Umorni Bukovsky

Svi,ili većina, trabunjamo o ravnoteži, o prirodnoj ravnoteži , o uvjetovanosti te ravnoteže.
Naravno da nije sve trabunjanje jer Sunce ima takvu gravitaciju da zadrži Zemlju u svojoj blizini a da je ipak ne privuče, Takav je odnos i Zemlje i Mjeseca, na takvim principima je čitav Svemir.
Nekav svemirski sklad energija, sklad plusa i minusa, sklad dobra i zla .
I tom, naizgled neopisivom kaosu , smjestio se jedan trenutak, na tren, kao kap, i naš život.
Imamo svog anđela čuvara!!!
Po principu bi trebali imati i svog vraga. Onog intimnog, poznatog, uvijek nazočnog i možda bi mogao biti i koristan.
Mene zanima kako učiniti tog svog vraga učinkovitog na moj život u pozitivnom smislu.
Ljudi koji žive udobno, dugo, bezbrižno su očigledno napravili kompromis sa svojim vragom. Znamo takve ljude. Ništa posebno. Žive dugo, solidno, u ravnoteži.
Nije to Faust-trgovina, to je nekakav mito, sporazum, kolektivni ugovor, godišnji saldo gdje su sačuvali dušu, ponos, obraz, zdravlje a nisu dali dušu.
Za prodanu dušu ne bi imali mira, jer bi nas jebao naš anđeo.
Dakle, što bi to moglo biti?

Kako podmiti vraga a ostati dobar s anđelom?

Anđeo je jači, ali je vrag brži!
,
Mislim, kad bi se grupa dobro potkovanih duševnih osoba našlo na tom polju, tražeči rješenje, vršeći eksperiment, statistički, praktično, vjerojatno bi ga našlo.

Priznamo da nema slučajnosti, to znači da su ljudi koji su uspjeli podmiti svog vraga našli rješenje.

To sigurno nije nešto čudesno, to mora da je nešto sasvim obično, jer su i ti ljudi sasvim obični.

Što to moj vrag voli, da on proda svoju dušu, svoj identitet, a da ga Pakao nediskvalificira, da On ostane u dobrom odnosima sa svojim šefom.

Siguran sam da nije poražen.

Najpouzdaniji odgovor bi bilo da sretnemo u četiri oko i da ga pitam.

Idem potražiti svog vraga u društvu jednog anđela!

Nije to nikakva mudrost, kladim se!

"Moja baka blagosilja žita


Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene.
Od kapele procesija ide na Lazine:
Treba žito blagoslovit, Bože pomozi!

Velečasnog boli noga... Mjesto njega moja baka,
U ime božje, vodi i moli. Ja nosim križ okićeni,
U sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.

Čuj moju baku:
- Isuse blaga i ponizna srca!
Svi: - Učini srce naše po srcu svojem!

Liza Šumareva svaku riječ kaže
Dva trenutka kasnije od svih.

Moje razmatranje:
Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev. Isus bi se njemu smilovao i Toma ne bi morao psovati kao jučer, kad je u blatu zapao s drvima i tri puta opsovao, oslobodi Bože, - Sveti Isusov Križ.

Tada me prekinu moja baka:
- Od kuge, glada i vojske!
Svi: - Oslobodi nas, Gospodine!

Moje drugo razmatranje:
Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske prije nego što je tata otišao u rat? Baš su želi žito na Lazinama kad se čulo: Mora se u rat! I on je otišao sa srpom kući da se spremi. Bog i moja baka, oni se jako vole: On bi sigurno čuo baku, jer se ona njemu uvijek moli, i napamet, i iz crnog molitvenika.

Sad ću baš da izbrojim korake,
Koliko treba da načinim s križem
Dok baka prevrne list u molitveniku." ( DT )

Pokušajmo zajedno podijeliti ljude po svom kriteriju a ne ne po nekom QI, po nekom jedinostvenom i jedinom bloški nazočnim već godinama; na glupe i pametne.
Evo , ja ću prvi a vi to možete i tiho , bez objave. kako se komu sviđa samo da ne bude po VV standardu.

