Umorni Bukovsky

"Mozak je divan organ, počne raditi čim ustanete i ne prestaje dok se ne uključite u svakodnevnicu".

Je l vam se dogodi da se probudite, sjedite na krevetu s pogledom kroz poznati prozor u poznati pejsaž?
Divan dan...kasno toplo ljeto s tisuću znakova jeseni, zrak svjež, odmoran, selo ( ulice ) puste , ptice pjevaju, kos se igra s nekim starim plodom a vrapci razbacuju neki truli papir a vjeverice se kuglaju s nekorisnom košticom...
Mačke i pas nijemo gledaju u svoje zidove, u svoje točkice na njima.
Shvatite da je novi dan i da vam se čini da sanjate.
Čekate i sanjate neki drugi dan. To što sanjate nije toliko neobično, neobičan je utisak da nešto čekate, da se nešto treba dogoditi, da netko nešto mijenja...
Čekate da se probudite...
Sve vam se čini kao san.
Čekate da budete netko drugi, nešto drugo, da budete ono što jeste a ne ovo što živite.
Što to točno čekamo to jutro?
Ne znam.
Znam da bi se volio zaista probuditi i vidjeti tko sam ja!
Sve mi se čini kao običan san koji ću brzo zaboraviti.

I onda to nazovemo; početak dana!

P.S. I što više takvih dana imamo... sve više godina se slažu na naša leđa.

Starimo!

Hrvatski antifašizam i šovinizam


"Perinatologija i ginekologija specifične su struke iz kojih se u svijetu i Hrvatskoj
razlaže najviše sudskih parnica i medijacija sa značajnom socijalnom, emotivnom i
medijskom refleksijom na javnost.
Ispreplitanje stručnih tematika, od komplikacija
i pogrešaka prilikom dijagnostike i operacijskih zahvata, porođaja, rane neonatalne
skrbi, anestezioloških problema, psihijatrijskih poremećaja, silovanja, dokazivanja
očinstva, pobačaja, perinatalnog pobola i pomora pa sve do bioetičkih, etičko-deontoloških,
kriminalističkih i jurističkih problema, karakteriziraju forenzičku
ginekologiju i perinatologiju.
Potrebu za ovakvim kongresom godinama nalažu i brojni incijatori raznih udruga
i sastanaka koji traže stručnu, forenzičku riječ, pomoć i komentar sudskih vještaka
koji su praktičari i stručnjaci forenzičke ginekologije i perinatologije, jer samo
pusta riječ bez vlastite i sudske prakse, nerijetko je bez ikakvog daljnjeg odjeka,
dapače.
Stoga je incijativa multidisciplinarnog pristupa ovom dijelu medicinske
struke odraz navedenoga, a svi predavači na kongresu i drugi stručnjaci, bit će
autori sveučilišnog udžbenika “Forenzička ginekologija i perinatologija” u izdanju
Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Medicinske naklade u Zagrebu, prijeko
potrebitog i prvoga takvog u nas.
Skup je namijenjen liječnicima specijalistima, specijalizantima ginekologije i
opstetricije, anesteziologije, neonatologije, primaljama, medicinskim sestrama,
odvjetnicima, studentima medicine, prava, zdravstvenih studija i drugima.
Dobro došli na kongres s očekivanjem što više slobodnih priopćenja iz forenzičke
ginekologije i perinatologije i rasprava slučajeva raščlambe pogrešaka i komplikacija,
o čemu se mora stručno i profesionalno forenzički razmatrati, a sve u okružju
Lječilišta Topusko, starog austro-ugarskog lječilišta i odmarališta."


"Svjestan sam ovdje postoje dva prava: pravo žene na pobačaj, ali isto tako, preko Međunarodnoga prava i hrvatskoga Ustava moje je legitimno pravo da ne radim pobačaj" ( Bolnički Odjel ginekologije jedne zagrebačke bolnice )

La Dona Pamflet:

(pamflet je pisano djelo (članak, brošura, letak i sl.) sa aktuelnom temom koje u oštroj, optužujućoj formi ismjehuje neku osobu ili pojedinu pojavu u društvenome i političkom životu.)

