Umorni Bukovsky

Tako je to. Milicija i ja se nismo voljeli.
Policija i ja se ne volimo.
Nešto je tu, valjda, genetski. Kao pas i mačka. Možemo si biti i dobri, ali uvijek nešto bruji, zuji, zvoni, štuca, trokira između… unutar... sa strane... nekakva opasnost i nemir.
Nedavno sam stao na carini, pružio dokumente, odgovorio na pitanja i da ću krenuti, kad mi on kaže:
»Niste bili vezani!«
» Ne mogu se vezati jer mi pojas nadražuje kanilu i kad jače zakočim može doći do ozbiljnih povreda pluća.«
»Ne znam ništa!« kaže…«oslobođeni vezanja su samo trudnice izvan stalnih kategorija. »
» I što sada?«
»Mogao bih vam naplatiti kaznu, ali ću vam ovaj put oprostiti.« ( granični policajac!? )
Negdje sam među dokumentima imao lječničku potvrdu na kojoj piše da se zbog anatomskih razloga ( rupa na vratu ) ne mogu vezati. Potvrda je dvaput presavijena i na gornjoj strani piše krupnim slovima: » Jebi se!« To je napisao jedan od policajaca, onomad suborac, onak, zbog zajebancije.
Budući da mi je ovo » ali ću vam ovaj put oprostit » podiglo tlak, potražio sam potvrdu. Naime, ne želim nikakvo sažaljenje i oprost pa ni na granici. Ako mi svaki put oprašataju, ostaje mi osjećaj krivnje.
Policajac mi uzme papir i, normalno, pročita ono » jebi se!«
» Hoćete li, molim vas, parkirati sa strane!«
» Neću!«
I otvaramo još jednu stranicu.

******
( Dok sam bio zdrav i radio svoj posao, dojurio je crni bmw i šofer mi pruži karticu koja se naplaćuje. Kažem:
» 37 kuna !«
» Policija!«
Polako mu objasnim da su oslobođeni plaćanja vozila policije, hitne i dvd sam u onim slučajevima kad idu na intervenciju. Sva ostala vozila plaćaju cestarinu.
» Kako vi znate da li vozilo ide na intervenciju?«
» Ima upaljeno rotaciono svijetlo«- kažem » sabrano i mirno ».
» Ok! » kaže on i izvadi na krov rotacionku i upali je.
» Sada je ovakav problem. Moram napraviti zapisnik o nepravilno izdanoj kartici . Molim vas prometnu dozvolu. »
» Čuj, dečko« - kaže on, ( mogao bih mu biti otac ), » jel ' ti , možda želiš da ti današnji dan bude zadnji radni dan na tom radnom mjestu.
» Zar smo došli dotle da obični šofer ( naglasak na e – kratki ) u policiji dijeli otkaze po firmama?«
Situaciju je izvukao suvozač koji je platio.

*******
Idućih dva mjeseca sam bio zaustavljen sigurno 20 puta, u svom osobnom autu, bez ikakvog razloga pod onom famoznim parolom: » kontrola prometa.«. ( jednom sam vozio službeni golf –cady i tražili su me papučicu za pod kotač jer su me tretirali kao teretno vozilo ).
Želite li da nastavim ? Ima toga za 10 blogova.
(Sada su vrlo interesantne diskusije u kojima pišem tekst, a onda oni žele taj papir zadržati….

Možda će ovi izbori sve to pozlatiti?

Kao Laza Lazarević.

A možda se i ja spametim. S godinama šutnje.

Znate što je Freud rekao?!

"Dvije i pol, najviše tri godine. Sve iznad toga je kliničko ludilo."

Šutim!
Šutiš??
Šuti!