Idem prije napraviti podjeli nekih dimenzija među ljudima.

Postoji vjera, religija , crkva, postoje sekte, magijska i alternativne udruge, postoje grupe ujedinjene u dobru, ili po zlu, postoje agnostici, ateisti i atuisti, akademci, filozofi...
Meni su najbliže i najnejasnije podijele ove po evolucijskom , organskom i anorganskom nastanku, ali i životu.
Religija je jedno...
Vjera je drugo.
Crkva je treće.
Stvoritelj je četvrto .
Ateisti su nešto deseto...sedamnaesto...stoto...( kao i zmajevi )
Oni koji ne vjeruju u ništa imaju najviše zamjerki . svima.
Umjesto da imaju najviše tolerancije, oni konstantno vide krivce.
U rijekama koje presuše, vrstama koje izumiru, ljudima koji žive po plemenskim običajima. U vodopadima i vodoskocima, u izvorima vode i nalazištima nafte.
Oni najviše zadiru među klimatske, merdijanske, paralelne, pustinjske i planiske običaje. Smeta im stepa, tundra, prerija, Sibir i Aljaska, Sjeverni i Južni pol i sve što nije blisko nekakvom bolesnom nevjerovanju.
Ok.
Ne vjeruješ.
Što s tim imaju potomci Romula i Rema, što Noini sinovi, što kabala a što voodo tehnika. Što s tom ima Isus, Buda, Muhamed, grčki bogovi a što Engels i Šekspir.
Ljudi smo. Rođeni u različitim sredinama, odrasli pod raznim staklenim i šumskim zvonima i oplakivani plimom i osekom, deltama i morskim čudovoštima, otrovnicama i žečevima....srnama.
Kako god gledali najgluplja podjela je na pametne i glupe.
Bez dokaza, bez povjesnih standarda, bez pisanih dokaza.
Biblija i Kuran su pismeno svjedočenje. Gdje je povjest zabilježila, u takvom obliku i takvog značaja, u knjigama i spemenicima, ne postojanje bogova.
Ljudi smo.
Najviše nas ima svakakvih.

Kukaca ima oko milijardu vrsta...

Zbog svoje raznolikosti i visoke sposobnosti adaptacije kukci se smatraju jednima od evolucijski najuspješnijih životinja koje upravo možemo naći na Zemlji.
A čovjek ne vjeruje!
Niti ja ne vjerujem kukcima.
Preživjet će.

"Dragi moj sinek Štefek,

Evo,bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti polafke, jer znam da ti nemreš brzo čitati.

****

Ne buš prepoznal hižu kad dojdeš, jer smo se preselili. Adresu ti još nemrem poslati ,jer su bivši stanari odnesli broje vu svoju novu hižu da ne buju morali svoje adrese menjati.

****

Nova hižica ima odličnu vešmašinu, ali ne dela dobro. Jučer sam dela oprati japine dve košulje i onaj zeleni šorc, povukla lanac i robe više nikam ni! Japa je dobil odličan novi posel. Ima pod sebom 500 ljudi. On je sad grobar tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konačno pokopali vujca Jožu. Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil skril još onega Božica kad nas je pobedil na skrivača.

****

Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin ili kcer, nemrem ti povedati jel si vujec ili vujna.

****

Kaj ti bum još povedala? Secaš se stričeka Blaža? Onoga kaj se je navek falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni.
Prošli teden se vtopil tvoj kum vu kaci z rakijom. Više njih ga je pokušalo spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasili kad smo ga kremirali.

A ujna Roža? Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad pije kavu, ne mre spati, a ja kad spim, ne mrem piti kavu.

Neki dan kad smo išli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu našeme selu, je bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim štengama. Tri sata smo čakali da se buju opet pokrenule. A onda je tvoj bratic Jožek zatvoril izvana vrata od auta i ostavil ključe nutri, pak smo svi kaj smo bili v avtu morali čakati još dve vure dok je on išel doma po rezervne ključe.

****

Jako nam fališ, a naročito od kak si otišel. Moraš nam pisati kak ti ide s tvojom novom curom stranjkinjom. Nemreš si zamisliti kak smo se svi obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu s tom Hepatitisom. Kaj je ona iz Grčke?"