Biskupima na ginekološki pregled

Drage žene!
Sutra u Topuskom počinje ginekološki kongres kojem su pokrovitelji nadbiskup Bozanić i biskup Košić,
uz to se kotizacija za sudjelovanje (namjenjeno naravno isključivo doktorima medicine)
uplaćuje Hrvatskom katoličkom sveučilištu!
Svjesne smo da ovo zvuči kao News bar,
međutim HBK svojim potezima nadmašuje svakog nadrealistu!
Zato predlažemo da podijelimo ovdje svoje ginekološke probleme i šaljemo ih Bozaniću i Košiću
sa molbom za tzv. kombinirani pregled: duhovni i ginekološki (iliti 2 u 1)
kako bi doprinijeli smanjenju gužvi u ginekološkim ambulantama i
pregledale se uz pomoć Duha svetoga.

29. siječnja, 2008. - Kruži glasina kako je netko platio veliku svotu novca autorima poznatog crtića da naprave epizodu u kojoj vuk konačno uhvati pticu.

I bje tako.

Otiđite na google i youtub i pogledajte i taj cp " Lovca na jelene" i " Balkanskog špijuna!

Meni to promaklo. Jebemu miša!

Ovo je reprizira jedanog mog komentara:

Ako si shvatila svoj smisao u ovom životu, onda je tvoj zadatak završen ( crnac je svoj posao obavio, crnac može ići ! )

"Moj najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti.

Moj je najdublji strah taj da sam beskrajno moćan.

Moja me svjetlost , a ne moja tama plaši najviše od svega.

Pitam se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“

No zapravo bih se trebali upitati: „Tko sam da to ne bih bio?“

Ja sam dijete Čovjeka i Boga. To što glumim da sam beznačajan, svijetu nije ni od kakve koristi.

Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujem vlastitu vrijednost da se drugi oko mene ne bi osjećali nesigurni."


"Rođeni smo da bismo očitovali svoju svrhu koju smo spoznali, koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto."

Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge."

PS:

Lažna skromnost je obično hvalisanje:
" Pogledajte svi, to sam ja učinio, ali ja o tome šutim."

Kako šutiš kad su već sto puta rekao; Čekaj da ti nešto kažem, ali to ću reći samo tebi i nemoj to širiti, Onaj nepoznati darovatelj...bla...bla...

Zato mi ovaj hvalisavi gornji cp igleda jako prihvatljiv, razuman i blzak.

Ja sam maleni i djelotvorni izvor energije, svjetlosti i ljubavi. Sve svoje godine u ovom životu.

.I daj molim te speglaj ovu rečenicu, nije tebi sličan ovakav sklad ljepote, razumijevanje od riječi:

"Znam, može biti itekako iritantno kad netko uz nas, u drugom je filmu, pa nekak pojača ton svog filma, automatizmom i nesvjesnom reakcijom." I slušam njegov tekst i njegov glas u svom filmu.

*

Ja ne spavam u smislu kojeg vi obični smrtnici uzimate zdravo za gotovo...Mojih 90 % snova je lucidno, dakle sanjam pri punoj svijesti...Jednog dana ću početi pisati malo ozbiljnije, ali ovaj auditorij me ne stimulira...Zasad.

*

-Životna sranja ne odabirem ja, nego ono što je instalirano u meni od strane ljudi koji su me odgajali, školovali, zaposlili...treba vježbati uvid u vlastitu uvjetovanost da bi se moglo reći:

" Da, JA ODABIREM...

Većina ljudi živi u iluziji da nisu determinirani mentalno od strane drugih..

*

Deset puta je napisao da sam majmun...vrlo sumnjivih namjera i vrlo sumnjivog katrakter ( koga to treba uvjeriti u to i zašto ), ako je blog smetište? Kastinski sam protiv takvih. Moj realni životni prostor takve fizički udalji na pristojni razmak. Iz prakse znam da je to moguće.

*
Ne treba dalje tupiti, ali njegova uvredljivost dira većinu običnih blogera. Netko to tolerira, netko ne. Ako može naći sebi intelektualno ravnopravne , što se opterećuje taštinu s jednostavnim blogerima. Čime se on hrani na blogu? ( kritička misao ) . Glupanima? Tko su glupani? Oni koji se pronađu u njegovim riječima? Ili su takvi samo iskreniji, a sve je to blog ( mi smo svi samo blog ) i nitko ne mora biti , niti pisati glupanima... Zašto ne obiđe moj majmunski upis i komentar? Kad ga netko dirne...proglašava rat komarcima...muhama...leptirićima... On ne ostaje dužan...niti majmunima. Čudno


Ne da mi se tražiti sve njegove općenite uvrede izrečene protiv većine na blogu... I kaže da me ne dira i da ga napadam iz čistog mira... Dio sam bloga, ne?

