimi muči i umire.
Ako se pitate kako sam, eto tako sam.
Oprao sam prozore, pomeo prašinu, promijenio posteljinu.
Mislim na tebe.
Sve je čisto, nedirnuto...miriše...klupa u parku još je od rose mokra ,
Vrište cvjetni, napušteni balkoni. prazni vlakovi...toliko mjesta gdje me nema.
Čuo sam da je tuga sablast koja plaši ljude...
Ljubav je isto sablast, i samoća, i ljudi koji se ne slaži i vrijeđaju,
i bolest, i siromaštvo.
Da li bih mogao ponijeti jpš jedam križ?!
Ili sam star za nove križeve?!
Ako se pitate kako sam, eto, tako sam!

Neki dan , u predvečerje nevremana, išao sam skloniti i zaštiti pokretno cvijeće. I osjetim , osjetim nekim sedmim čulom da mi se posebno sviđa bijela boja, kao nešto što je moje, blisko, potrebno. Ne samo da mi se sviđa , već mi i koristi. Primijetio sam da imamo premalo bijelog cvijeća i upitah se što bi to trebalo značiti. Bar za mene. Za moje zdravlje, za moju ugodu. za dobro raspoloženje
Zato postoje informacije na googlu.

Nije bilo posebno teško naći ovo:

"Pitamo li se ikada kako bi svijet izgledao kada bi bio lišen boja?
Boje su univerzalan jezik kojim podsvjesno utječemo na svaki dio našeg života.
One utječu na raspoloženje i ambijent u kojem se nalazimo jer nas pune energijom na emotivnom i energetskom nivou.
One nas inspiriraju na tisuću načina čineći naš život ljepšim i bogatijim.
Boje se tumače u raznim dijelovima svijeta na različite načine jer smo pod utjecajem određene kulture i vjere, a i živimo u različitim klimatskim uvjetima i na drugačijem geografskom položaju.

Evo malo prisjećanja, ali i opomene.
Prisjećanje za one koju su to znali i zapostavili, a opomena je za one koji ne mare za cvijeće.


Crvena smanjuje veličinu prostora, ali povećava veličinu nekog objekta. Nije poželjna za blagovanje, dječje sobe ili kuhinje, veže se uz toplinu, prosperitet i stimulaciju, ali i ljutnju, sram i mržnju. Pripada joj jug kao strana svijeta.

Žuta asocira na intelekt, stimulira mozak, potiče optimizam, probavni sustav, ali i lukavstvo, pretjerivanje. Dobra je za hodnike, kuhinje, ali ne za kupaonice. Žuta boja predstavnik je sjeveroistočne i jugozapadne strane svijeta.

Zelena simbolizira rast, plodnost, harmoniju, to je umirujuća boja s osvježavajućim efektom. Asocira na optimizam, slobodu, ravnotežu, ali i zavist i obmanu. Odlična je za kupaonice, ali ne za radne sobe niti za obiteljske prostorije. Ova boja pripada istoku i jugoistoku.

Plava je vrlo miroljubiva i ugodna, veže se uz spiritualnost, mističnost, razmišljanje, strpljenje te je simbol povjerenja, odanosti, ali može biti i melankolična. Dobra je za spavaće sobe, kupaonice, sobe za meditaciju, ali ne za obiteljske prostorije ili radne sobe. Modra ili tamnoplava je boja sjevera, a svijetloplava pripada istoku i jugoistoku.

Bijela je simbol novih početaka, čistoće i nevinosti, ali i hladnoće, beživotne energije. Dobra je za kupaonice, kuhinje, a nije dobra za dječje sobe. Bijela boja reflektira sve aspekte svijetla i ima efekt otkrivanja, jer se na njoj sve vidi. Može se koristiti u svim prostorijama jer je neutralna. Pripada na zapad i sjeverozapad.

