Umorni Bukovsky

Vjerujem, kad sam mogao odigrati jednu dosta tešku ulogu, ( mogu i ovu )bez šaptača, ulogu koju nisam uživo nigdje vidio, ulogu koju je vrlo malo ljudi doživjelo, moglo zasmisliti, predstavu tako rijetku ali sve žešću i češću, da mi jedna spodoba jelenalovrićkog imena i mentaliteta, izgubljene nacija i granica, šapuće a pogotovo da mi na uho viče, vrišti, piše;

»gle, onog ksenofoba!«

Da mi ona svakodnevnicu čini osjetljivom, da me educira i da mi daje beznačajne uloge statiste i promatrača?
Ona? Ne, nema takvog dogovora.

-oni ne žele piti vodu koju je dostavio Crveni križ (baci cijeli karton na tračnice)
-oni se rugaju od liječnice koja im govori da se zbog epidemije, trebaju redovno oprati ( jel imate šampona, pitaje jedan balavac a ostali se veselo cerekaju )
-oni za tv repoterkom koja je postavljala » čudna pitanje ) pokazuje rukom da joj treba prerezati vrat
-oni se fizički zatrčavaju na starijeg carinika koji je podignut iz mirovine da bih pomogao…ubrzao... ubrzao sustav
-oni idu u Njemačku, Švedsku, Austriju po zacrtanom planu (moj se dvostruki specijalista vuče po Pakračkoj dolini )
-oni imaju vođu puta,
-oni imaju u grupi dvije žene- majke s malom djecom i bar jednu trudnice
-oni imaju desetak mlađih ljudi koji ne daju nikom svoje otiske
-oni su organizirane grupe po njihovim, nama nepoznatim , principima
-oni ostavljaju iza sebe više smeća nego naše svinje u torovima, naša stoka na pašnjacima

Što si ti ljudi učinili za mene da ih volim, toleriram i humano tretiram?
10 000 000 ljudi krenulu živjeti još bolje nego što su živjeli!

A ti šaptači o ksenofobiji su naš domaći planski tekst, potpaljivači vatre, lažnog morala, lažne brige i humanosti.

Bio sam prognanik četiri godine i slušao sam, ; ja bih to ovaku, a ja ovako, ja bih na drinu, a ja bih ušao u Petrovaradin sa osam tamburaša…a završi ljeto... oni popale svoje autove i nazad u EU.

Moj pas je ostao odvezan čuvati kući, i mačke su ostale.( nisu dočekali moj povratak )

Nije to bio novi život ostaviti život u svom mjestu i otići 6 km u drugi život ali sasm ga odradio bez šaptača.
( Ono nešto što je nas »dvoje« vezalo je puklo ...sve što pukne i trebalo je puknuti )

Nemojte mi zamjeriti, ali ja ne vidim problem iz Sirije kad bi mene pitali.
Ako im je Bog, ili bog odredio sudbinu puta i plača…svatko treba odigrati svoju ulogu.
Nisam nikad tvrdio da ću kršćanski pomagati.
Nisam licemjer!
I nisam nikomu šaptač!

Vjerujem da danas, ono o čemu želim pisati, da je većina svari potpuno poznata, ali pišem. Pišem da sebi rasčlanim, podijelim, oduzmem, zbrojim, da pokušam matematikom i logikom spoznati ono bezimeno u meni, oko mene, na granici, nepoznato, svemirsko, bioenergetsko, kanalizirano svjetlosnim kanalima…jer je svaki pisani pokušaj, pokušaj susret sa sobom na onoj fazi koju će čitatelj razumijeti , pogledati i s druge strane, s vrha planine ili iz dna pećine, da je to dnevni dobitak , to je dobitak za sve…
Pa makar samo u mrvicama.

Kažu da bolestan leži.

Kažu da je ozbiljno bolestan.

Kažu da je ovisan.