Nekoliko reciprocitetnih komentara prije pet godina , a prošli bi i danas.

Eto zašto nije važan datum na ljubavnim pismima.

Ne sjećam se komu sam to komentirao i kada je to bilo.

Baš mi se sviđa što se ne sjećam!

Kao da sam pronašao stari šešir u ormaru, šešir kojeg se ne sjećam.

- Veliki čovjek zadržava svoj način razmišljanja, nezavisno od
mišljenja okoline.
- Veliki čovjek razmišlja bistro, govori inteligentno, živi jednostavno.
- Veliki čovjek je uravnotežen, miran i strpljiv. Ne žali se i ne razdražuje se.
- Veliki čovjek je u sadašnjosti, ne odriče se prošlosti i otvoren je
za budućnost.
- Veliki čojvek uvijek ima vremena. Sve mu je nekako polako i uvažava
sva ljudska bića.
- Veliki čovjek se ne okupira problemima, već stvara, pravi rješenja.
-Ne traži pljesak i zato se nikada ne vrijeđa, jer ništa i neočekuje.
-Veliki čovjek uvijek ima onoliko koliko zaslužuje. ( ? )
- Veliki čovjek je uvijek spreman učitii, čak i od djece.
- Veliki čovjek radi zbog zadovoljstva i zato što voli to što radi, a ne
samo zbog materijalne nadoknade.
- Veliki čovjek živi u svakom trenutku centriran na svoj duh, i ne identificira
se s ništavilom, nije ravnodušan; voli, pati, razumije i suosjeća.

- Velikog čovjeka ne interesira tvoje bogatstvo, tvoj društveni
položaj , tvoj prestiž i tvoje tišine, prirode; neba, cjelina i
pustinje.
-Njega jedino zanima tvoj karakter, tko si ti.
-Veliki čovjek izgleda kao da ne djeluje, ali on stvara rezultate.
- Veliki čovjek nije zavidan.
-Veliki čovjek se odriče vlastitog mišljenja onog trenutka kad konstatira njegovu neizvjesnost.
-Veliki čovjek nema poštovanja niti razumjevanja za uvriježena,
naučena pravila, nametnuta predrasudama, neznanjem i cijeni običaje ljudi običnog duha.
-Veliki čovjek poštuje Istinu.
-Veliki čovjek ima um zrelog čovjeka, a srce neiskvarenog
i nesebicnog djeteta.
-Veliki čovjek živi pokoran i predan Totalnoj
Slobodi, i rasipa Svjetlost na sve strane.
-Veliki čovjek poznaje samog sebe kao što poznaje i suštinu Boga.

Prihvatite, poštujte i ispravno koristite ovo.

P.S. Ovo sam našao kao poruku Hristovih ratnika na fejsu ( čitajući
ponovo: političko opredjeljenje: monarha ). Prepisao sam na
ijekavicu i onda se malo začudio.
Otkud Hristovim ratnicima želja za monarhijom. ( to sam preskočio ). Nije li to
stara težnja naših susjeda za carstvom sastavljenog od Južnih naroda
na čelu s Nebeskim narodom ( po Raškoviću! )
Narod?. Jebote, pa sve danas moramo čitati s oprezom. Htio
sam ih kao prijatelje zbog propagande Velikog Čovjeka, a ono na kraju
sitnokaluđerski - sitnomonaški interesi.
Jednom im tipkovnica ima č,ć,š,đ pa onda nema...Neka trojna tipkovnica!!!
Trofazna.?