Ljubičasta je vrlo ohrabrujuća boja, duhovnog značenja s pozitivnim naglaskom, motivirajuća i pomalo strastvenog tona. Odlična je za spavaće sobe i sobe za meditaciju, ali ne za kuhinje i obiteljske prostorije. I ova boja, ako je u tamnim tonovima, pripada sjeveru, a svjetlije nijanse zapadu i sjeverozapadu.

Ružičasta se uglavnom veže uz čistoću misli, nevinost, nema negativnih značenja. Dobra je za dječje i spavaće sobe, ali ne za kuhinje i kupaonice. Pripadnik je juga, kao i crvena.

Narančasta je snažna, vesela boja, ohrabrujućeg karaktera, veže se uz komunikativnost, sreću, ali i pobunjeništvo. Dobra je za dnevne boravke i hodnike, ali nije za male hodnike i spavaće sobe. Žarko narančasta pripada jugu, a njene ciglaste nijanse sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani svijeta.

Smeđa sugerira stabilnost, sigurnost, zaštitu, eleganciju, ali i starost. Dobra je za radne sobe. Pripada sjeveroistoku i jugozapadu.

Crna predstavlja mističnost i neovisnost, kao i snagu, a s druge strane zlo i smrt. Ova boja koristi se samo u detaljima u određenim prostorima gdje želimo nešto naglasiti. Crna upija sve aspekte svjetlosti i ima prikrivajući karakter. Pripada sjeveru i veže se uz karijeru. Boje nas inspiriraju na tisuću načina čineći naš život ljepšim i bogatijim.

Nisam potpuno shvatio što znači vezanje boja za strane svijeta. Znači li to da je i naša osobnost, naš karakter , naše simpatije također imaju svoje korijene u stranama svijeta.?

To je nešto novo za mene, a ako je bitno...sada je prekasno..."

Psihologija, otkako je priznata kao znanstvena disciplina po mjerilima onoga što se danas podrazumijeva pod znanošću, pokušava ignorirati i negirati ono po čemu je dobila svoje ime – psihu ili dušu.
Čini se da je to bilo neizbježno jer je znanost u odvajanju od filozofske i religijske misli postavila strogi okvir unutar kojeg se mora djelovati da bi se dobiveni rezultati mogli smatrati znanstvenim. Taj je okvir jednom riječju materijalizam, a prvi koji je još u 17. stoljeću dušu stavio izvan tog okvira bio je Descartes i tako postavio čuveni kartezijanski dualizam uma (tada duše) i tijela.
“Tvrda” znanost (tzv. kognitivna znanost i neuroznanost), ona koja pokušava pristupiti tom dualizmu s materijalističke strane, tj. s one fizičkog tijela, želi korištenjem sve brutalnije sile (mjerene i računalne) dokazati da neopipljiv um ne zaslužuje posebnu domenu, nego da ga se može svesti na fiziološke procese u mozgu. Bez obzira što u tome nije uspjela, već su odgojeni naraštaji koji vjeruju da je “um u mozgu” ili čak da je riječ o istoznačnicama.
Iako se nakon Descartesa psihu (dušu) pokušalo zamijeniti (svjesnim) umom, to nije pomoglo razumijevanju svjesnosti koja je za predstavnike takve znanosti dugo vremena predstavljala ni manje ni više nego tabu-temu. Isto tako, psihologija nije uspjela sa scene eliminirati tzv. nesvjesno koje “živi svoj život” izvan kontrole (raz)uma.
U međuvremenu su različiti pravci “meke” znanosti, psihologije, ponudili svoje bezdušne modele psihe koja se usto često prikazuje u “oblacima”, tj. bez vidljivog međuodnosa s fizičkim tijelom.
Općeprihvaćeni model tek bi se trebao pojaviti, a autorova potraga za njime rezultirala je nuđenjem vlastitog radnog modela psihe koji se nije mogao prikazati bez poveznice na ono čemu pripada – ljudskom biću, onakvom kakvo možemo izvana vidjeti, njegovom fizičkom tijelu. .
Autor: denis

