Umorni Bukovsky

Uvod:

»Popularno je medicinsko ( i alternativno ) gledište da su nam za dug, zdrav i sretan život potrebno kretanje, meditacija i seks. Naravno, sva tri sadržana su u jogi. Vrsta joge koja se najiscrpnije bavi seksom jest tantra joga. Njezina ljepota je u tome što dok nas, kao i svaka druga joga, podučava putu prosvjetljenja, ne ostavlja seksualnost po strani. To je skup tehnika usmjerenih prema suzdržavanju od rasipanja seksualne energije i prema transformaciji te energije u smjeru duhovnog rasta.
Za ovom „duhovnom seksualnošću“ ne tragaju samo oni koji su nezadovoljni svojim seksualnim životom nego i oni koji, iako imaju zadovoljavajući seksualni život, osjećaju da njihova veza i seks imaju potencijal osigurati im dublji doživljaj povezanosti i bliskosti jednog s drugim, ali i s bićem i svemirom. Tehnikama tantra joge uvećavaju se energija i zadovoljstvo, produbljuje intimnost i umiruje um.
Mnoga od tih učenja i tehnika mogu se prakticirati individualno, i to vježbanje ne mora utjecati na kvalitetu seksa, ali mu sigurno neće štetiti.«!

Naslov:

I sada ga jebi u mozak.

Poanta:

Usvajajući tantru pri promijeni i uvećavanju seksualnog užitka, izmislio sam pojam ( ja sam izmislio, jer to nisam nigdje pročitao ) » genetska meditacija ».

Ta bi genetska meditacija služila za pravovremeno prepoznavanje raznih skrivenih bolest, ( rakova, tumora, stresova, udara, infarkta ) i učinkovito bi uključila trafostanicu u obrambenom mehanizmu da preko eritrocita započnu borbu. Borba eritrocita s uljezom i parazitom bi se reflektirala kao bol koju bi mozak registrirao i osoba bi se obratila lječniku ili nadzornom vanjskom parametru.

Istovremeno bi karcinom ( i ostala govna ) dobio signal da uništavajući stanice oko sebe bez smisla i kontrole , ubija i temelje svog života. U ovoj teoriji ne bi seksualna energija služila kao pojačalo, već bi aktivirali novo genetsko pojačalo izvježbano u genetskoj meditaciji. ( neka vrsta mutacije u pozitivnom smislu ) Ako možemo pojačati seksualnu energiju, možemo uskladiti čakre i pojačati i svaku drugu energiju, pogotovo opću snagu obrambenog mehanizma i organizma
Izmjenom funkcije i djelovanja gena, izmijenio bi se i odnos prema neizlječivosti bilo koje bolesti. Kao prvo mogli bi uništiti svaki nasljedni gen i spriječiti strah ( strah je isto vrsta raka ).

U mojom korijenima po očevoj strani svi umiru od raka i to različitih dijelova tijela i u različitim godinama što znači da se razvije u uvjetima u kojima živimo , dok moji jedni susjedi i suseljani strahuju od suicida, koji se također nepravilno pojavljuje, mislim u različitim godinama što je isto ovisno o uvjetima.

Koristeći » tantra jogu » za genetsku meditaciju kao model za promijenu genetske kvalitete , kvalitete gena, otvaramo i novo bojno polje u vidu preventive, samopouzdanja, uklanjanja one nečiste krvi u nama, otkrivamo različite sabotaže koje ostanu skrivene mozgu.
Svima nam je jasno i vidljivo da mnogi ljudi, ni krivi ni dužni, žive dugo, imaju odličan vid, sluh, imaju sve zube, ne muče muku s viškom ili manjkom kilograma, izbjegnu sve nuspojave jebene farmacije i jebenu prepotentnost, površnost i nebrigu klasične medicine.
Da li bi sami mogli preko te genetske meditacije puno ozbiljnije voditi brigu sami o sebi na jednostavniji način od opće poznatog? ( Nemojmo zaboraviti da smijeh i suze djeluju na gene, zašto bježati od meditacije ?! )

Mislim da bi.

P.S. Na isti način i uz isti tretman mogli bi posegnuti i za hormonalnom meditacijom. Razlika je samo u tome što su geni mnogo jači i teže ih je mijenjati.
( »Hormoni su tvari koje kao "glasnici" u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini,peptidi i proteini. Hormoni kruže krvlju i dolaze u dodir gotovo sa svim stanicama.
Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje (npr.: stres). Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija.

Siguran sam da nije štetno. Ni geni ni hormoni…

Još uvijek ostanu operacije, zračenja, kemoterapije, kolica, toplice, pelene…

Zaključak:

Nemojte mi prigovoriti da gledam previše filmova, nego se prihvatite posla na vlastitom ultra zvuku.
Ja radim!!!