Rajko, nemoj se nikom ispričavati, dematirati, donositi povijest bolesti i pisane terapije, jer će misliti da im se želiš približiti, da želiš biti jednak, da želiš naš dio prosječnosti…mislimo da dolaziš sa dna, odozdola i ako će te to zauvijek udaljiti , ostani…gore! ( mi tebe sažaljevamo što si drugačiji a ti nas ponzi, jer smo svi isti )

Ima još dosta staza i ulica, noćnih šetnji s kojima nisi lutao, ima još jako puno ljudi koje nisi uvrijedio, knjiga koje nisi pročitao i pjesama koje nisi napisao.
Ima ratova koje nisi vodio i generala koje te ne pamte, ima ratova koje nisi završio. (Jura je pucao u čovjeka…i ovaj u njega i jedan je promašio a drugi stavio to u pjesmu ). Shvatio je da je netko tu Vidio Viši Sud. Nije to po tome tko je bolji čovjek ili bolje uvježban već odluka tko će dovršiti pjesmu.
Ne, nije po tome…treba odsvirati zadnje taktove…

Kad završiš s ovom svojom današnjom fazom, današnjim cirkusom, ciklusom, folklorom i kazalištem, odaj jedno dužno poštovanje svojem tijelu. Odmori se, Rajko. Sačuvaj ga još malo. Još su mnoge tisuće na tvojoj strani. Pomiješaj sve te vitamine iz bašče sa svim tim duhovnim ponudama, iskricama, anđelima, notama, uzmi i fizički dio pa makar to bilo samo trčanje, uzmi ga, neke bude uz tebe.
Mnogi te ljudi poznaju, mnogima si dao nadu i vratio osmjeh, mnoge noći sam se vrtio u tvojim pjesmama u gluho doba…i nisam jedini. Ima nas tisuće. Vrijeme je da ti vratimo dug, mi ljudske minijature, mi, izgubljene ovce i mi do časti uzdignuti.
Ti i nas tisuće, moramo to još jednom sve odslušati.
Ne daj se, generacijo.
Ne daj se Rajko Dujmić.

Mislim da se zovem suze za zagorske brege da se zovem nedirajte mi ravnicu i nedaj se Ines i selma ne naginji se kroz prozor i ja sam junak iz doline…da se zovem stih i haiku, sonet i esej, citadela, vječno pjevaju šume, da se zovem dj selinger, sara i abraham, mojsije i david. da se zovem manjača, jasenovac , guantanomo na kubi…
Planinski cvijet, kozorog, satir i vilenjak, dobra vila i sirena
Da se zovem mirna rijeka i izvor, ušće, more...
Kakva je spoznaja moje ime?!
Zovem se drago, dragutin, dragiša, dragoljub, ljubodrag, draga, baćdraga, gidra
Piše u crkvenim i općinskim knjigama a ja bih voli da se zovem tibet, karma. ind, čakra,prijeći prijeko, aura, kumova slama, crna rupa, nepoznata svjetlost.
volio bih da me zapamtite kao neispričanu priču, oštećenu sinfoniju, propali koncert, da me zovete i ovdje sam tvoje ime i tvoj sin
Tražit ću promjenu imena u najstariji josipov sin i propali pjesnik na kraju sela.
VI?
Kako hoćete.

ŠUOŠTOR
DRETU SMELJIM, KUOŽU RIEŽAM
KEDER ZVIJOM, I NETIEŽAM
KLEINCA SLAUŽAM, ČIRIZ MAUŽAM
STAURI ŠYELJIN Z NYEVIČ SLAUŽAM
TOUMPLJOM, CVEIKOM, SA PEPROVLJOM
SAURA BIKSOM, ŠKRIP ZGETOVLJOM
TYE BOU VEREK CIPEL PRAUVI
KOKTI NYEVI DO ZGETYEVIM

TOK NOŠ ŠUŠTOR SAUKI DIEN
KERPO, TOUMPLJO ŠKERNJA SIEM
FUČKO, ŠPUOTO I PEPIEVO
KO EDZVONJO CIELI BRIEG

KERPO, TOUMPLJO ŠKERNJA SIEM
SUME SERCE MAJKE IMU
PO REČUN MU GLJEJ NE ŠTIMO
SLAUBU HOSNU Z TEGO IMU
TOK SA BEIJA PE KELJENU
DNAVA CIELA, CIELI VIEK
KERPO, TOUMPLJO, TOUMPLJO, CVEIKO
KO EDZVONJO CIELI BRIEG
TOK NOŠ ŠUŠTOR SAUKI DIEN...