Da. Ona je bila prijateljica, prijateljica noći, vozača, kamiona. Ja sam bio transporter novca od točke A do točke B na autocesti. Viđali smo se , onako u prolazu… pozdravljali a i povezli po višoj sili. Iz moga kraja je.
Tog jutra je padala kiša. Hladna, uz hladni vjetar. Jesen. Na parkiralištu blizu naplatnih, ispred naplate, vidio sam je kako bijesna izlazi iz kamiona i pokazuje srednjak. Nije došlo do nagodbe i prkosno je izašla na kišu u onoj papirnatoj kabanici koja služi kao ukras kad ne pada kiša. Inače je za kurac. Kabanica.
Obavio sam utovar i krenuo prema točki B. Kamion je otišao, a ona je i dalje stajala na istom mjestu. Nije to bilo zdravo. Skrenuo sam prema njoj i stao. Ušla je u cady bez riječi. Promrzla, prokisla, raskvašena. Nije to bilo prvi put da sam je povezao. Prvi put je bilo da je bila bespomoćna.
» Vozi kamo god hoćeš ali pojačaj grijanje!«
» Nikakvo grijanje tebi ne pomaže!«
Krenuo sam . Stao sam pod prvim nadvožnjakom i iz prtljažnika gdje sam držao »sve za ribolov » izvadio ribolovnu trenerku, majicu, čarape… Ništa od toga nije bilo blistavo ni čisto, bilo je samo suho.
»Presvuci se, ali skini sve to mokro!«
» Nećeš gledati?«
» Naravno da ću gledati, vozit ću i gledati da vidim što me zanima, a i više, ako uspijem«
Mlada je bila, 15-tak godina mlađa od mene… mlada, zgodna, ljepuškasta. Presvlačila se iskusno. Vidjelo se da se zna presvući brzo i efikasno, u vožnji, u kabini. Grudi- skladne, prikladne, ne prevelike, pizdišće- kratka, kovrčava, bujna vegetacija površine u cm..nešto je s površinom trokuta štekalo kod mene, neki kvadratni korijen, visina, uglavnom za čitav dlan i za više od bikinija.
»Kako to da nisi obrijana?«
» Svaka roba ima svoju cijenu«- bila je ozbiljna .
Grudnjak i gaćice je stavila na klimu, ostalo je bacila iza sebe.
»Ako ideš doma, imamo stajanje kod moje kuće . Doručak, kava, putni nalog..« -rekao sam tektak
Tako sam radio svako radno jutro jer sam ustajao u četiri sata. I stali smo kod mene. Peć se tek razgorila, zid od kupatila ugrijan, tople vode kao u priči.
»Odi u kupatilo«- pružio sam joj veliki ručnik, »istuširaj se od tog mirisa ribe a ja ću pokušati naći nešto pristojno za obući.« I dok je ona pjevušila, ja sam našao jednu toplu, staru majicu koja je već dugo vremena bila na dijeti, isto takve bermude, čarape i poveći lovački prsluk iz one serije sa sto džepova .
Došla je u sobu s ručnikom oko sebe i opet bezbrižno oblačenje. Moja kava, koja mi je obično dobro došla, sada se ugnijezdila negdje iznad kurcišta i nije djelovala bezbrižno.
» Bilo bi pametno da taj striptiz malo ubrzaš, žuri nam se.«
Dobila je prirodnu boju, dobila je prirodno raspoloženje, i pomalo zajebani osmjeh.
»Je l' stvarno nemamo vremena?«
» Imamo. Ali, ako misliš na ovo«- pokazao sam na uredno složeni krevet, » onda ću ti reći da ta zadovoljstva ne volim raditi nabrzinu, ne volim poslije toga nikamo ići, i u ovom tvom slučaju bi mi to izgledalo kao naknada a ne kao dobro djelo. Trenutno mi bolje odgovara da je dobro djelo. Polazak!«
»Dobro, dobro«- mrmljala je, » samo sam vidjela da ti se sviđam iako nisam gledala.«
Ostavio sam je pred njenom kućom. Poljubila me u obraz i » vidim te često!« nestala.
Moja Zg-veza je bila na granici zamora materijala. Obostanog. Kad god sam je pitao da li da je pričekam poslije posla i kadgod je imala najobičniji izgovor od sat-dva, nisam je čekao. Tako se ubijala romatičnost, navika, ovisnost. Znala je da izgovor i čekanje znači moj odlazak , a ipak je sve češće imala još mali poslić… Nisam se htio boriti jer nisam joj bio drugi, deseti, ini …bili smo odrasli i dovoljno stari da više ne budemo ni broj.
Vrijeme je postajalo sve hladnije. Došla je zima, duge noći za razmišljanje i samoću. I stalno isti posao. Moju suputnicu sam znao povesti…Obično bi rekla : » Do prvog motela!«, a ostala bi u autu do zadnjeg motela. Ja sam šutio, a ona je lovila lokalne radio stanice već prema lokaciji auta i pjevala. Sasvim malo smo pričali. Lijepo je pjevala. Ljubavne pjesme, većinom, ili se meni činilo ( meni su sve pjesme ljubavne, čak i rodoljubne ).
I kad je osvanulo proljeće jedne subote, u toplom svibanjskom danu, pozvala me truba iz automobila na verandu. Stajala je na cesti kraj nekog velikog vozila i galamila:
» Jel primaš posjetu?«
» Jel može kava?«
»Odvest ćeš me nazad?«
Odgovarao sam klimanjem glave.
Ušetala je u kuću pored mene, ušla u sobu kao da sve zna i kad sam je znatiželjno pogledao, rekla je:
» Došla sam na dva cijela dana!«
» Jebemti, morao bih otići kupiti kruha.«
» Ne trebaš! Sve što nam treba je u mojoj vrećici samo se trebamo dogovoriti tko kuha.«
Tako je počela ova priča koju mislim ispričati.
Jednom.
Kad prestane kiša. I s mirisom bagrema.