PS; Idemo pronaći sebe gdje nas ima i gdje nas nema i smireno to zadržati samo za sebe! ( malo c,p. od mede )

ON se elegantno i približio i udaljio, očigledno je da
te dobro poznaje...
Međutim, u tom predugačkom pismu
....se otkrila i jedna nepobitna istina, jedna definitivna,
stvarna, ozbiljna, ljudska, međuljudska istina, istina među njima,
istina i o njihovoj stvarnosti, istina i o budućnosti...
" Hoćeš li da ti kažem, ili da ti ostavim da slutiš? Hoćeš
li da napišem , ili ti to znaš od početka? Istina, kao i ljubav , može
biti samo plemenita, a predmet, objekt te istine, isto kao i kod
ljubavi uopće nije bitan. ..
Namjerno malo dramatiziram jer sam ja taj
ODJEBANI NEBITNI OBJEKT.
Dakle ovako; ovo prošlo predugačko pismo, koliko je
tebi značilo samo malo teksta za prolaznu ocjenu i za razumijevanje,
toliko je mene, globalno, stavilo na tvoju listu. Dok ostali, ljudi
koje čine tvoj sadržaj; tvoji bližnji, rodbina, prijatelji i
prijateljice, bivše, sadašnje i buduće simpatije ( je l' osjećaš
koliko sam pažljiv žderući samog sebe i što ne kažem jasno i glasno, u
nekoj drugoj varijanti, također može poslužiti kao korisna činjenica:
žderanje samog sebe! ), tvoji poznanici iz posla, stanovanja, škole,
životni suputnici i ini ini se ponekad pitaju u kakvoj su poziciji na
toj tvojoj nepisanoj hijerarhijskoj ljestvici, dok se muče dilemama,
nesanicom, depresijom, ljubomorom, lažnim iluzijama, poklonjenom
pogledu, onom poljupcu s vrh prsta, onoj tvojoj dozvoli da te obgrle
oko struka, da ti, protiv protokola, poklone poljubac u obraz.
Gdje sam stao?
Na listi! Cijela ta moja zamišljena lista koja je ipak
tvoja, ima bezbroj vrlo kaotičnih i euforičnih i neizbježnih činjenica
s kojim se moraju susretati, suočavati, a bogme i rješavati.
Svi koji su rangirani.
U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste i
istine.U tomu da sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilo
kojeg tipa, tvoje depresije zbog kiše, zbog jeseni, nove
piletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,
jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka, ja sam
prvi kojeg ćeš odjebati ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ) Ja sam prvi kojeg ćeš odpiliti! I kako da se u to
uklopim. Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre ne zna i ne želi
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest ) Ja moram prihvaćati
stvarnost onako kako mi se događa; tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih inspiracija , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje poze samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja.
Kako je onom dekadentnom i zamagljenom Francuzu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostimu, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne i ruke i kažem si , pokušavam biti miran, kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu ja to znati, mogu ja to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu..!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko. Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju tako poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki? Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....
A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost. Tad se pitam
koliko sam ja stvarni kreten, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako ja tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj debil osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu. Ponekad se
uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, uzaludno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
. Veliki dio mojih želja je bilo vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)
)

Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji ili prvi. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!
Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja okolica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek.

I kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam! Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kad si jako
ljuta.
I psovke su ti kompatibilne.

Jebo te pas!

'Ne mogu opisati taj osjećaj, no svaki put kada stavim svoje ruke na tvoje rame osjećam da sam stigao kući.“

Draga !

(Zašto ljudi pišu datum na ljubavnom pismu? Kao da je važno kad je napisano. )