( Pjesmu izvode KAVALIRI
Uskoro prijevod autorice na služneni jezik )

Jel' se to tebi nije nikada dogodilo?
Je!
Eto, vidiš!

Nismo bili neki veliki prijatelji. Kaže da se zove jedino Mijo. Ne Mihovil, Mika, Miha, Mihajlo, Mišo…nego baš Mijo. I svira harmoniku. Znamo se iz riba i rata.
Kad sam se vraćao iz ribolava, stanem kod njega, u njegovom selu, navratim u gostionicu u čijem sklopu je i trgovina i pojedem sladoled i ispričam uvijek po jednu ribolnovu.
» Ulovio sam neki dan šest štuka i sve preko tri kg.« ( muk ! )
» Onih dana poslie Bljeska sam na Kozarskom boku jedan dan dopodne upecao 34 soma«
Smjeh, pomješan sa podsmjehom. Pa sve glasniji smijeh.

I tako jedno prijepodne, pred kišu, lovim i ulovim 12 štuka, recimo za jedan sat. Sve komad do komada, Koliko sam ulovio kedera, toliko i štuka. Mislio sam pobjeći prije kiše ali nisam uspio. Na nasip, na cestu, više nije bio moguće bez pomoći. Falilo mi je pola metra uz najbrži zalet. Proklizao bih, i samo skliznu na stranu po mokroj travi.

Morao sam u selo po pomoć jer sam bio mokar do kože.A poslije kiše uvijek i zahladni. I naiđem baš na Miju. Znao je on što se događa i samo me pitao gdje sam. Kažem tu nedaleko, ne mogu uz nasip.

"Sada ću ja odmah!"

I stvarno. Upali traktor, povuče tih pola metra i nema problema i nema štete. Izvadim iz džepa mokru lovu, dajem mu 50 kuna a on ni čuti. Ni govora.
»Ok. Dođi u birc na pivo«
I stanem ja u bircuz, naručim za suho društvo rundu, a Mijo me pita:
» Kako je ispao ribolov kad nisi pobjegao prije kiše?«
»12 komada štuka!«
»Pa ti si lud kao noć, hoćeš reći da si ulovio u tih dva sata 12 komada štuka. Jesu li velike?«
» Velike su. Dosta su velike. Između dva i četiri kilograma.«
» Hoćeš reći da sada u autu imaš 12 komada štuka.?«
»Da.!- kažem mirno gledajuć sve u oči.
»E, pa jebga, oprosti, to moramo vidjeti.«
»Što bih sada morao ja napraviti? Otići do auta, izvaditi čuvaricu i vama donijeti na uvid , pokazati ribu?«
»Dobro, dobro, idemo mi to vidjeti!«
I izađe cijela gostionica van.
Gledao sam face, nevjericu, međusobno zagledanje…
» I evo tebi, Mijo, ova najveća, zbog vučne službe..."

Upalim stojadina i sav kurčevit i prkosan odem u svoju istinu.

Jednom, kasnije, smo također pričali, i pričam kako smo na Jarunu, u subotu navečer , nešto slavili. Nisam ja bio pijan kolko nisam bio trijezan. Tu se plesalo, kartalo, natezali ruke, jelo odojka, pjevalo, glumili vlakove i sudare. U nedjelju me je sve boljelo . I glava. Odlučim otići na jezero da se malo izbistrim. I još nisam ni sjeo, ni zabacio, kad iz vode, kao metak, izleti amur . ( pobjegao je od soma, grdosije, na obalu i to baš kraj mene.) Bacim se na njega, uhvatim, vagnem ( 3,80 kg ) i odem u stan. I takvi mamurni smo imali prekrasan nedjeljni ručak, te nedjelje…
Nitko ništa nije rekao.
Svi su se sjećali 12 komada štuka.