Bio sam dežurni u postrojbi od 150 vojnikaI ( 100 na položaju, 50 slobodnih ).I taj dan sam podijelio i vojničke plaće. Naređenje s vrha ( iz "štaba " ili "stana".) je bilo jasno: nitko pod nikakvim razlogom, izgovorom ne može dobiti slobodno večer ili noć, pogotovo.
Dan je protekao mirno i bez ikakvih posebnih vojničkih zahtjeva,
Večer je prolazila lakše, sporije i s ispitibanjem terena s njihove strane.
( nije mi bilo teško jer sam imao naređenje )
Oko 21 sat prva posjeta, Jedan stariji vojnik ( dobar kao vojnik ) nije koristio žičanu vezu več je došao osobno.
Znao sam da voli popiti i znao sam da zna piti, samo sam, sa smješkom, čekao priču.

A priča je bila neobična:

Imao je maloljetnog sina u Splitu koji je dodjeljen majci bez njegovog prava na sastanke i uz alimentaciju. Nakon 15 godina ,dječak se ozbiljno razbolio i odlučio je mališa , valjda prije no što umre , mislio sam si, vidjeti oca .Vlak u naš gradić dolazi oko 22 sata i da li bi ga mogao samo vidjeti i odmah će se vratiti. Ma, može...može i službeno vozilo-kažem. I šofer. I novo vojničko odjelo.
Ne, ne treba. Bit će njegov brat s nijim i brat će ga odvesti doma pa će sutra biti s njim. Radilo se o nekakvom zloćudnjaku, o kemoterapiji radilo se o 15 godina i nisam uopće mislio da kršim zapovijed. ako je i kršim, neka ide na moju dušu...
Oko 23 sata dolazi zapovijednik, vidno razjeban i izdere se još na dvorištu:
" Medo; jesi li ti pustio Jaću?"
"Jesam, dolazi mu sin kojeg nije vidio 15 godina, i koji je teško bolestan."
"Zvala je konobarica iz " Plavca". Počeo je piti, pa se kartati, pa galamiti...sada se hoće i tući. Kakav jebeni sin?!
"Rekao mi ispričao mi je tužnu priču."
Idi vidi što je i ne vraćaj ga u postrojbu. I on i ti nemate za danas niti dnevnice, niti dodatka.

Nemam što ići vidjeti.Prešao me je. Neka konobarica zove VP i po njega ali i po mene.

Meni je to bio totalno bezosjećajni izgovor i to trijeznog starijeg čivjeka ...( ima sina u Splitu, imao je tada oko 15 godina i nije ga 15 godina vidio. Laž je tu bila više nego zlobna. Jaća je nedavno umro...rak pluća...alkohol i cigarete...nije božja pravda. Takvi izgovori su i....nepristojni...a bio je i rat. )

Današnji virtualni trendovi nalažu, da se i pored dugogodišnjeg radnog iskustva, moramo koristiti visoko sofisticrani profesionalni sustav, a sve sa ciljem, da si omogućimo što točnija, istinitija i profesionalnija usluga..
I pita Robot čovjeka:
"Zašto si me napravio?"
"Zato što sam znao".

"Eto tebi odgovora kad tražiš svoj smiso u životu i kad pitaš Boga zašto te je stvrio.

Stvorio te je zato što je to znao".- mrko uzvrati Robot.

Mandragora je višegodišnja endemska biljka za koju je poznato da raste samo na Sniježnici u Konavlima. Ima vrlo velik korijen, a listovi su joj tamnozeleni, oštri i čudnog mirisa. Neki vjeruju da ženama daje plodnost, a drugi je zovu „vražja jabuka“.

Svoj naziv dobila je od dvije grčke riječi koje zajedno označavaju biljku opasnu za stoku. Korijen mandragore podsjeća na ljudsko tijelo, zato su ga često i prikazivali u tom obliku, a plodovi podsjećaju na jabuku. Mandragoru se u prošlosti koristila protiv bolova kao anestetik, jer je jak narkotik i vjerovalo se da u većim količinama može izazvati nekontrolirano ponašanje. Ipak, danas se upotrebljava kao lijek. Također, Mandragora ima veliku ulogu u „magijskim ritualima“ zbog jakog halucinogenog efekta i čudne čovjekolike forme korijena. Zbog toga je nastalo vjerovanje da ima natprirodne moći. U Egiptu je bila jako cijenjena kod faraona na čijim se odorama često nalazio njezin motiv.