******


P.S. Ja imam Bronhitis? Kaj je i on iz Grčke.

Predao bih se a nemam komu. Rečeno je: " Nema zarobljenika!"

*

Mene već godina nitko ne pita kako sam, iako imam rupu na vratu, ali
ipak mislim da će me sve popustiti, dan, dva, a i ti, imaš ugovor sa
mnom za zauvijek o prijateljstvu, .... znači da imaš nekog. Ako si mogla
sažvakati jednog vrlo teškog čovjeka, mislim da ti ne bi bilo teško to
prijateljstva proširiti. Nisi zainteresirana, a onda ni ne vidiš da li
je netko za ili uz tebe...Sve su to šabloni što ja pišem, jer kad
padneš u tu crnu rupu, treba mirno sjesti, naviti disko do daske i
čekati. Nešto mora naići. Ako ne naiđe, bar nisam ušao u sukobe i
nisam došao u situaciju da mislim da sam bezosjećajan.... Sjebani smo,
pa što!!!!???? Svi su sjebani. Mi priznamo i čak smo u prednosti!

*

Pa šta ako imaš rupu u vratu? Zato bi te netko trebao pitati kako si?
Daj ne budali, pa prije da te neće, upravo zbog toga, nitko ništa pitati.
I ja imam rupu među nogama, nekorištenu već više godina,
Jebate, pa kaj sad!!???
Dobro da me ponekad prisjetiš na Ugovor o prijateljstvu, zaboravim
na njega.
Hvala ti.
Što se tiče prijateljstva, i tu si u pravu, nisam zainteresirana.
Ne zanimaju me površni razgovori, a "pravi prijatelji" su izmišljotina,
to ne postoji.
I jebeš čovjeka koji ne zna sačuvati svoju tajnu, kako će
onda sačuvati bilo čiju? A znaš li ti kojeg svog prijatelja da je sačuvao
tvoju tajnu. Ja, iskreno rečeno, ne znam.
Ali tuđe čuvam. I ostat će kod mene.
Pa vidiš da si bolji čovjek od mene, ja sam, pomislila sam, da sam bezosjećajna
i napisala sam ti to što inače nikad ne bih. Oprosti.
To o prijateljstvu i o rupi.
Neki dan... vrlo opširno.
Pred godišnji!

Dabogda vam se frižider pokvario
Dabogda mjesec dana pili mlako pivo
Dabogda ispali u prvom krugu

Dabogda sami kuhali

( Igramo bez lijeve strane 10.06 -10.07. 2016. )

P,S: Svma onima kojima je to važno!!!!

Dječak se vratio iz škole.
S pismom za roditelje..
Majka, kao majka, pripremila ručak, i brižno pita kako je bilo danas u školi.
Dječak joj pruži, ponosno, kovertu....
Smireno i bez pokazivanja emocija, majka pročita za sebe...u sebi...
Prošeće do prozora. Duboko udahne.
Pogleda u vrt, i cijeli niz tek procvalih ruža vrati joj mir u dušu i sa osmjehom sjedne na svoje mjesto za stolom.

Ponovo otvori kovertu i naglas pročita:

" Draga gospođo.,Ovim pismom obavještavamo da je vaš sin izuzetno genijalno dijete i da ne treba pratiti nastavu s ostalom djecom. Budući da škola nema mogućnosti pružiti posebno obrazovanje samo za njega, prepuštamo to vama da učinite sami..."

Nakon 23 godine, jedan je uredni tridestogosišnjak, nakon smtri majke , našao kovčeg i na dnu kovčega to pismo iz škole. Sjeto se što je majka tada pročitala i , uz osmjeh, otvorio.

Pisalo je:

" Draga gospođo! Obavještavamo vas, na našu žalost, da je vaš sin mentalno bolestan i da ne može pratiti nastavu s drugom djecom. Budući da nemamo mogoćnosti pružiti adekvatnu edukaciju , savjetujemo vas da to sami učinite....

Mladi čovjek se zamislio.