A ja sjednem u helikopter i odem u zrak, pa doma…

Izašao sam iz krpa. Nisasm uopće shvaćao zašto sam u njima, zašto to radim i zašto gubim vrijeme u tom položaju. Niti nešto shvaćam bolje, brže, humanije, niti mi je interes veći, vidici raznovrsniji. Lova me ne zanima, biznis mi je nepotreban, misli razbacane, nema inspiracije ni edukacije, nema spoznaje a od ležanja me bole leđa i kosti.
( što sanjati? sudnji dan? zašto bih ja to sanjao ? )
Gledam to poveće stado i nagovaram pse da ih natjeraju na prolaz da bar prebrojim ovce.
Onda mi i to postane besmisleno jer to nisu moje ovce. Zašto bih ih brojao? Stado se stalno povećava a nikakve koristi.
Da krstim prasce, prelijevam iz šupljeg...?
Ma jok.
Idem na blog zapisati ovaj trenutak za budućnost.
Blogovi su budućnost ljudske komunikacije, samo mi to još ne shvaćamo i po svaku cijenu hoćemo biti pametniji, hoćemo biti iznad, hoćemo biti vođe a ne biti ono što jesmo: Mali beznačajni vjetrić koji njiše grane breza i vlati trave.

Kad bih bar imao svoju šumu i svoju rijeku!?

Ovo je najiskreniji horoskop koji ćete ikada pročitati – bez zadrške, bez uljepšavanja, bez milosti. Ako ne možete podnijeti istinu o sebi, nemojte ga ni čitati. Pogotovo ne ako ste Ribe, mogli bi danima plakati…
OVAN
Samo vi nastavite živjeti u uvjerenju da ste bezgrešni… Mislite da ste uvijek u pravu, a zapravo ste bolesno posesivni i licemjerni. Drugima uskraćujete slobodu, a svoju sebično branite. U vama nema ni trunke nježnosti.
BIK
Vi ste dosadni do granice nepodnošljivosti, a i dalje. Kada imate neki cilj, vaša upornost ubija ljude u pojam. Kada ste ljuti, totalno poludite i u stanju ste svojim rogovima probiti čelik. Ti naleti bijesa trebaju stručni nadzor – u ludari.
BLIZANCI
Najobičnije izdajice i tračeri. Vaš život ne bi imao smisla bez intriga i spletki. Površni ste i samo tražite nekoga tko će se brinuti o vama jer niste sposobni samostalno živjeti.
RAK
Ah, osvetoljubivi gadovi. Živite po principu “tko čeka, dočeka”, a jednom kada dočekate priliku za osvetu, pretvarate se u monstruma i sadista. Jako dobro znate naplatiti svoje prolivene suze.
LAV
Arogantni, narcisoidni, puni sebe – da, to ste vi. Željni ste pažnje kao ozebli sunca, a zapravo ste iskompleksirani i jadni.
DJEVICA
Potpuno ste opsjednuti čistoćom i urednošću – ali ne u pozitivnom smislu. Izluđujete sve oko sebe i ljudi vam ne žele dolaziti u goste. Kod vas je i ljubav proračunata, hladni ste i bešćutni.
VAGA
Vi ste lijeni do te mjere da vam je teško otići na WC. Lažete i izbjegavate obaveze, a k tome ste i iritantno neodlučni.
ŠKORPION
Vi živite za osvetu. Užasno ste destruktivni. Kada vam nešto ne ide kako ste zamislili, spremni ste sve uništiti, a kada tonete, sebično povučete sve za sobom.
STRIJELAC
Licemjer. Prepuni ste poroka, ali svejedno glumite moralnu vertikalu i svima oko sebe držite propovijedi. Emocionalno ste vrlo nestabilni i nikad ne znate što želite.
JARAC
Gonič robova. Potpuno bešćutni i sebični. Čak se i vaši najbliži katkad pitaju imate li ikakve osjećaje. Za uspjeh u karijeri biste prodali i rođenu majku, a emocionalno ste potpuno nepismeni.
VODENJAK
Sebični do krajnjih granica. Mislite samo na sebe i nikad ne odustajete od uplitanja u tuđe živote. Za sve krivite druge jer ste vi, naravno, savršeni.
RIBE
Toliko cendrate i žalite se da se već pomalo i gadite ljudima. Shvatite da vam samosažaljenje neće pomoći. Niste sposobni za samostalan život jer samo cendrate umjesto da nešto poduzmete. Oh, a kada se trebate suočiti s problemom, jednostavno pobjegnete. Vi ste najobičnija kukavica