Dobar dan
Ja sam mislio, kako sam ja lud do bola, al brate pa kakvih glupana ima na ovom svijetu, čak i ja ovako lud sam ostao zatečen, Ne mogu vjerovat.
Nastavak priče sljedi kad me popusti terapija, kad me ćope živci. Ala budala sa svih strana. Kraj.

Nastavak:

Fala Bogu,kaj postoji terapija i ja se često moram nepridržavati doktorskih uputa, često puta zbog različiti bisera koje susretnem svakodnevno u životu,od najbližih do totalno nepoznatih. Ljudi si malo pojačali djelovanje farmacijskim čuda današnjice, pa sam onda samo: Hehehehe, tup, glup i to mi je najjače. Na jedno uho nutra,drugo van..Sam tak možeš dihat, kolko tolko .
Ovo je vrlo ozbiljan razgovor.

Kraj

PISMO SINU/KĆERI

Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam posve ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kad si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao hvatati i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

(Pratite nas na https://www.facebook.com/svetiAntePadovanski)

Prva ( pjesma ) pa muško

(netko se dosjetio)





Neđelja je osvanula
sunce sija u svom sjaju,
a na trgu Podgoričkom
pederi se okupljaju.

Skupiše se , al' narod ne shvaća,
tople sestre - jos toplija braća.
I razviše da ti duša plače
dugin barjak kraj rijeke Morače.

Naćeraše naše policajce
da čuvaju homoseksualce,
da čuvaju trtoguze stare
što nam našu omladinu kvare.

Nasta frka , metež i krkljanac
da ne strada homoseksualac,
pa prolazi nama ispred nosa
ta besramna parada ponosa.

I u vrijeme dok trajaše hajka
zapjevala jedna stara majka
iz evrope stići će joj snajka.

Al' ujutru oko sedam sati
mladoženje zakukala mati
jer je počo snaji da se klati.

Lele sine da bog da mi crko
u krevetu šta će tebi brko,
što nijesi ka ostali momci
hrabri,časni,kršni crnogorci.
Ja cu reći sjutra tvojoj braći
idi snaju u evropu vraći.

Nisam majko homoseksualac
vec sam samo prevaren balkanac,
to je majko sada hit
u evropi peder bit'!

Iz evrope tad stiže parola
supružnici da su istog pola,
Pa ostav'te svoje njive plodne
vinograde vaše blagorodne,
i ne sijte dolinama žita
živjećete od evropskih kita.

U pamet se braćo crnogorci
napadaju na nas topli momci.
Haotično postalo je stanje
na guzice stavite tiganje.
Obraz časni ponosno čuvajte
svoje dupe nikome ne dajte.

Pod okriljem tih ljudskijeh prava
ne znaš đe je dupe a đe glava.
Otkada je svijeta i vjeka
dupe nije obraz za čovjeka

"Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi:
- Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene.
A prijateljima je znao reći:
- Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima očekujući da se otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji je govorio njegovoj ženi:
- Ti možeš ući za vas oboje!
Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegova se žena iznenadila i začudila kada joj je sljedeće nedjelje, u vrijeme polaska u crkvu, muž rekao:
- Danas idem i ja s tobom u crkvu. ( facebook )"