Bio je to Tomas Alva Edison.čovjek koji je tijekom svog života patentirao preko tisuću izuma među kjima i Edisnov efekt koji je promijenio poviest čovječanstva.

Edisonov uticaj na život u 19 i u 20. vijeku bio je ogroman, a njegova slava plodnog inventivnog genija ostaje bez premca.

*

(Tomas Alva Edison rodio se 1847. godine u malom gradiću na obali jezera Iri zvanog Milan. Kada se Tomas rodio mislio se da je i on bolesan zbog neprirodno velike glave i da pati od bolesti zvane moždani edem. Velika razlika u godinama između njega i njegove dvojice starije braće, kao i dvije sestre, doprinijela je tako da je Tomas rijetko izlazio iz kuće. . Kada je napunio 7 godina roditelji su ga upisali u školu. Ali je tamo neredovno pohađao nastavu, odsutan i nemaran. Izbacili su ga nakon 3 mjeseca s razlogom jer je ometao nastavu . Nije znao ni koliko je 1x1. Svi su mu se u školi rugali i zvali ga šupljoglavim, smijali mu se zbog njegove velike glave. Kada je izbačen, počeo je ići u knjžnice i da samostalno stječe znanje.)

P.S. Pozdrav svim našim genijalnim bosancima ma gdje bili!
I Tupku!

( Posuđeno i prepričano s facebuuka.)

Niste vi ateisti, vi koji ste nastali i koji živite u Hrvatskoj. Vi ste kadrovsko smeće iz jugokomunizma. Ostaci uspješne a onda propale karijere . Vama je Bog netko tko je bio protiv voljenog druga Jože a ne netko u koga ne treba vjerovati.
Tko stoji nasuprot vašeg ateizma? Nije to Bog! Stoje vaši sugrađani koji su vjerovali a ne Crkva.....koji su zbog vas i vaših prijava morali otići širom svijeta i nigdje nisu dobili azil zbog toga što su vjerovali....
Znamo se, dobro se poznamo!

Nije to toliko teško kako ja mislim.
Idem pokušati.
Lakše će meni biti pisati nego čitatelju čitati. Skupi se, u glavi određena masa nedorečenih misli i onda se okreću...idu van pa se vraćaju, pa se pitam, odgovaram, analiziram, uspoređujem, provjeravam, zbrajam, sanjam , poklanjam... i sjećam se. Da...i sjećam se. Bez sjećanja ne bi išlo.
Bio sam cijeli niz godina sasvim normalan.
Tako sam ja mislio. Tako su i mnogi drugi mislili o meni. I to je bila istina koja mi nije smetala
Onda sam počeo raditi posao gdje se dosta ginulo. Bilo je dosta mrtvih, ranjenih. izlupanih, zarobljenih u limu, izuvenih u zraku...osakaćenih...svaki tjedan, a u magli i više, više u proljeće i jesen...
Teško je to prihvatiti, ali čovjek se prilagođava.
Došao je i rat.
Isto sve...samo brojimo mrtve, samo još više mrtvih.
Nisam se ja puno mijenjao...ljudi su mijenjali mišljenje o meni. Postajao sam, po njima, sve grublji, otporniji, čvršči...
Dograđivao sam sebe na događajima i doživljajima.
Ulazio sam u njihove priče, u priče u koje sam postupno počeo vjerovati.
Pravili su od mene legendu a ja se nisam bunio. Mijenjalo se i moje mišljenje o meni.
Ne odjednom!
Polako.
Postao sam netko tko to nije, nešto drugo,opasnije... teže.
I preživio sam i rak. Težak oblik. Trebao je biti smrtonosan a nije.
Negdje dublje u meni ostao je onaj obični ego, normalni ego i normalni čovjek.
Izgledao sam i ponašao sam se kao mudar, hrabar i iskusan čovjek kojeg su ljudi trebali cijeniti, I bojati se.
Svi ljudi su to morali vidjeti.
Onaj tko to nije vidio, ljutio me, ljutio mi žuč, izazivao stres, tjerao me iz društva u prirodu gdje sam mogao biti to što nisam; Heroj!
Pisac kaže da sam svoj obični ego otjerao u sjenu.