Danas, 15. kolovoza 2015. godine slavimo katolički blagdan Velike Gospe, dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.( blaženi bili svi oni kojma je to važno )

Trgovine i trgovački centri za spomenuti Blagdan raditi će prema skraćenom radnom vremenu.

Slavit će se od Iloka, Aljmaša, Voćina preko Marije Bistrice, Sinjske Gospe, pa sve do Trsata. Cijela Hrvatska će svečano obilježiti ovaj dan.

Srbija će uložiti službeni prosvjed Europskoj Uniji.( več su stigle prve note glede Suza sv, Lovre )

Rusija i Kina će staviti veto na svaku rezoluciju UN-a povodom Tog Dana.

Ja sam prebjegao u Sloveniju.

Još kad je bila mala, Ani je otac utucao u glavu da je monogamija- nerealna.

Jednog je dana, njoj i mlađoj sestri rekao ovo, vodio je ovakav razgovor:

„ Djevojke, vaša majka i ja se razvodimo. Nemojte plakati. Znam da ste uznemirene, da ste zbunjene, znam što vam je majka sve ispričala, ali dopustite da vam objasnim svoju stranu priče, svoju stranu priče jezikom kojeg ćete lakše razumijeti:

- Imate svoju lutku, je li tako? Imate tu lutku sada, ovdje.

- Da.

- Imaš lutku i voliš ju, jel da da?

- Da.

- Voliš svoju lutku?

- Da.

- Da, voliš svoju lutku! Ali što ako bih ti rekao da do kraja života se možeš igrati samo s tom lutkom. Kako bi se osjećala?

- Tužno.

- Tužno, naravno. Jer ima još puno drugih lutaka na polici u izlogu. A ako se igraš s drugim lutkama, više ne možeš imati ovu svoju lutku koju sada imaš. Ona se neće željeti igrati s tobom. I onda počnete svi lagati, živite u laži. Ima drugih lutaka koje vam se dopadaju i svake godine prave još novih lutaka.

- Hoćete se igrati s lutkom stjuardese?

- Da.

- Hoćete se igrati s lutkom učiteljice?

- Da.

- Hoćete se igrati s lutkom doktorice?

- Da.

- S lutkom koja je najbolja prijateljica vašoj glavnoj lutki?

- Da.

- I baš se tako događa, zar ne?

- Da.

- Ili, hoćete se igrati s lutkom s kojom ste se igrale samo jednom, ali vam se jako sviđa?

- Da.

- Ili recimo s lutkom s kojom se igraju vaši prijatelji i vi se onda morate poigrati s njihovom glavnom lutkom. Ne sviđa vam se to baš jako, ali se oni igraju s vašom i vi morate s njihovom. Ne želite je zapostaviti.

- Da.

- Ili se opet poželite igrati s jednom starom lutkom .Onom, kad ste bili jako male.

- Da.

- Eto, zato se vaša majka i ja razvodimo. Ne možete cijeli život voljeti jednu lutku. Nije realno. Monogamija nije realna. Hajde ponovite za mnom i sa mnom: Monogamija nije realna!

- I opet, i opet, i opet!

- Monogamija nije realna!