Rat je završio a nisu me razbili. Nisu me ni pogodili.
Usamljeni vrtni, šareni patuljak. Patuljak šetač.
Prije desetak godina odšetao sam jedne subote na seosku zabavu . Nisam se išao zabaviti, išao sam popiti nekiliko piva i malo se družiti. Nisam imao s kim , pa što? ali se to tako kaže. Sve je bila razigrana mlađarija, a oni stariji su došli, kao i ja, nešto popiti i otići. Bilo je sve puno dima, mirisa alkohola i još svakakvih mirisa. Iza ponoći krenuo sam doma. Nije bilo daleko i bio sam pješak. Ispred mene su šetali njih dvoje. Prepoznao sam muškarca i mislio sam da je sa suprugom. Kolikogod sam išao sporo, uskoro sam ih pristigao. Braco i neka nepoznata zgodna djevojka. On je bio pijan. Jednom rukom se držao za bicikl a drugom je nju zagrlio. Baš nekako u ovo vrijeme, bez snijega, ali prohladna noć. Braco je skinuo jaknu i njoj prebacio preko ramena…
Shvatim da sam i ja imao jaknu i da je ostala u dvorani .
» -Dobro večer!«- kažem i i kažem da mi treba bicikl jer sam ostavio jaknu u domu, i da moram brzo u dom, i da ću odmah nazad i da ću ih stići. On mi pruži bicikl. Pod svjetlom seoske lampe primjetim da je djevojka mlada, zgodna, da se zabavlja. A čuo sam da se Braco rastaje sa svojom suprugom i da se spetljao sa suprugom jednog povratnika, Čupe, čede.
Moja jakna je bila na svom mjestu. Obukao sam je i požurio da me ne čekaju pred mojom kućom.
Nisam ih stigao.
Do prve gostionice je bilo oko pola kilometra i mislio sam da će me tamo pričekati.
Nisu, jer ih nije bilo. Gostioničar ih nije vidio.
Prišao mi je jedan mladić i kaže mi da ih je Ivica M. odvezao u Bos. Gradišku na ćevape i kavu . On ih je vidio i čuo.
Pogledam muškarca. Poznata faca ali bez svrstavanja. Nisam znao od kuda ga znam. Pogledam bolje. Ugašen. Nema aure.
- » Daj nam dva piva!« - on je zvao.
Onako usput mu kažem da sam posudio bicikl od Bracana pa , ako vidi Bracu, neka mu kaže da je bicikl kod mene u dvorištu.
- »A gdje si ti? Što radiš? Kako živiš«- morali smo o nečem dok popijemo pivo.
- » Nigdje, ništa i čekam da mi se žena vrati.«
Pogledam ga i treći put. Kao sjena nekog zalutalog stranca. Neka tuga koju je teško shvatiti . Nema aure i nisam mogao vidjeti gdje boli, što boli, gdje se pali- gasi.
Zabuljim se u lampice nad šankom i odjednom se jedna upali malo jače i pregori.
I meni u sjećanju isti tako.
- » Ti si Čupo? Povratnik?
- » Da, ja sam Čupo. Četnik!«
- »I kako ćeš platiti ova dva piva?«
- » Odradit ću, ili će me prebiti, ili će sutra tebi reći da nisu plaćena dva piva.«
- »Nemoj nikog čekati , nemoj nikom ništa govoriti i jebeš bicikl. »
Bicikl je još uvijek u mom podrumu. Nije bitan u ničijem spomenaru.

Prije par godina sam koristio usluge Socijalnog Centra i Patronažne službe.
Bio sam u prilici čuti za dobra djela mnogih njegovateljica sve dok nisam zamolio da mi pomogne vratiti kanilu u stomu. Kada je rekla da to ne zna i da se boji, odustao sam od njih.

Ostalo je sjećanje i pričice o bakici koja je 40 godina braka odživjela sa suprugom kojeg nije voljela, samohvale o svakodnevnom razgovoru s teško bolesnom osobom i njenom fikcijom o » novom dobu«:

( Budisti uče da se čovjek spašava sâm samo-nadvisivanjem, pa da onda završi u "nirvani". Hinduisti uče da se čovjek spašava samo-nadvisivanjem sve do svijesti da je on sam postao "bogom". "New age" uči da se čovjek sam spašava "samo-preobrazbom osobne svijesti u kozmičku svijest ili energiju".)

I ostalo je sjećanje na starog, mudrog čovjeka koji se ozbiljno bojao da nije ispunio svoj životni zadatak, svoj smisao u ovom životu, svoju svrhu. Taj stari čovjek se žalio na uzaludnost svog života, na manjak svojih dobrih djela, na nedovoljno ljubavi koju je davao svojim bližnjima.

Da, pažljivo i rado sam slušao o takvom radu bez obzira što je to bilo samo plaćeno zanimanje.

I tako…

Jednog dana, u priči o tom starom , mudrom čovjeku, upitao sam, mladu damu, koliko je bio star taj mudri stari čovjek.

Nije ni trepnula, nije se okrenula da vidi da li to netko sluša. Ne . Uvjerljivo i iskreno je rekla:

" 52 godine.! "

E, treba je lijepo jebati u to njeno nježno, njegovateljsko krilo.

(»Kao osnovicu uzimaju "askezu" ili "krjeposno vježbanje" iz praksa istočnjačkih religija i filozofije, napose iz budizma i hinduizma, pa zato i primjenu raznih tehnika istočne meditacije ("zena" i drugih).
Pozorni su na stare misterijske kultove, na kult prirode i načine šamanizma, na neke elemente povijesnih religijskih predaja, na gnostička vjerovanja i slično.
Žele i "znanstveno" utvrditi svoje stavove s pomoću teorija nekih današnjih fizičara, nekih posebnih psiholoških škola i ekoloških učenja.
"Ezoterijsko-magijsko-okultistički vidik" od njih traži posebnu inicijaciju, razne tehnike spiritizma, paranormalnih iskustava, astroloških metoda i "proricanja" sudbine i budućih događaja, s pomoću kojih dolaze u vezu s višim nadzemaljskim i pokojnim duhovima (koji se nalaze u "općoj kozmičkoj svijesti"). "Ozdravljenje" se postiže posebnom tehnikom, odmorom, razvijanjem osobnosti, prirodnom medicinom, osobitom tjelovježbom, čak nekim ratničkim umijećima. "Umjetnost" se prakticira posebnim plesovima, proizvodnjom i slušanjem tzv. "glazbe novog doba" (new age music) novom glasnošću.«)

Dakle , kombinacija mladosti, nade, nove vjere, kad ovi 50+ godina kažu što imaju i kad odu…

Vrijeme je za kraj još jedne prekobrojne godine....