Od davnina postoje različiti rituali u vezi iskopavanja ove biljke, pa je tu ulogu najčešće preuzimao pas, ali jedan od rituala bio je da berači prvo naprave krug u zemlji te potom odsijeku stablo od korijena gledajući prema istoku. U rimsko doba vjerovalo se da mandragora noću širi crvenkasto svjetlo i uspješno se skriva od ljudi, ali da se može otkriti ako se poprska određenim tekućinama.

Dodajmo još kako se od ove biljke koristi korijen (pored magične upotrebe) ZA PRAVLJENJE LJEKOVITE MASTI PROTIV REUME, pa je tako rimski botaničar Dioskorid u svom djelu „De materia medica“, dao recept za upotrebu mandragore. Čitajte pozorno – „potopi korijenje u vino i tako dobiveni sok sačuvaj, i daj ga kako bi izazvao bezosjećajnost onoga koji je posječen ili opečen“. Inače, kod težih operativnih zahvata davao se mali komadić korijena pacijentu da ga žvače prije same operacije.

Sve u svemu, jedna zanimljiva i nadasve korisna biljka.

Izvor: agroturizam-konavle.hr

Čitam , ovih dana, da su Duhovi u nama. Neki Institut, tamo negdje, je čak pronašao Centar u mozgu koji ih stvara, sav taj tajanstveni spiritizam...vanzemaljce, neobične ljude, mutante i pojave...Ne trebaju mi književne metode i naplative seanse sve je to već moje...
Jedna stara izreka pita se i govori ; kamo su nestali Zmajevi? Nisu nestali, oni su u meni.( gle, nedavno me pita prijatelj; gdje si Zmaje, stara legendo?! )
Jedna još starija govori da je Bog u nama i s nama u sve vijeke, nikakvo nebo oblaci, rajska vrata.
S tim i takvim spoznajama , s novim načinom promatranja sebe, svoj mozak i svoje mogućnosti. pokušavam shvatiti neshvatljivo, pokušavam analizitrati natprirodno. pokušavam biti božansko biće.
( dajte si pravo na malo mašte! dozvolite sebi "kreativni emotivni eksperiment", priznajte da nije sve tako crno, da ima vragova koju su kolateralne žrtve Lucifera a da su , ustvari, dobri Vragovi a možda još uvijek i anđeli.)
Hrvatska nije propala. Nitko nema pravo prodati Vode, Šume ,More. A to je stvarno bogatstvo za budućnost. Legije koje su došle u Hrvatsku, nisu došle raditi na zemlji, došli su raditi u općini , u institucijama, na položajima,došli su opljačkati a tek onda idu dalje. Oni mogu mrziti Hrvatsku više negu što ju ja mogu voljeti, Oni mrze sve hrvatsko i ...ostaju, a ja volim i otišao sam da to ne gledam - mala digresija -)
Pada mi na um.pokušati na taj novi način , čitati gavrana i Edgar Allan Poa. I taj njegov gavran je u nama, osjetio sam ga, kuca...hoće van. Ne bojim se ja njega pustit, bojim se da ga neću znati vratiti. On , gavran u meni, nikad nije bio slobodan, nikad nije poletio, Kakav će biti kad se pokuša vratiti. On nema gdje biti, njegovo prirodno skonište je moj um.


"Mogu li vam postaviti pitanje? Je li ono što tražite odvojeno od vas? Možete tražiti nekoga tko je udaljen ali kako možete tražiti ono što ste vi sami? Vlastita osoba ne može se tražiti u smislu kako se može tražiti sve ostalo jer u ovom slučaju nema razlike između onoga koji traži i onoga koga se traži. Možete istražiti svijet ali ne možete tražiti sebe".

“Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu Hadske noći otkud stiže?“

Reče Gavran: “Nikad više”.