Znam da ne mogu staviti na papir sve ono što osjećam. Pogotovo svoje smireno raspoloženje, svoju radost, mir, svoju tišinu i svoj let s pticama među zvijezede u danima dok se Lovrine suze razlijevaju nebom, ne mogu sve to iskreno povjeriti…računalu.
Zato pišem rukom…rukopisom. Znam da imam lijep rukopis ( svi dobri ljudi lijepo pišu . ti isto lijepo pišeš ali malo manje )) i hoću da i riječi budu lijepe, da se sjaje, blistaju, da su čvrste i jake protiv vremena i teških ljudi, a lagane i lepršave za leptire koji će ti sletjeti na postelju i donijeti riječi. Ako se koja riječ razbila u slova, nježno ih vrati .
Budi pažljiva sa slovima da ih staviš sve na pravo mjesto.
Ako me pitaš kako. Nemoj mene pitati, pitaj sebe i sastavi riječ. Ako to bude neka druga, opet je naša. Naše riječi su mali biseri na koncu od ovčije vune.
Pišem ljubavno pismo da se podsjetimo da to znamo. Pišem tako da svaka riječ liči na neku uspomenu, da je poljubac u slovima kao ruža crvena, da je zagrljaj u slovima kao žalosna vrba, da je stisak ruke u ruci kao pčela na bagremu a naše misli ovisnice, a da su oni uobičajeni pridjevi kao potok što žubori dolinom.
Ne treba nama danas užurbani planinski potok, ne treba niti runolist, ni staze diviljih svinja, ni skokovi jelena u daljinu…pokušajmo zajedno do podne doći do vrha naše ulice i ručati one jabuke i kruške što si sinoć oprala, popiti čaj od šumskih jagoda i toplu kavu ..od kave.
Danas nitko neće naići, i večer je naša, da su prve zvijezde samo za nas. I znaš da se ne smijemo izgubiti.
Ti se bojiš noći a ja se bojim koraka i zraka.
Držaćemo se za ruke, a naš pas i naše mačke će izaći pred nas.
Znam. Osjećam to.
Bit će ljuti!
Bit će ljuti dok ne vide naše oči.
Dok ne vide tragove uspomena i suza radosti na našem licu.
Bit će ljute dok ne vide da smo sretni i da smo mislili na njh ( ja sam na hlačama ponesao i njihovih dlaka do klupe na brežuljku. )
Ono malo umornog cvijeća kojeg smo ostavili Gospi od Brze pomoći bila je naša neizgovorena molitva, naša zajednička tiha pjesma . Da li si vidjela da sam se naslonio na zid kapelice . Tražio sam samo malo više zdravlja za oboje. Ne da bi duže živjeli , nego da naša sreća ostavi trag u lišću, da vjetar skupi lišće u uspomenu na ovaj dan.
Zar je važno da li će biti rata ili mir, da li će biti kruha, grožđa, maslina i suhih šljiva?!
Nije važno. Mi smo ovaj dan pokloni sebi u ime ljubavi
I poklonili ga svima koji vole …

P.S. Mogao bih, mirne duše, sići u dolinu i zatražiti, da nam plate pivo, kad bi htjeli popiti pivo. Ali neću.
Pričekat ću na našoj ogradi. Možda netko naiđe, netko sa osmjehom na licu.
I prepozna nas!

Sad ću ja kao ti - monolog...zašto je tako teško staviti na blog svoj osvrt na pročitano, uz link ili kopirani tekst?
Žena o poslovnim ženama u RH, npr... Ili je jednostavnije zavući se u tuđe tekstove i biti pametan na tuđi račun? Nikad to neću skužiti zašto se boje izložiti svojim mišljenjem, bilo da ga potvrde kroz osobni stav ili ga negiraju?

*

Ljudi postaju plastični! oblače se u tuđu "odjeću" . Više cijenim glupe ljude s izvorno, autentičnim glupim stavom nego pametne na tuđi račun!
Što se može loše dogoditi?
Baš me to zanima.
Bit će grozno ako netko nekom veli - glup/a si?
Ili ljudi ni nemaju jasno formirane stavove, pa im je jednostavnije gurnuti tuđe pod svoje ili svoje ugurati u tuđe? Bit će skuplje? Prihvatljivije?

*
Mi, koji smo vukli blog, barem smo znali jasno reći nešto. Drugi šute. Sad šute kad nas nema ili su vidljivi trivijalnim, bezlično nabacanim riječima, fotkama, linkovima. Često se znam zapitati kako šljakaju u realnom vremenu i prostoru kad trebaju podbočiti ruke na kukove, podiči glas i nešto reći, pa i napraviti..za sebe, za ljude koji su im važni..kad na jednom običnom blogu, jednog običnog fuck dejt sajta ne znaju ili ne žele znati što žele.
*
Imamo taj jedan život i gledamo ga proživjeti po šablonu, užasna navika i užasan život ( pitamo li se ikad što je u mom životu zaista moje, osim moje pismenosti i par mačaka koje su ovisnice o meni. Eto tako bih počeo polemiku s tobom na onaj gore tekst!
*
Zašto bi bilo išta moje, osim mene same? Premalo me poznaš da me možeš strpati u ladicu svojatanja ljudi. Previše cijenim svoju slobodu koju mogu imati i koju imam da bih ikome puhala za vratom i zašto su šablone bolja opcija umjesto krivudavog crteža rukom?