Kažu da je Einstein govorio: " Tko ne vjeruje u nikakvu magiju, ne vjeruje ni u život! "

"Kvekeri (poznati i kao Društvo prijatelja) su radikalan kršćanski vjerski pokret bez svećenstva i obreda. Pojavio se u Englesko jsredinom 17. vijeka i brzo proširio po današnjem SAD-u iz kolonije Pennsylvanije, koju je osnovao kveker William Penn, dobivši 1681. kraljevskom poveljom zemljište.

Danas u svijetu ima oko 200.000 kvekera.

Kvekeri su religiozna zajednica koju odlikuje to da nemaju religioznih dogmi, te je kod njih svako ponaosob pozvan da nađe unutarnju svjetlost koja je Božanske prirode. Oni vjeruju da su biblijski spisi ustvari mitovi i legende jednog prohujalog vremena, na osnovu kojih se ne izgradjuje religiozno-životni sistem. Jer, Bog ako je nekad govorio On to čini i danas, nijedna od Njegovih osobina nije nikad prestala postojati pa ni osobina da se obraća ljudima.

Šutnja je zlato. ( Na primjer: dvoje koji se hoće vjenčati sjednu jedno nasuprot drugog i šute cijeli sat. I tada se smatra da je brak sklopljen )

Kvekeri na svojim sastancima u svojim salama za okupljanje najvećim dijelom provode u šutnji, predajući se skrušeno Bogu. Ceremonije su za njih samo prazne forme iza kojih ne stoji ništa. Svako može biti propovjednik, muškarci, žene pa i djeca.

Život je sam po sebi dobar, stoga ga treba provesti u korisnom radu na dobrobit svih ljudi.

Kvekeri ne špekuliraju o onome što ne znaju, stoga niti nemaju dogme o zagrobnom životu.

U svakom čovjeku je iskra Božje svjetlosti, stoga je svaki čovjek dostojan poštovanja.
Oni stoje u službi Boga i čovjeka. Potpomažu svaki dobrotvorni rad i uvjek su tamo gdje je pomoć potrebna bez ikakvih misionarskih pretenzija. Poznati su ostali po tome sto su nebrojenim crncima pomogli da prebjegnu u Kanadu u vrijeme robovlasništva u SAD. Za usporedbu: u to vrijeme su neke kršćanske Crkve vodile debate o tome posjeduju li crnci dušu ili ne, tj. jesu li punovrijedni ljudi kao i bjelci.

Godine 1947. dobili su Nobelovu nagradu za mir."

( wikipedija )