Vi, koji znate , vi koj pratite. pomozite mi. pomozite mi da moj gavran poleti i da se sretno vrati doma.

Ako nećete...sve ću ostaviti onakvim kakvo je bilo. Ne želim i ne znam ući u neistražene prostore svog mozga.

Gavran u meni je obećao:
Nikad više!

Još malo novohrvatskog na blogu, da se ne bi svašta pričalo:

Baladisati: izmoriti se od nekog posla, npr. joj baildis'o sam se
Degenek: dobiti batine, biti b'jen. izdegenječiti znači razbiti nekog.
Handrc: nemoralno izbivanje od kuće, kucanija, kurvaluk. "Opet si sinoć bio u handrcu"!
Hairlija: neko ko voli mnogo da pije i šenluči a malo brige vodi o familiji i samom sebi .

Možete i vi provjeriti novohrvatski po ovim riječima:

: adeš, begenisati, bilmez, budžak, handriti, cvolika, kucanija, baildisati, hise, nuto, hučka, jazuk..

Da se bolje razumijemo....Tupko!?

Bili smo zaljubljeni, bili smo zajedno. bili smo obični kao većina naših u grupi.
Znam da me je voljela, iako sam bio obični stolar, znam da smo imali i svoje obveze prema društvu, ali smo imali vremena i za ljubav, vrijeme za sebe.
Predamnom je bio još samo jedan korak za napredak i sve će biti prekrasno rješeno. Nije naš život jednostavan. Opasnost vreba u svakom trenutku, na svakom koraku. I od prirodnih neprijatelja ali i od onih ogromnih čudovišta za koje nitko ne zna odakle dolaze. Susret s njima zavrpava u u izrazito brzom bijeg, ili smrt.. Ovdje gdje smo sada živjeli nije bilo neko izobilje ali već dugo nismo primijetili čudovišta.
Otkrio sam jednu uzvišicu, prirodnu ravan i sutra ću svoju ljubav odvesti na izlet, odvest ću je da vidi ogromno sunce i njegov zalazak...

*
Nakon dužeg vremena vratio sam se doma. Ispred kuće je bio stari panj žalosne vrbe. Prstom sam zgnječio dva zalutala mrava, otpuhnuo ih na zamlju, sjeo na panj, pogledao zalazak sunca i upitao se: "Što dalje?".

*

Iz dnevnika kapetana, godina MMMVII :

S obzirom na to da svi radnici u mravljoj koloniji izgledaju isto, praćenje njihovog kretanja i međusobnih interakcija iznimno je teško. Zato su Danielle Mersch i njezine kolege stavili oznake na svaku jedinku u koloniji i pratili ih putem računala. Tako su dobili dosad najveći skup podataka o interakciji među mravima.
Biolozi sa sveučilišta ustanovili su da su radnici podijeljeni u tri društvene skupine koje imaju različite zadatke. Jedna skupina brine o matici i potomcima, druga vodi računa o čistoći kolonije dok treća opskrbljuje koloniju hranom. Svaka skupina kreće se posebnim dijelovima gnijezda, ali istraživači su ustanovili da tijekom vremena neki pripadnici skupine “napreduju” i dobivaju premještaj u drugu."

" Idemo otvoriti takmičenje tko će prepisati ljepšu priču, Otvaram poglavlje i prepisujem priču jednog djeda koji je ostao smiren iako je njegov unuk urlao i bacao stvari iz kolica.

Priča ide ovako:

Žena u trgovini susrela je djeda i njegovog neodgojenog trogodišnjeg unuka. Bilo je očito da djed ima pune ruke posla s klincem koji je vrištao želeći slatkiše, kekse, voće i sokove kako su prolazili kroz police.

Dok je pokušavao pronaći sve što mu je trebalo, djed je smirenim glasom ponavljao: "Polako, Alberte, nećemo dugo. Smiri se, momče". Tad je klinac opet počeo vrištati, a žena je čula djeda kako smireno govori: "U redu je Alberte. Samo još nekoliko minuta i idemo. Izdrži, momče".