*
Ovaj de ja vu,.koji se ovdje provčači mi isto nije jasan. To je kao dnevna svjesna paranoja....Proročanstvo mi govori o mojoj dubokoj starosti i velikoj mudrosti. Po kojoj će cijeni to dobiti, ili kupiti, ili doći?
Da, da, ima mjesta i za strah.
Što se krije u 97 % mog mozga?
Čega se bojim? Grijeha? Smrti?

Jednostavnost je velika sigurnost. Ovo što sada živim nije jednostavno.

*
Zamijena za iskrenost i povjerenje je strašna, Naša glupa stvarnost za koju ne priznamo da je glupa, Naš nabildani mozak i naše ego. Sve naša navike za koje kažemo da se više ne mogu mijenjati. Pitam suprugu zašto se više ne posveti anđelima kad je to radila dok mene nije bilo. Kaže da svako večer to...

A zašto meni šutiš o tome?- prekinuo sam je.

Ne želi pokazati slabost jer bi ta slabost mogla biti iskorištena a ne boji se da je to nedostatak povjerenja a onda i ljubavi.

Hoćeš da se opet zamjeroim nekom na blogu još malo više, jače, duže?

Hoću prozivku. Onaj koga ne pročitaš može jednostavno otići. Slobodan je

Kao mobilizacija!

28.11.11

BITKA S RIJECIMA
Imala sam dvadeset osam godina kada sam izgubila bitku s rijecima. Rijeci su bezobrazne male izdajice koje te ostave kada su ti najpotrebnije. Njihovi su se cvrsti oblici polako gubili u mojoj svijesti sve dok nisu ostali samo obrisi. Na kraju su ostale samo plahe siluete, poput kišnog covjeka u magli. Imenice, glagoli, pridjevi. Svi su me izdali. Najokrutniji su bili glagoli. A njih sam posebno voljela. Pisati, uciti, živjeti. Komunicirati. I biti. I imenice. Neke su od njih strašno mocne, sposobne su te prenijeti u neki drugi svijet. I ti njihovi samoglasnici, poput vojnika. Jesen. Ljiljan. Mama. Moc. I strašni suglasnici. Ljubav. B je glavni u ljubavi. B je poseban.

I – otkaz. T i k ti sijeku jezik poput maca. Strašni su. Otkaz zato što me rijeci više nisu željele slušati. Okrenule su mi leda poput ljutitog djeteta. Ostala sam bez zvuka.

Onda se B izgubio iz moje ljubavi. Kaže, nije više mogao podnijeti da ne mogu imenovati stol. Ili cašu. Ili krevet. Kad je B otišao, ostalo je ljuBav. A to više nije rijec. I nije više bio moj život. Prvo se izgubio Ž. Onda su pobjegli v i t, sve dok i i o nisu ostali sami. Na kraju su i oni pobjegli. Ostala mi je samo nemogucnost stvaranja zvukova. I tišina, strašna tišina.

Uskoro sam otkrila tipkovnicu. I nas dvije smo ucinile puno. Ukrotile smo rijeci i sada smo vladarice.

I sada sam tu. Cistim prostorije od rijeci i prašine u ogromnoj zgradi. Družim se s metlom, kantom i domestosom. Nocu, kada nema nikoga i kada obavim svoj posao, skinem svoju plavu radnu kutu, palim racunalo pa prstima milujem tipkovnicu. Pažljivo biram slova za svaku rijec. Kada stvorim dosta cvrstih i snažnih rijeci, slažem ih u duge kolone. Na kraju im pošaljem poljubac. I poželim srecu. To su moji vojnici. Stvaram rijeci da bih vladala njima, da bih ih poslala u najkrvaviju bitku. A dobri vojnici mi trebaju jer vani bijesni rat.

I jer se moraju izboriti za ovaj moj blog.


Moja opaska:

Ne znam tko je autor, ali dojmila me se ova snažna, kratka prica pa cu je posvetiti svima koji navrate
Objavio/la VandaMia Alias VandaVampirica

Poslao mi stari prijatelj !