Prepričat ću vam vic s bradom uz dodatke istine. O kumovima . A svi ih imamo.
Primijetio sam da se ove godine moj kum promijenio. Nije me zvao na kirvaj, nije me zvao na nikakav rođendan, na nijednu peku, ne javlja mi se telefonom…Evo, ovih dana je poklao svinje bez mene.
Ne može to proći i završiti da se ne rasčisti. Po cijenu da se rasčisti.
Pitam ga, neku večer, da li me može ujutro odvesti na vlak. Kaže, najprije, da mu je auto neispravan, pa da nema goriva i kad sam rekao da me odveze s mojim autom i da ga samo vrati doma, rekao je da nema vremena.
Uzeo sam kišobran, štap, šal i uputio se do njegove kuće.
- » Dobro večer, kumovi! Došao sam da se izdivanimo«- rekao sam s vrata da ga poštedim onog pitanja; što trebaš!?- » Kako ste i kako smo?«
- »Dobro smo! Da čujem što bi ti divanio.«
- » Da l se ti nešto ljutiš na mene? Jesam li nešto propustio , rekao, obišao, progledao?«- pitam.
- »Jesi, još proljetos!« Čovjek me gleda u oči. Mora da sam učinio nešto strašno.
- »O..ooo, tako davno, a ti ništa ne govoriš o tome. Da te samo na nešto podsjetim, prije nego što mi objasniš. Jel' se ti, možda sjećaš tko te je '91. smjestio u Zagreb?«
- » Ti«
- »Tko te je te iste godine ubacio u vojnu kuhinju kad si ostao bez poduzeća?«
- » Ti »
- »Tko ti je '95. dobavio i Obnovu i sav građevinski materijal?«
- » Ti »
- » Tko je kumi našao posao '96.?«
- » Ti »
- » Tko je Ivana upisao na faks, Antuna smjestio u đački dom?«
- » Ti«
- » Tko je tebi sredio invalidsku komisiju, otpremninu, mirovinu?«
- » Ti »
- » Tko ti je sredio operaciju kuka u Dubravi.«
- »Ti »
- » I što je sada zaštekalo da me ne možeš ujutro odvesti na stanicu?« Ničeg se od proljetos nisam mogao sjetiti.
- » Znaš ti Zlatka Tetkovog?« - pita me pomalo nervozno.
- » Da. I? »
- » Znaš da nismo dobri!? I sjeti se kad sam proljetos došao, jedno jutro, po tanjurače, ti si rekao da ne može jer si ih obećao taj dan Zlatku Tetkovom. Jebo te on!«
Nisam se toga mogao sjetiti. Uzeo sam kišobran, štap i šal , pristojno pozdravio i šutke i postiđeno krenuo doma. Baš sam šupak od kuma.
Je l' vi znate Zlatka Tetkovog? To je bivši kum od mog kuma.
Najljepše u ovoj priči je to što te jebene tanjurače nisu uopće moje. Našao sam ih u svom šljiviku '95. U travu zarasle. Kad smo se vratili. I nikad nitko nije došao po njih.
Ako znate nekog tko je izgubio tanjurače, neka ode kod Zlatka Tetkovog. Još su kod njega.
Kod bivšeg kuma mog bivšeg kuma.

Ovih dana, na susretima po grobljima, uz igru sunca na zalasku i svjetlosti svijeća, mirisu svježeg cvijeća i pečenog kestena na uglu, uz posljednje jesenske ruže i nježne stiske umornih ruku, nakon dugo godina neviđenja, rekla mi je, rekla je glasno:
» Gdje si, stari kurče? »
Vidio sam osmjehe na licima znanaca.
Odgovorio sam tiho:
» Evo me, Marijano, moje mladosti!-
Ponovio sam još tiše i pokazao na crkveni toranj:
…kome zvona zvone..."

Ženski i muški sportovi kao faktori u bračnoj zajednici, ili kao faktori u vođenju ljubavi, ili kao krivci za nesretne ljubavi? Što ako su neke moje ljubavi prekinule sa mnom - radi bicikla?!
Ili radi jahanja?
Zašto se žene ne bave veslanjem?
( Možete li zamisliti u osmercu osam žena da u isto duže vrijeme rade potpuno isti posao i da pri tom šute? )
Nema žena na skakaonicama, nema ih u brzom hodanju, nema ih u ronjenju na dah, nema ih u formuli, nema ih u motociklizmu.
Nije u pitanju adrenalin, izdržljivost, opasnost, fizičke teškoće. Sigurno i dokazano: NE!
Ipak će biti neka kvaka u anatomiji, ili u običaju, ili u muškom šovinizmu.
Digresija u vezi biciklizma:
»Preciznije, tradicionalna sjedala na biciklima mogu utjecati na seksualno zdravlje žene. Prethodna su istraživanja pokazala da su tvrda sjedala povezana s erektilnom disfunkcijom kod muškaraca, ali se sada pokazalo da i kod žena postoji rizik.

U čemu je problem? Kada sjedimo na biciklu, živci i krvne žile u ganitalijama su stisnuti. Istraživači s Yalea već su 2006. godine otkrili da biciklistkinje imaju manje osjeta na genitalijama od trkačica.

Ovoga puta, stručnjaci s Yalea proučavali su 58 žena koje su vozile bicikl najmanje 16 km tjedno.

Sudionice su pedalirale na biciklima u laboratoriju, na njima prilagođenom položaju sjedala i visini volana, kako bi što vjernije imitirale svakodnevnu vožnju. Istraživačima su govorile kada su osjećale bol, trnce ili peckanje kao rezultat sjedenja na biciklu.

Zanimljivo, i ručke su imale veliku ulogu. Što su niže postavljene, to se žena više mora sagnuti prema naprijed, povećavajući tako pritisak na meko tkivo i smanjuje osjet u genitalijama.