Na blagajni je mali terorizator počeo bacati stvari iz kolica, a djed je rekao, ponovno smirenim glasom: "Alberte, Alberte, smiri se, prijatelju. Nemoj se uzrujavati. Bit ćemo kod kuće za pet minuta. Smiri se, Alberte".

Impresionirana viđenim, žena je prišla djedu dok je ubacivao namirnice i smještao dječaka u automobil.

"Znate gospodine, ne želim se miješati, ali bili ste nevjerojatni tamo. Ne znam kako ste uspjeli. Cijelo vrijeme zadržali ste smirenost, bez obzira na to koliko je bezobrazan on bio. Smireno ste ponavljali da će sve biti dobro. Albert je jako sretan što ste mu vi djed".

"Hvala gospođo", rekao je djed, "Ali ja sam Albert, malom Užasu je ime Steve". "

Ovih dana je 1990. je umrala moja majka....lagano... ko rukom....
-kažu da prelasci zime u proljeće znaju ukrasti ljude
-Bio sam par dana nemiran... a onda opet kuća...posao... i rat....Danas volim da moja majka nije ovo dočekala. Puklo bi joj srce...
Ti vjeruješ u ljubav a sva ezoterija ti je pomalo skeptična. Pa to je samo širina pogleda u našoj vjeri. Imaomo malo podvojeno mišljenje jer Crkva je to proglasila praznovjerjem i grijehom. Onoda je i ljubav kao kemija grijeh...
morat ću tu kemiju, emotivnu keniju podijeliti na organski i anorgansku, ali niti jedna kemija ne može biti grijeh...ako nije otrov...
-nisam skeptična prema ezoteriji, ali sam itekako negativna prema svima koji ezoteriju koriste na krivi način, kroz trgovinu ili šarlatanstvo
-Jebga,,,i oni moraju od nečeg živjeti ako cijelo proljeće i jesen skupljaju sjemenke i lišće i korjenje...I nitko nije 100 postotni šarlatan...samo je manje ili više pohlepan. Gledaj na to da netko pada na plave oči a netko na metvicu, ili imelu...ili kiselicu. Onaj što ludi za plavim očima, to nazivamo ljubav a onaj komu treba mlada i friška konoplja, ili korijen gloga...Skeptičnost je tu u ulozi suca. Nekom pomogne ponoć na izvoru hladne vode nedaleko Garešnice....i vilinsko kolo. Eto, mene zanima zašto vještice nazivamo vještim ako ništa ne znaju...Ako znaju letjeti, onda se mogu boriti i s našim demonima...
LJubav, kao mnogostruko opisan i provjeren događaj je samo potvrda da je sva emotivna energija i inteligencija... moguća , samo mi ne znamo zašto,,,,a o ljubavi znamo sve...ma nemoj.
Znaš zašto ti koljena klecaju a ne znaš kako visak može otkriti uroke i entitete koji su sa tobom...i smetaju....gurkaju te na krivi put....traže, pomoću tebe, svoje Utočište...
Usporediti ću jednom ljubav kao kemiju s ostalim astralnim metodama i terapijom. Treba mi samo malo mira i malo više sumnje u ljubav....
-Znam, jer reagira na promjenu energetskog nivoa u tijelu
-A što bi energetski nivo u tijelu trebao biti? Trafostanica? I gdje si to učila, ili si , kao Naša zaštitnica, samouka?
Naše nam spoznaje izgledaju mudre a tuđe poimanje alternative prepuštamo naivcima....
-provociraš ili provjeravaš da li sam to pronašla na googlu?
-Vjerujemo u ono što nas ne košta, Bar ne puno?
Ne. ni jedno od toga nije provokacija. Nego nam se naša spoznaja čini zemaljskom a ostale homeopatskobiotehničke puka izmišljotina. Što mogu neki jebeni kristali ili magnetizam'?Ne znam što mogu niti snovi a niti horoskop. ali mi sve liči na energetski osobni sistem. Za mene je i Sveta misa energetski sistem iliti izvor, a crkva kao građevina trafostanica na brijegu a Majka Božja vrlo kvalitetan električar. Naše su spoznaje takve prirode da moraš , zbog autentičnosti, uzeti sve ili ništa...Inače idemo putem zemaljske ugode, što nam se sviđa i što ne košta....Biznis? Javno mijenje?
-Ako nekome bilo kaj pomogne, podržavam, ali ne manipulacije koje prečesto se događaju, iskorištavajući tuđu bolest i nemoc.
-Kad bih rekao da je ljubav stvar zemaljske ugode i da uzimamo samo ono što nam se sviđa ne priznavajući niti bol, ovisnost, strast, drhraje, realnu bolest, vjerojatno se ne bi složila sa mnom. Ljubav je promidžbeno obrađena, dok su rašlje i rašljari još na stablu:
-Misliš da je moguća takva selekcija?
-Zdrav čovjek koji u ništa ne vjeruje , vrlo je bolestan.
-To se slažem
Da bi mu pomogli mora najprije svratiti u hram kupiti srećku ( vjerujem ali ne idem u crkvu...ljubim ali ne idem u krevet....
-Za pomoć treba svjesnost da je ona potrebna
Opet , ponavljam, ako smo dozvolili da ljubav bude kemija . onda su snovi samo dio te iste kemije...to je teza ovog danas.....
-Možemo se u svojoj skeptičnosti praviti ludi...nije to teško...
-Ljubav je nastavak kemije, ali ona je nekaj drugo
Skepsa je poticajna u limitiranoj ediciji .
-Ljubav počinje s roditeljima, a autogeni trening je stvar razmišljanja. Prošle su tisuće generacija da bi ljubav dobila današnj status, Dajmo i žuboru potoka i Boleru malu šansu...
-misliš da se nekaj promijenilo? meni se čini da ne, samo se promijenila forma dok je sadržaj ostao isti
.Tvrdim da je sve to dio istog prograna i istog Stvoritelja.
-ali ne mogu svi spoznati nešto na isti način
-Zemaljski tumači igraju svoju igricu na principima društva u kojem živimo. Vjerujem u Boga i Vraga.
-okvir?
uokvirena prilagodba?
-Praznovjerje je crkvena institucionalizirana izmišljotinja radi biznisa i zatupljivanja. Svaka čast Papi ali on ima dva Gospodara podjednako uvažavajuća
-zar ne bi po nekoj logici moglo sve što nije dokazivo biti praznovjerje?
-Uz malo više koncentraliziranja, mogao bih ja to odraditi i razumljivije:..prihvatiti čovjeka kao dio prirode a ne dio društva, zanimanja i znanosti...
-ok...a kaj s identifikacijama ljudi kroz sve ovo kaj spominješ? kako to maknuti na stranu, kao da ne postoji?
-Praznovjerje je planirani placebo, lobistički planiran. Ne postoji ako vjerujemo u ljubav.
-primitivna manipulacija?
-Demagogija od prvih čovjekovih koraka.
Da, i primitivna vrlo zlobna manipulacija.
-ima i sofisticiranih koje su isto jako uspješne?
-Nažalost...Kad u nešto sumnjamo, samo to i tada usporedimo sa ljubavi i imamo PUT!
-da, u ljubavi nema sumnje
-Da se Holivud posvetio Šumi, zamisli što bi danas mislili o šumi i zamisli Moć šume.
Tajne ostaju takve i tajne zato što su dobro skrivene a nitko ih niti ne traži. Sve dobijemo servirano kroz odgoj i obrazovanje, sve dobijemo oformljeno.
I sve što se od nas traži je da poštujemo zakon, iako se ezoterija ne kosi previše sa zakonom .
Pogotovo što nam je 90% mozga potpuno neaktivno....
Tako mora biti...misliš ti ovog trenutka. Tako je i tako mora biti a ne mora....
-Ne mora, ali uz način života kakav imamo, nemamo ni vremena, volje a ni snage i energije ići kontra smjerom
-Uzmimo samo to da ne mora biti ovako ili da je istina ono da ništa nije onakvo kako izgleda, ili kako nam je posluženo....s prilozima....
Za to treba ili pozicija kad više ne postoje izbori ili...ne znam kaj jos
Nije kontra, samo zahtjeva ravnopravnost ideja a ne mnoštvo predrasuda od pionirskih dana...Nije ljubav poklon, ona je kemija....
Ha,,,ha... malo sam te zbunio, a?
Ja sam stalno zbunjen!
-Bolje nego lud
-Kad bi išli ovim putem o kojem ja trabunjem, bilo bi puno manje ludaka.
Osim kemijske bolesti....biotehničkih promijena koje jesu bolest
-Pričamo
-Ja ću pokušato ovu svoju starost tako odživjeti....
Sve je ljubav.i sve mi je onda istina( 50 nijansi sive )
ili 50 nijansi zabluda.
-Crvenih?
-Ariga Sacchi je bio prodavač cipela a postao najbolji nogometni trener svijeta. ( Milan ) Imao je viziju. Eto, i ja imam viziju svoje starosti.
I sada se pitam gdje tu smjestiti moje kućne ljubimce?!
I gdje se tu vidi kvocjentizacija i faktorizacija moje osobnosti. Moge se frigati sa svojim "drugačiji"....
Nije to rješenje za svijet, Ako si dobio 16o bodava, red je da s tim nešto napraviš a ne stvarati svoj glupi, izolirani svijet.. To može svaka budala.