"Jedan mladić je krenuo na intervju za vrlo važnu poziciju u kompaniji. Prošao je prvi intervju i krenuo da se sastane sa direktorom za finalni intervju. Direktor je vidio njegov CV, bio je odličan. I upitao ga:
– “Da li si imao školarinu?” Mladić je odgovorio “Ne.”
– “Tvoj otac je platio školovanje?”
– “Da” odgovorio je.
– “Gdje tvoj otac radi?”
– “Moj otac je kovač.”
Onda je direktor pitao mladića da mu pokaže svoje ruke.
Mladić je pokazao ruke koje su bile nježne, mekane i savršene.
– “Da li si ikada pomagao svojim roditeljima da urade svoj posao?”
– “Nikad, moji roditelji su uvijek htjeli da ja studiram i čitam više knjiga. Ipak, otac je mogao mnogo bolje odraditi posao od mene.”
Onda je direktor rekao:
– “Imam jedan zahtjev: Kada danas dođeš kući, operi ruke svome ocu i dođi sutra ujutro do mene.”
Mladić je osjećao da je njegova šansa za posao velika.
Kada je došao kući pitao je oca da li može da mu opere ruke.
Otac se osjećao čudno, sretno, ali za isprepletenim osjećajima pokazao je sinu ruke i dozvolio mu da ih opere. Mladić je prao ruke, malo po malo. To je prvi put da je primijetio kako su očeve ruke naborane i da su imale mnogo modrica. Neke modrice su bile toliko bolne da bi koža zadrhtala kada bi ih dodirnuo.
Mladić je prvi put shvatio kakve posljedice na ruke njegovog oca ostavlja svakodnevni rad kojim je platio njegovu školarinu. Masnice i ožiljci su bila cijena koju je njegov otac platio za njegovo obrazovanje, školske aktivnosti i budućnost.
Kada je očistio očeve ruke, mladić je ustao bez progovorene riječi i otišao očistiti očevu radionicu. Te noći otac i sin su razgovarali do kasnih sati.
Sljedećeg jutra, mladić je otišao u ured direktora.
Direktor je primijetio suze u očima mladića i pitao ga – “Možeš li mi reći što si naučio jučer u svojoj kući?”
Mladić je odgovorio:
– ”Oprao sam očeve ruke i, kada sam završio ostao sam i očistio njegovu radionicu.”
– “Sada znam kako cijeniti trud roditelja i da bez njih ne bih bio ovo što sam danas. Pomažući svome ocu shvatio sam koliko je teško i mukotrpno raditi nešto sasvim sam. Sada znam cijeniti i poštivati rad svoje obitelji kao i međusobnu pomoć.”
Direktor je rekao:
– “To ja tražim kod svojih ljudi. Želim da zaposlim nekoga tko cijeni trud drugih, osobu koja zna cijeniti posao drugih, kao i osobu koja ne stavlja novac kao svoj najviši cilj u životu.”
– “Zaposlen si.”


Komentar prijatelja:

"Možete dati svome djetetu veliku kuću, dobru hranu, sate na računalu, veliki TV, ali kada perete podove ili krečite zidove, pustite i njega da osjeti to.
Poslije jela pustite da djeca operu suđe. Ne zato što nemate novaca da nekoga zaposlite da to uradi, nego zato što ih volite na pravi način. Bez obzira koliko ste bogati, želite da vaša djeca shvate prave vrijednosti, jer jednog dana će i vaša kosa biti sijeda kao i u oca ovog mladića.
Najvažnija stvar koju vaša djeca trebaju da nauče je da poštuju trud, da iskuse poteškoće u radu i da nauče raditi s drugima.

Poanta:

Ne bih se štel mešati!!!

"Dan pobjede i domovinske zahvalnosti slavi se u Hrvatskoj kao spomen na pobjedu tijekom rata u Hrvatskoj 5. kolovoza, svake godine. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani Knin u vojnoj operaciji Oluja."

(Tko je komu zahvalan? Ja nisam nikom osobno, jer nemam zašto. Nitko nije niti meni. Isto valjda, nema zašto. Samo smo se družili! )

"Završio je rat 1995., a počela borba za goli život!" ( DJ , 05. kolovoza 2012 .-fb )

Svima, i onima koji slave i onima koji tuguju, dabogda bilo sretno )

( PS : Wikipedia piše, 05 . augusta! Jel to kolovoz? Jel to međunarodni dan? )

Vrijeme provedeno sa mačkama nije nikada izgubljeno.

Čak i mačke odrastaju usamljene i nervozne.