Da.

Kad sam to shavtio, to, da se moram vratiti svom istinskom egu, došlo je do pobune.
Nisam više mogao biti normalan a da nešto nije pružalo otpor.
Nisam mogao zbaciti sa sebe taj ruksak pun hvale, pretjerivanja, divljenja. Zašto me smeta ako netko misli o meni loše, drugačije, ako misli o meni.... jer ništa ne zna o meni.

Hej, pa nisam ja Netko. Ja sam običan. Ljudi su od mene učinili ono Nešto. Neka mi ljudi vrate mene.
Ne mogu to sam. Ne mogu , ili neću!?
A biti ovo što nisam je teško.
I preteško.

I tako se dođe do bloga. Ovog našeg. Pišem.

Pišem za sebe, ali pišem i za čitanje.

"....Teško je definirati sam pojam, ali se definitivno preopoznaje.
Postavlja se pitanje da li uopće postoji neka univerzalna definicija ili je "ženstvenost" općenito kod svake žene individualna kategorija, koja ne trpi "ukalupljivanje"?

Mislim da ipak postoje neke zajedničke odrednice koje neku ženu čine ženstvenom.
Za mene ženstvenost nije kategorija koja bi imala posebnu poveznicu sa senzualnošću niti seksualnošću. Ona bi podrazumijevala jednu dozu profinjenosti.
Ženstvenu ženu percipiram damom, u punom smislu te riječi.
Takva žena bi trebala znati gdje je granica dobrog ukusa i ponašanja.

Epitet ženstvenosti odražavale bi njene geste, ponašanje, pokreti, karizma...dakle, radilo bi se o spletu različitih sastavnica (uključujući i onu fizičku) koje je utjelovljuju u jedinstvenu pojavu.
Ženstvenost definitivno podrazumijeva samopouzdanje, čija egzistencija nije uvjetovana reakcijama i potvrdama okoline, već isijava iz same žene.
Bitno je "doziranje" cjelokupne njene pojave i to sa ukusom."

*

Siguran sam da se žestvenost može očitati i sitnicana, u pogledu, u osmjehu, u koraku, u branju jabuka, u vožnji bicikla...pa čak i u padu s bicikla...... Kažu da ptica i kad hoda vidi se da ima krila.
Nekad se prevarimo pa našu simpatiju uokvirimo u ženstvenost...ženstveno nam je kako čita, piše, jede, spava.
To je onda u oku promatrača. Ovaj gore citat se može dublje i više individualizirati, a onda prelazi iz faze ženstvenosti kao uske spcijalnosti... postaje sveukupnpost...

Oliver pjeva:

Jos uvijek lijepa si, al' nocas odlazim
zadrzi suze sve, nista mi ne znace
sasvim svejedno je, ti neces shvatiti

Zivjeti sa tobom, bilo je uzalud
nikada dovoljno, da ljubav vrati dug
vrijeme bez radosti, za mrvu mladosti

Za tvoje oci, nekad bih zivot dao
slava mrtvima, al' ja jos nisam pao
jos uvijek vjerujem, da ljubav postoji

I necu zaliti, kada te vidim s' njim
nece me boljeti, jer znat cu tko si ti
kako znas glumiti, kada si sigurna

Uvijek sam gubio, kada sam ljubio
i ti si dio tog, bozanskog grijeha
uvijek ces ostati, bez duse lijepa

A sada skini se, i zavedi me
jos jednom usnama svojim pobijedi me
do kraja slomi me, bez duse lijepa"

Kolkogod bilo okrutno, mislim da ga je zavela nepoznata i tajanstvena ženstvenost. Sve zna o njoj a ipak kaže:

" Živjeti s tobom bilo je uzalud! "

I kad živiš tako 20 godina ...i kad ti svi govore...i kad ti oči govore...i noći...i suze.

Mislim da nikad nisam bio pederčina.

Nadimak za styx, božicnicu i pasemi: Napalm djevice.