Kako bi se umanjio problem, istraživači savjetuju korištenje sjedala bez 'nosa.«
Ima nešto u tom jebenom biciklu.
Ne znam da li da budem ljubomoran, ili da ga prihvatim kao pomoć.?!
( Precizne podatke o aktivnom pojavljivanju žena u sportu nema, ali neki sportski analitičari vezuju to za kraj 19. i početak 20. vijeka i to na dvorovima bogataša. Analitičari tvrde da su prvi sportovi kojima su se žene bavile bili jahanje, ( nešto slično biciklu ) dobacivanje lopte, razne vježbe oblikovanja tjela, tenis, a da je ženski sport dobio pravo na svoje početkom 20. vijeka, kada su počela i zvanična takmičenja u ženskim sportovima. Bavljenje sportom i tjelesnim vežbanjem u suštini je bilo dozirano, a osnova ženinog života bilo je materinstvo i nastavak ljudske vrste.)

Zašto muškarci ne vezu goblene? Zašto ne znaju heklati a imaju dobar vid, mirne ruke, mogu uz to piti pivo…. ( Bolje bi im bilo da vezu goblene nego što ratuju )

Odbili su snositi troškove rendgena i detaljnog pulmološkog pregleda u susjednoj državi ( 28 eura )

HZZO

ŽALBA

Uostalom, umrijet ću, jednog dana, kao i ti, jedino što ću ja umrijeti kao čovjek, dok ćeš ti umirati kao jadni i prestrašeni birokrata koji se nije udostojio pročitati ni osnovna prava onkoloških bolesnika a ufoteljio se u Komisiji koja odlučuje što je » hitno« kod onkoloških bolesnika ( svakako da tu dolazi u obzir i zračenje, posljedice zračenja, toplotni udar, septični šok i svi problemi s disanjem- pulmologija - traheja. bronhije i lamele - primam gas ali stojim na mjestu).
Birokratski se ne mogu nositi s tobom, ali se mogu nositi s pozicije palijativne skrbi; neka ti Bog podari životni put sličan mom, neka udišeš zrak poput mene ( na kanilu ) i neka Slična Komisija odlučuje jednog dana i o tebi ( Suportivna skrb onkoloških bolesnika.)
» Područje potporne i palijativne skrbi onkoloških bolesnika je važno, ali u isto vrjeme nedovoljno primijenjeno u svakodnevnoj praksi. U nastojanju da se produži život i poboljša kakvoća života onkoloških bolesnika, potrebno je podignuti znanja svih članova tima i raznih Komisija. Iznimno je važno prepoznati znakove nuspojava i komplikacija koje su posljedice, ili terapijskog učinka, ili širenja bolesti, te odmah primijeniti potporno liječenje.«

Ime i prezime: DJ ( MedoDebeli )
M broj: xxxxxxx
DG. Tm laryngis T4NOMx stadij IV
Savjetujen redovnu pulmološku kontrolu i alergotestiranje na inhalacione alergene, bla, bla, bla…
( spec, otorinolaringolog dr. KZ )