"Lutaš virtualom i naiđeš na ovo.....i "izuje" te" .....ostavi zadivljenu. Toliko jednostavnosti, topline, radosti, snage i čudesne enrgije koja dira." ( Purpurna Nit umjesto " dobro jutro" ), a ja, malo još dodao :

"Ne može se uhvatiti sjenka
Od života što k'o Dunav teče
Jer je život i svjetlo i tama,
Nekom' jutro a nekada veče,
Jer je život i svjetlo i tama,
Nekom jutro a nekome veče.

Tko te ima taj te nema,
tko te nema taj te sanja,
tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš"

".... Uvijek cu milsiti na moju pokojnu mamu kad čujem ovu pjesmu. Bila joj je vrlo draga. Moja mama je bila tako skromna . Dovoljna je bila poneka pjesma da zasija i da se obraduje ... Bila sam spremila cijeli repertoar za nju - najljepše pjesme Zvonkove . Nisam došla na vrijeme. Jednog dana je otišla sa ovog svijeta , skromno i učtivo , kao što je i živjela ... nikoga da ne optereti:
Nisam uspjela da ti se zahvalim za cijeli život koji ti je prošao u pomaganju drugima , a najvisše onima koji to nikada nisu umijeli cijeniti. Bila sam daleko ali oni kojima si sve dala - moj otac , moja sestra i njena kcerka koju si ti podigla i o kojoj si se brinula do posljednjeg dana , nikada nisu znali ni da cijene niti uzvratiti barem malo od svega što si im pružila. Tata , sram te bilo. Ti koji se lickaš i praviš toliko važan. Sestrice, nesrećo jedna, krv si joj pila do kraja, bez milosti!
Mamice moja , iako mi toliko nedostajesš , sigurna sam da ti je sada bolje, da si barem konačno na miru , slobodna od ovih koji te nikada nisu bili vrijedni. A bez tebe nisu jedan dan mogli . Hrabro si se držala do kraja! Godine su prošle od kad sam dojurila s druge strane svijeta da te sahranim. Nikada jedno hvala , nikada da ti se smiluju i puste da se odmorisš jedanjedin dan!
Draga mama, ovo je tvoja pjesma. svaki dan mislim na tebe. Ja cu doci i sve cu srediti . I urnu, i svijet i sve što treba. I oprosti im ! A ti oprosti meni." ( Ivana K.)



" Nostalgija ponedjeljkom" ( Amerikanci podižu novi berlinski zid...tamo daleko ....)