(ps. ovo sam prepisao s filma. Bar se divite mom trudu)

Bazična smjesa za gatanje, odličan za kožu, eliminra podočnjake, uklanja neugodan miris iz tenisica, plaši i tjera buhe sa psu, uklanja neugodne mirise u kuhinji, dobar kao hrana za biljke, odbija kukce i insekte, prirodna boja za tkanine….
*
Pokušajmo se sjetiti i prisjetiti što pomislimo kad netko kaže ; talog!

Prva pomislimo na talog od kave a onda pomislimo na nešto loše, nešto društveno loše, neko dno, društveni opad, mulj. ( da li je vrhnje ili led talog , ali ne na dnu nego na vrhu? ).

Znam da bi tema o talogu na blogu bila daleko interesantnija, ali ostavimo to za neko drugo vrijeme i za nečju žutu minutu.. Ako postoji talog na blogu, to ne bi bilo moje adekvatno mišljenje, jer bi se oslanjalo na pretpostavkama.

Osobno sam imao susret i s pozitivnim i negativnim pristupom prema talogu .

Opisat ću talog od kave kao pozitivan učinak:

Imao sam , za vrijeme prognaništva , priliku vidjeti placebo učinak gatanja. Naime, s malim lukastvom i s velikom željom za pomoći , s reputacijom dobrog i provjerenog gledatelja u šalicu, u talog od kave , imao sam sve veći broj posjetitelja. To mi je u tim prognaničkim danima bila prava radost a ispunjenje viđenog moguće i jako poželjno.
Mlađima sam vidio bračne odnose, ljubav, djecu, a starijima P O V R A T AK u selo. Naime, četiri sela s isključivo hrvatskim življem su napustila svoje kuće u organizaciji kriznog štaba.

I ja sam maštao u ime svih nas i u ime dobrog raspoloženja. Svima sam vidio povratak, svi su mi vjerovali i na kraju smo se svi vratili.

Moja gatraska sudbina je bila stvorena: ozbiljan, iskren i vidovit !

Čitav niz godina imao sam posla. Imao sam posla dok me moj posao i moji privatni problemi nisu udaljili od kuće.

A talog?

Talog je bio posrednik za sav naš optimizam. Bio je vidljiv i čitljiv jer smo svi vidjeli isto.
I danas, u talog od kave, vidim jednu božju pozitivnu igru sa svima nama.

Vjerovali ili ne!

Danas je Dan poobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja.
Danas je državni praznik, domovinska zahvalnica…
Svatko tko se raduje Hrvatskoj kao svojoj domovini, danas ima razloge za svečanost .
Dodao bih da današnji dan ne isključuje našu osobnu ljubav, prijateljstvo, obiteljske susrete, naše međuljudske komunikacije, naše želje, molitve, naše privatne obljetnice i uobičajene šetnje….
Slaveći Dan Pobjede slavimo dan slobode i slobodnih ljudi, dan ljubavi. One prema čitavom svijetu i one naše male, svakodnevne, nedjeljive i jedine.
Gledam blog:
Nikomu se ne jebe kao da je vođenje ljubavi na današnji dan nešto prosto i tajnovito.
Nekada nam je državni praznik služio baš za upoznavanje djevojaka i dečaka na našim osobnim mimohodima i tkogod je omastio brk uz janjetinu, pokušao se još više omastiti.
Nikad nismo bili optuženi za kontrarevoluciju, neprijateljsku djelatnost, ili za skrivanje po šumskim puteljcima.
Zar danas treba biti drugačije?
Zar danas ne smijemo skinuti svoje uniforme i uvući se u postelju uz nekog tko nas čeka.?

Sloboda i pobjeda su simboli i naše osobne ljubavi i neka se jebe svatko tko ima nekog i svatko tko ima sa čim.

Domovina će nam to priznati, domovina nam to dozvoljava.

Sretno na svim mimohodima!

I zastojima.