Sretni sporazum je u tome što mnogi ljudi preferiraju mačke nad drugim ljudima, a neke mačke preferiraju ljude nad drugim mačkama.

Da li je sveti Franjo zaista držao propovijedi pticama? Zašto? Ako je zaista volio ptice bolje je bilo da je držao propovijedi mačkama.

Mačke imaju sve; divljenje, beskrajan san i društvo onda kada to one požele.

Siguran sam da mačke mogu hodati po oblacima bez propadanja kroz njih.

Kao i bilo tko drugi tko je proveo određeno vrijeme sa mačkama znam da one imaju beskrajno strpljenje sa ograničenjima koje ima ljudska vrsta i s ograničemim ljudima

Ukoliko bi mačke postale duple veličine od sadašnje vjerovatno bi postale ilegalne.

Mačke su odlučne u namjeri da nas nauče da sve u prirodi nema neku pravu svrhu.

U pradavna vremena mačke su obožavane poput božanstava i to ni danas nisu zaboravile.

Pisci vole mačke jer su one tiha, ljupka i mudra stvorenja. Mačke vole pisce iz istih razloga.

Mačke su jako osjetljiva bića i one mogu patiti od raznih vrsta bolesti, ali nisam čuo da je ijedna ikada patila od nesanice.

U stvari, ja se ne bojim jako mačaka. Ja ih se samo bojim.

Odrastao sam sa velikom naklonošću prema mačkama. Divim se njihovom načinu razmišljanja i funkcioniranja.

Kao i sva čista stvorenja mačke su praktične.

Nekim ljudima je neprijatna ideja da ljudi pripadaju istoj vrsti životinja kojoj pripadaju i mačke, krave i rakuni. Oni su poput ljudi koji su postali uspješni, pa se ne vole podsjećati na stari komšiluk.

Problem sa mačkama je u tome što one uvijek imaju isto lice, svejedno da li vidjele moljca ili masovnog ubicu.

Mačke ne vole promjene bez njihove saglasnosti.


PS. Imao sam puno više slobodnog vremena dok nisam imao mačaka.

Baš smo se dobroizvečerizirali, kak pajdaša dva, ili kao dva fanta. ( izmislio sam dvije nove strane riječ: homopat i egopat.. i tko mi što može...)

"Dok bil sem još tolike mlad
Da pameti nisam imel ni male
Da s kamenim aute šajbu sam gađal

I denes mi veli kmet:
Glej koliki bik si
Kaj si v životu do zdej napravil
Da nije nas bile za grabu bi spal
I suhe grajnje bi žel "

Na pamet mi došlo da sam negdje pročitao da mačke sigurno ne znaju što je nesanica, a svejedno su nervozne, histerične i agresivne.
Jedna Engleskinja je hranila uličnu mačku. Dolazila je svaku večer oko sedam sati, poklopala pred vratima večericu i nestala u svom mačjem životnom kaosu.( znate li da se mačke u onih par dana tjeranja pare i do trideset puta ?)
(Čovjek je pičkin dim ).

Samo je ponedjeljkom dolazila pola sata ranije.

Gospođa iz Engleske si dala truda da provjeri zašto. Bilo je zbog toga što su nedaleko stana u jednomk drugom stanu, druge gospođe Engleskinje , točno u sedam, počimale partiju bridža i mačka je to išla pratiti i gledati,
Svaki ponedjeljak.
Nekako mi ide pod kapu da mačke znaju koliko je sati, Neke točno, neke otprilike...To znaju i druge životinje ( stoka, kokoši, ptice, svinje, lisice...)
Ono što je kod mene izazvalo uzbunu su dani u tjednu.
Mačka zna dane, zna kada je nedjelja, kada je petak, kada ponedjeljak.
To otvara veliku grupu pitanja u mom mozgu a na račun mačjeg mozga.
Što se još u njemu krije, kakva tajna, kakve mogućnosti ( znali li i siječanj, veljača, ožujak, ili pozna mjesece po europskom standardu; mart, april, maj...? )
Zna li mačka istinu o braniteljima?
I zašto to jednpj mački treba?
Najradije bih joj, kao i psu rekao:
" '' Budi dobra i donesi lopticu!''

Da!
Budi dobra i donesi lopticu, kažem i ja, opet!