Jedan nick


Ne znam, raspitaj se kod Erga koja je najbolja? :)
Drugi komentar



Otkud Skylabbu informacija da je Ergo kušao sve tri....ili podmeće, podmuklo podmeće nešto što se njega ne tiče. Tko to zna, zna.

On ne zna.

Niti je držao svijeću, niti se o tome pričalo.

??????

Što sam danas učinio za sebe? Ništa! Što sam učini za vas. Ništa!
U jednom trenutku sam pomislio. " Oženjen sam, nisam sam!"
I to mi se učinilo dovoljnim, to mi se činilo kao rješenje svih ovih kišnih depresija, uigrane samoće, određene panike.
Ali...
što sam zaista učinio za sebe osim poznatog i uobičajenog, ispraznog, svjetovnog i narodnog razmišljanja?
Ništa!
Nisam uložio ni u jedan korak napora da nešto promijenim , ukrasim, uljepšam, .obradujem poklonim, razveselim, nasmijem, zagrlim...
Cijelo dopodne je kao svako cijelo dopodne.
I cijeli dan će biti kao i svi dani do sada.
Kako mogu očekivati da sumrak, večer, noć, ponoć imaju neki novi smisao?!
Tko i što je tomu krivac?
Neznanje?
Loše navike?
Prohodne i široke ceste.
Relativna sigurnost reale?
Ili se sve ujedini u jednu promišljenu i čvrstu granu na kojoj sjedim.
Do sitosti zadovoljni medvjed?

A što bih htio?

Ne mogu naći niti jedan razlog da se izvučem iz kalupa, iz okvira, iz standarada i da se osjećam božanstveno.
Baš nijedan.
Sve mi se čini poznatim, banalnim, nekreativnim, osrednjim.

Čovjek koji se prilagodi danu. Čovjek koji se prilagodi situaciji.
Čovjek koji to zna koji je usvojio i naučio prilagodbu.

Nemojte biti ljudi koji se mogu prilagoditi svakoj situaciji.

Bez ijedne slike, školske, prijateljske, kirvajske, obredene, svatovske, bez ijednog pisma o ljubavi, o rastanku, o nadi i uspjehu, sa 60 godina sam se otisnuo u drugu zemlju ( lijepu zemlju čudnih ljudi ), u drugu zemlju i u odnos koj se zove brak.
Imao sam hrabrosti s kanilom u grlu stajati na nepoznatom pustom željezničkom bivšem čvorištu u 23 sata, promatrajiući pustu pročešljanu i urednu cestu bez ijednnog automobila.
Preko puta kolodvorske zgrade visoka je stijena i jedna lampa. Nigdje čovjeka a ja pun pitanja koja se ne bi čula...
Imao sam hrabrosti i nisam se bojao ni mraka, ni samoće, ni tišine. bilo je dovoljno zraka i vremena....
U torbi sam imao samo putničke uobičajene stvari.
Pomislio sam tada, pa, medo, takva je i tvoja pobjeda...nemaš je s kim proslaviti...izgužvana HDZ iskaznica, prazne prognaničke kartice, nekolko znački i pohvala...to je moja pobjeda.
I osam godina života nakon operacije. ( danas je to 13 godina )
Govore da će nam svima suditi, i meni i mojim mrtvim prijateljima, da smo bili paravojska, da smo krivi za rat.
Govore...svašta govore...spominju neke ustaše, klerofašiste a ja se sjećam da sam bio normalno dijete.
Moja prošlost mi nalikuje na dugo odsustvo u nepoznatoj šumi, na kiši, na vjetrometini i na nišanu...
Je l' me svijet ponovo prihvatio?
Kakve su sve cijene uveli za tu mrvicu domovine, za taj komadić zastave, za pogled, bez straha, na krov sv Marka.
Vratili smo se u svoje lokomotive, autobuse, drvosječi, u ložione, na biroe, u dvorišta firmi kojih više nema.
Nijedan moj ratni prijatelj nije uspio.
Da li itko zna što želim reći ove subote dok pada kiša u Sevnici i dok se Olimpija i Maribor bore za prvo mjesto?
Moglo je biti i gore...
Ispričavm se!