Jednog dana možda se zapitamo gdje je grannica bola koji proživljavamo, gdje granica života kojeg prihvaćamo, gdje se sastaju ljubavne staze ljubavi koju osjećamo....
Otkit ćemo da možda postoje granice za sve ...osim za bol.
Granice za bol ne postoje.
Bol je nepotrošiva roba.
Mi se trošimo, ljudi se troše, ljudska srca, ali bol ne.
I kad dobijem nešto na poklon, kad me život iznenadi svojom dobrotom, tražim zamku u tom paketu, tražim podvalu, trudim se shvatiti gdje može poći krivio, što može pobjeći, što je toliko živo da moram vezati, kavezirati, uzničariti.
Ne prihvaćam poklone samo tako...olako. ( to su globalni principi )
Nisam u pravu.
Da mi se obrati ptica ljudskim glasom i da me zamoli da ju otpremim kod veterinara jer joj je krilo slomljeno, malo bih se čudio govoru, malo buljio s nevjericom u nju, ali bih pomogao.
Tako je i s našim molitvama. Neke su toliko snažne i dobro usmjerene na pravo mjesto da se čuju, da ih čuje onaj koji treba čuti.
Zašto se onda uspaničarimo ako smo se iskreno i pravilno molili?
Bog nas je čuo jer to nije bilo ono "božepomozi", bilo je snažnije, bilo je puno nade, povjerenja, bila je sigurnost u to da su naše molitve, nade, želje zaslužne. a sve smo napravili...skromno i nenametljivo...bez ucjene.
Došli smo do spoznaje koju nismo očekivali, zašto ju kao takvu ne prihvatimo, zašto svemu dajemo skriveni značaj i tajnovitost.
Izađimo na ulicu ispred svoje kuće i povičimo u sebi:
Ja sam ovo tražio, ja sam dobio što sam tražio.

A dalje i dolje, u svom najtišem trenutku, tražit ću još....kao da ništa nisam dobio.

Možda se jednom i bol potroši!?

Dobro jutro, veseli, radosni i radni ljudi!

Konačno je i on došao na svoje.

Naglo je zakočio kad me je vidio i jedva me obišao. Stao je 20 metara dalje, izašao van, bijseno zalupio vratima i vratio se nazad. Po ratkapu. Već je putem počeo psovati:

»Jebote onaj tko te tu drži, tko te postavo na takvo mjesto.
Dežuraš u zasjedi, a?
Pička ti majčina, bezobrazna.
Đubre, Đubre jedno!
Smrad.
Karijerist.
Guzonja pederski.
Grebator.
Pederski guzonja.
Njuškalo cinkaroško.
Jebemti pokvarenog. Iz zasjede, jel? U Selskoj.
Misliš da se tako može sa mnom. Imam i ja svoje ljude na pravim mjestima.
Jebote te kolektivni ugovor. Nećeš ti tu dugo.
Što ne ideš na granicu, već usred grada, majmune nepismeni.
Gdje si bio za vrijeme rata. Nisi stao pred tenk, jebemte takvog šarenag.
I što češ sada? Šutiš kao pička. Nemaš ni radar, ni kameru.
Možeš mi napuhati kurac, kretenu državni.
Jebemti i ovog minstra i onog prije , i onog još prije.
Svi ste vi ista govna!
Jebeš nas koji nismo iz grada, koji smo u prolazu.
Ženo, hoćeš mu ti nešto reći u svom stilu? Onako kako ti znaš. Baš sam se nameračio na pravog.
Šutiš?
Idiot. Opet ću doći i opet ću ti jebati sve po spisku, sve osim boga. Svakog svetca kojem se moliš.
Jebemti sunce, lijeno !«

Cijelo sam vrijeme šutio. Znao sam da će on naići opet. Prebrzo, To su takvi vozači. Hrabri kad nema dokaza.


A tko sam ja da sam sve to prešutio?
Tko sam ja?

Tijekom 1991.god. dok je bjesnio rat u našim krajevima , rekao sam mojoj dugogodišnjoj vanbračnpj zajednici:

" Udaj se za mene!" ( bio sam vojnik )

Ona je rekla:

"Ne! "

Dobro je procijenila.

Preživio sam!