Svojstvo cvijeta je da bude ubrano, svojstvo trave je da bude zgažena, pokošena, svojstvo svakog ploda je da bude otkinut, svojstvo svinje je da bude zaklana, svojstvo miša je da uđe u mišolovku, svojstvo ratnika je bude ubijen. Zašto igramo neke čistunce u vertikalnom i horizontalnom smislu?! Rugamo se prirodi licemjernom zaštitom, parkovima prirode, popisom zaštićenih vrsta. Čovjek je postao nakaza u prirodnom procesu, nastrani kreten, slinavi i ljigavi romantičar, lažni narodni pjesnik. Čovjek uništava , a onda štiti.
Što se događa s ružom ako je ne uberemo, ne poklonimo, obradujemo, ukrasimo?
Cvijet se pretvori u plod ( šipak ) , šipak ili se osuši na grani u trulu mumiju, ili padne na tlo i iz njega nikne divlja ruža, mutant koji se razmnožava brzinom korova.
Ako svinju ne zakoljemo na vrijeme, ona oslabi na nogama, ne može se ustati, prestane jesti i ugine. Zašto bi čovjek liječio stare i bolesne svinje?
Itd… itd.
Tog sam dana odlučio prošetati Tuškancem, onim starim Dubravkinim putem. Raznježio me taj lijepi, topli jesenski dan i bio sam sam, slobodan i zdrav nakon kontrole i s puno vremena do prvog vlaka za Steinbruck ( uvijek sam obožavao taj sjeverni dio Zagreba, Gornji Grad, Top, Gričku vješticu ). Ubrao sam umornu daliju u nečjem vrtu i lagano, kako moje noge i moj dišni sustav dozvoljava, krenuo stazom. Pola sata šetnje i sjeo sam . Odmor. Ja oddihaju.
Odnekud mi je prišla žena, neodređenih godina, više umorna nego stara, više izgubljena nego lijepa, više nestvarna nego ozbiljna.
- » Slobodno?«- upitala me i sjela kraj mene. U ruci je držala grančicu isčupanog zimzelena.
- »Ja sam Sofija. Sofija Stockau.«
Promrljao sam svoj nadimak, tražeći očima način odakle je mogla doći, pratitelja, bilo što , neki prijevoz. Ništa od toga, ništa od pogleda i razuma.
- » Ti me vidiš, zar ne? Malo je onih koji me vide. Jel' me možeš osjetiti?« I stavila je svoju ruku u moju. Osjetio sam nešto jako, a ugodno. ( ako postoje srodne duše, da li postoje srodne ruke?! ). Ruka je bila hladna, nježna..ruka joj bila prepoznatljiva.
- » Osjećam te, sve osjećam, samo se ne sjećam. Nije ovo prvi put da se susrećemo? Da li ću opet sve zaboraviti?«
- » Nećeš, ako se budeš htio sjećati. Imam premalo tvog vremena, premalo snage da ti ispričam priču o sebi, priču o susretima i zašto zaboravljaš. Možeš li mi pokloniti daliju?«
Pružio sam joj cvijet. Primila ju je pažljivo. Tada kroz ogoljele grane čuh vjetar i neku udaljenu pjesmu…. Zatvorio sam oči pokušavajući prepoznati melodiju. Nisam uspio. To sam joj htio reći, a kraj mene nije višde bilo nikoga. Zar sam zaspao, sanjao, odlutao ? Što to sve mogu sa svojom vizualizacijom?
Odlučio sam se na malo sređivanja misli, malo čekanja, dubokog disanja…
Dalije nije bilo
Na klupi je, pokraj mene, ležala grančica zimzelena.
Zašto mi je Sofija poznata, na što me podsjeća, zašto nikakvog straha ?
A onda mi u misli dođe staro sjećanje da se Dubravkin put nekad zvao Sofijino šetalište.
A Sofija? Sofija Stockau?
Da, i ona. Sofija Jelačić. Tu je imala dvorac.
Supruga Hrvatskog bana Josipa Jelačić.

Navratite do mene i pokazat ću vam tu grančicu zimzelena..
Vječno zelena.

Bio sam provirio u svijet gdje nema zbunjenosti, gdje su sva svojstva jasna i na svom mjestu.

- Večer! Nadam se da ste mi dobro! Netko je dirao na nebesima šaltere za vrijeme. Jučer dopodne sam radio po šljiviku bez majice i potkošulje. (gol do pojasa) , a studeni dolazi za pet dana.

-Nije ti baš pametno raditi, ali valjda znaš što radiš. Doktorica uporno tvrdi da ne bi smio raditi, iako ne zna točno što radiš.

-Bog! Skidam mumije sa šljiva (osušeni polodovi oboljeli od truleži) potencijalni su izvor infekcije za iduću vegetaciju. Što se tiče dr-ica mišljenja, poštivam ga, no moram reći da se ne umaram, tj gibam koliko je primjereno mojim mogućnostima. Inače se osjećam najbolje kad sam u takvom poslu: sam u razmišljanjima, molitvi, gledanju Šarampova, neba, oblačaka, mozgom na paši i druge umirujuće "discipline". Kao što ti je poznato za nivo generacijskih oštećenja nema djelotvornog staklenog zvona. Po večerima ponovo uzimam kist i tako-nekako se borim. U studenom idem na kontrole. Kako ste vas dvoje?

-Meni se dogodio stres i otišao je šećer gore na 12 bez obzira na terapije. I sada ga hranom ( dijetom- pokušavam srozati. Jebeno je to što ni stres nije prošao, tako da i najmanja sitnica ( gutljaj cole ) i ode opet na 11/12! i nekako mi se sve te borbe , znanja, dijete, terapije, lijekovi čine bezvezni. Gledam nekakav dobar film, ugodno uvaljen u fotelje, osvježen tušem i laganim ručkom i onda samo glava klone. Evo Vinko Coce. Infekcija ciste na trtici+ šećer+ pretilost i ode u 59 godini. Nije me strah već mi ta bespomoćnost i dalje jebe i povećava šećer.)
Jutros smo malo režali ( ukućani ) jedno na drugo i onda pročitam statistiku za jučer...Zbog južine povećan broj prometnih, broj nasilja, broj tučnjava, broj pijnstava... a i na portalu gdje malo pišem, cijele noći netko bdije jer ih pere nesanica...
Više stabilmnosti ima stari fićo nego mi...
A i stabilnost u stavovima mi je u kurcu...
Dok je Baja bio živ, činilo mi se da svatko putuje sa svojim vozilom u svom pravcu. A sada mi se čini da sam prešao u pješake i da stopiram...tak nekak metaforički; izašao iz vozila. Nije otišao samo svojoj obitelji, otišao je i meni.
Neki se bolje drže. Ne plaču puno za ljudima, više plaču za mačkama i psima...