Moj sustav za održavanje života.
(kronološki )

1. Controlock za želudac i za ostalo ( oko 7 sati )
2. Lasix za vodu u plućima ( oko 8 sati )
3. Kalinor ( paralelno, jer lasix uništava kalij u organizmu )
4, Coaxil (spriječavanje dnevne depre, oko 8 i 30, nakon čitanja vijesti )
5. aloa vera-gel (radi lakše prerade doručka )

To je uvod. Onda dolazi obvezna razrada:

6.Lacipil ( tlak )
7.Bisolex ( disanje radi kanile )
8.Misar ( ovisnost )
9. Tramal ( opća bol )
10.Voltaren forte ( ako je bol u križima )
11.Novonorm ( šećer )

Sve oko 11 sati

12. Coaxil (receptualna obveza oko 16.30 )

13. Lacipil
14. Misar
15..Novonorm
po onom svakih 12 sati ( oko 23 sata )

Unutar toga, između, imam dva tretmana kod dvoje različitih bioenergetičara i imam i obvezen izlet u planinu.

( Sada bih zamilio Pamelu da, u ime naši starih i burnih dana. pokuša opravdati moj boravak na zemlji i u koju svrhu.)

Da , u međuvremenu sam dobio ili pronašao oko dvadesetak savjeta za razvoj vlastite duhovnosti u stilu suvremenih potreba borbe protiv stresa, infarkta, moždanog udata i reume. I dobio sam oko 10 novih ponuda za biljnje masti iz najtazličitijih trava i ulja iz životinja.( kao što je sperma kornjače stare preko 100 godina )

(ako me boli glava to je nešto izvan protokola i ne podliježe redovnoj proceduru, kao ni bol u ušima, ramenu, otečene noge i lajanje susjedovog psa )

Ako netko ima nešto protiv tih mojih terapijca, neka slobodno kaže sada ,ili neka zauvijek zašuti!!!!

I kad sve to svakodnevno asimiliram, uspostavim simbiozu onda se dogodi da auto neće upaliti.

1. Grad Santa Fe u Novom Meksiku -- S A D Zagonetno stubište 130 godina privlači preko 250 tisuća posjetitelja godišnje. Mjesto atrakcije je kapela Loretto.
2. Što čini ovu kapelu drugačijom od ostalih? To je tzv. čudo, koje u njoj postoji. To je njeno stubište.
3. Kapela je izgrađena krajem 19. stoljeća. Kad je bila dovršena, časne sestre su primjetile da nedostaje stubište za galeriju.
4. Provele su 9 dana moleći sv. Josipa da im pomogne, jer je on bio stolar po zanimanju.
5. Na zadnji dan molitve, jedan stranac pokucao je na njihova vrata i rekao im da je on stolar i da bi im on mogao pomoći napraviti stubište.
6. On je sam samcat konstruirao stubište, koje bi se mogle nazvati vrhunac stolarije.
7. Nitko nije mogao shvatiti kako stubište može samo sebe držati, kad nedostaje centralni potporni stup.
8. Stolar koji nije upotrijebio niti jedan jedini čavao ili čak ljepilo da sastavi stube... ...nestao je nakon završenog posla, ne tražeći plaću.
9. Tada se pojavila priča u gradu Santa Fe, da je stolar ustvari bio osobno sv. Josip...
10. ...poslan od Isusa da riješi problem časnih sestara. Od tada su stube poznate kao čudotvorne i pretvorile su se u mjesto hodočašća.
11. Tri su misterija u ovom slučaju, koje napominju u kapeli Loretto. Prvi misterij je da se do danas ne zna identitet čovjeka koji je izradio stubište.
12. Drugi misterij je da svi arhitekti, inžinjeri i znanstvenici kažu da ne mogu shvatiti kako stubište može stajati samo za sebe, bez središnjeg potpornog stupa.
13. I treći misterij je -- odakle potječe drvo. Nakon ispitivanja, pronašli su da drvo od kojeg je napravljeno stubište, ne postoji u cijelom njihovom području.
14. Još jedan detalj koji povećava vjerovanje u čudo. Stubište ima 33 stube -- Isusove godine starosti.