-Mi smo (ljudi) složen skup mehanizama i misaono ne upravljamo ni sa čim što se tiče iznutrica i živaca. Možemo poslušati doktora, koji je isto tako sazdan, i prestati jesti npr. grah. I što onda. Ulazimo u neku zabludu da nam nejedenje graha čuva zdravlje. I jebi ga. A puni mjesec i južina nateraju nekome moždani udarčić i sporedno je jeli jeo grah, pio ljekove i sl. Šećer skače po svojim regulama. Uglavnom, ušli smo u etapu u kojoj pokušavamo popravljati stroj koji je prošao (našom voljom dobrim dijelom) kroz razna opterećenja. Zato se češće reži, češće oči suze, češće se plašimo crne dame sa kosom i svečanog skupa.

-Nećakinja je javila: . »Umro je tata!« Odgovorio sam: " Da, umro je tata!" " i to baš kad se počeo učiti radovati malim stvarima. Ne mogu biti a da ne pitam:« Komu to treba?«

-Pa taj život traje prekratko i najviše vremena pokriven je zabludama. Robujemo mnogim stvarima bez kojih bi život bio ljepši. Te male stvari počinjemo uočavati kad se potrošimo na glupostima, a tada već kasnimo na mala veselja.

-Bojimo se živjeti bezbrižno da se ne bi opustili i onda patili. I tako patimo stalno. Preventivno.

-Plašim se djelovanja šećera. Osjećam trnce u prstima desne noge i pečenje tabana koja prelazi u tupu bol prilikom hodanja. Onda se sjetim svih koji su ostali bez ekstremiteta zahvaljujući dijabetesu.Prije dvadeset godina te pojave nisam imao, a priče o tome su bile glupost jer se meni to ne događa i vjerojatno ni neće. Nu, jebga. Vrijeme čini svoje. Oslobodi Bože satarice....Da, preventivne patnje su zapravo katalizator sranja. Što si više na pregledima, brigama o njima, strijepnjama, već smo se "preventivno" sami sjebali.

-I na kraju ne želimo ozdraviti, bojeći se neke nepoznate bolesti. Nazdravlje i logika. Bolešću protiv zdravlja!!!! Šumom protiv sječe….
Odoh u cjelodnevni večernji odmor. Bog!

-Što se tiče bezbrižnosti imam iskustvo slavljenjem blagdana. Božić.. Veliki dan. Svečan. Sve je u redu, Opušten. Odjednom počnem u toj opuštenosti osluškivati bilo. Malo se uznemirim. Pokušam stvar smiriti dubokim disanjem. Osjetim vrtoglavicu od hiperventiliranja. Počne me gušit i jebi ga. Ode opuštanje u kurac. Zbog toga moram imati zanimaciju koja mi odvraća pozornost od faličnih iznutrica. Tada dobro funkcuiniram. Zato i prihvaćam radno angažiranje (šljivik etc). Možda će me baš to doći glave ( upozorenje!) , no nemogu biti statičan. Pruga Šamac- Sarajevo: "Mi gradimo prugu-pruga gradi nas!" Boljševizam ima smisla jer je gužva na kazanu racionalna aktivnost. Kazan je sugerirao da su svi oko njega podjednaki, a misliti na »druge drugove« nije bilo vremena.
Bog vam pomogao! Ugodan odmor. Rusi odmoru kažu "oddih".

-Ja oddihaju!

„Ak dojdeš v Zagreb i napiješ se vode na Manduševačkom zdencu, nigdar iz Zagreba ne buš otišel“

Meni se jučer dogodila sasvim druga stvar. Supruga i ja smo bili malo u Zagrebu, malo kao gosti, malo kao stari prijatelji, a malo kao moja medicinska preventiva.
U svakom tom obliku sam uživao.
Šetajući od Britanca do Trga, sjetih se jedne stare radnje i trgovine željeznim alatom u Ilici a nasuprot Frankopanske. Tu se moglo vratiti u prošlost i kupiti srp, čekić, one stare crne škare za vinograd, nož za kalemit voće, britvu ( ako si se sviđao trgovcu ), kosu, mašinu za šišanje, dickov nož…
I uspomene me odvukoše na Trg, a na Trgu i na Manduševac. ( I legenda: Djevojka Manda zagrabila za umornog junaka vode i osta Manduševac i Zagreb ).

Duboko sam uzdahnuo, smirio misli, pogledao nevino u suprugu i bacio novčić…

Samo mi je to trebalo!

Valjda se samo meni želja ispunila....