***********

Kad procvatu bagremi


Kiša je prestala. Divan danas dan. Svibanj i bagremi. I prve trešnje. Prepoznajem susjede, prolaznike, poreznike…vidim ih.
Uzimam prste u prste i nastavljam priču o jabukama i bagremima:


»Kuhat ću ja . –rekoh, » a ti ćeš skinuti zavjese i od njih napraviti čiste zavjese. Pa ćeš se malo šetati po kući samo da te gledam, onda će ti biti vruće…pa hladno..pa ćeš biti žedna, pa neozbiljna, pa ćeš početi s pitanjima, pjesmom,smijehom."
» Mogu li obući nešto kuhinjsko, zavjesno, krevetno, neobavezno?«
» Osjećaj se kao doma, samo nemoj odmah početi s tim da nešto moraš obući.«
»Što fali tom mom presvlačenju? Ne sviđam ti se, ili misliš da je to dio mog posla?« -kao da je u glasu bilo malo tuge, optužbe, stvarnosti.
» Luduješ s okretanjem i tumačenjem. Svakog trenutka kad poželiš, odvest ću te doma. Istina s puno žaljenja… Ne mogu pričati s tobom ako stalno mislim da trebam tumača ili prevoditelja. Ako me bude nešto smetalo, ili ako te budem htio nešto neobičo pitati, ako pomisliš da je nešto nekakva aluzija, budi sigurna; ovdje se ništa neće skrivati. Svaka moja riječ znači baš ono što sam rekao.«
» Zašto se bojiš presvlačenja? Želiš održati distancu? Misliš da li sam zdrava, da li ti ovo treba?«
»Predlažem da ne psujemo po svaku cijenu, samo ću reći ovu i ukidamo psovanje na dva dana:
"Jebi se!«
Nasmješila se, pribrano i simpa. I kao da smo probili onu tanku koricu leda i zida, leda od neobičnih emocija i običnih želja, i zida koji je smanjivao vidljivost
Udomaćila se, udomaćila se u kupatilu, u domaćicu. Nije bilo do tada u mojoj sobi bolje domaćacice. U domaćicu u svibanjskoj odjeći. U domaćicu u svakom pogledu.
Uhvatio sam se njenih vrećica s hranom, a ona je uzela stolicu, stala na nju i otkvačivala prve kvačice. Nije mi se kuhalo dok oči, pogled, leti na ruke u zraku, na grudi koje se trude da ne smetaju, na noge koje lagano drhte na vrh prstiju.
» Čini mi se da bi bilo sigurnije da te pridržim dok skidaš bar ovu veliku zavjesu? Ručak može čekati«
» Je l? I kako bi me držao da budem sigurna? Daj me pridrži i onda me pusti«
» Ovako!«
Prišao sam , stao sa strane i lagano je pridržao jednom rukom za guzu a drugom malo ispod trbuščića. Kao provjereni bioenergetičar osjetio sam svaki drhtaj tijela ( a bilo ga je ) i njene energije.
» Znaš, nije ovo nikakav sigurnosni zahvat, to je samo znak podrške da se u nikom slučaju ne može dogoditi pad , ili gubitak ravnoteže. Imam te u rukama i ti to osjećaš. I polako, nemoj žuriti.. kvačicu po kvačicu… dio po dio«
U mojoj sobi se, inače, feng sui osjećao kao ugodni vjetrić kroz kiper prozor, ali se odjednom miris toga počeo mijenjati u miris parkova punih mladih parova, u miris skrivenih grmova, klupa i loža nedaleko studentskih domova, neka nježna nejebica novog susreta koja teži ka realizaciji.
»Osjećam se čudno, pomalo sretan, pomalo iznenađen, a pomalo i napaljen. Nemoj se puno obazirati na mene. Nisam siguran, ovaj dan , da li se poznam i da li bih trebao uključivati neke prekidače.«
» Samo se ti opusti i prepusti sve pjesmi i umjetnici.«- namignula je.
Tako je bilo prvi sat. Pa drugi…pa se mijenjalo, pa smo večerali, pa se i vrijeme pretvorilo u noć, pa se noć pretvorila u san i zoru, pa u nestvarno i sunčano jutro…
I bje dan drugi…
Ništa se nije događalo što netko ne bi razumio.
Možda su se međusobne emocije još više približile. Onako preblizu za nas dvoje. Suviše... i opasne.
Vratila je zavjese a moja pomoć je postala prijeko potrebna i ugodna. Izgleda i naporna , jer smo se zagledavali kao da bi se trebali odmoriti…
»Lijepo nam stoje ove tvoje zavjese!«
» Da,! Svečane, nedjeljnje, čiste, mirisne… hoćeš li ti još ikada skidati zavjese kod mene?«
» Ovisi o tebi, o sreći, o ljudima..ovisi…mislim da neću!« -rekla je za sebe. Tužna vrba.
Popodne, dok su mnogi otišli na nedjeljni uobičajeni odmor u svojim domovima, čuo sam:
» Mogao bi me odvesti sada nazad!«
» Mogao bih!«- glas mi je bio tih i bez zraka.
Na verandi se okrenula, nasmijala se nekim nepoznatim i dalekim osmjehom koji se nije obazirao na mene:
» Znaš, ovakav bi te doživljaj , inače, koštao 300 eura. Bez zavjesa i bez ručka.«
Uhvatio sam joj pogled.
Znao sam da bi, i znao sam zašto je to rekla.
Vratila se svome poslu. A ni mene život nije štedio.
Sretan završetak ?
Da!
( Moja odjeća koju je tada vratila još uvijek je u vrećici. I poslije jednog stoljeća… )

Tog petka je trebala biti plaća. Nije bila.
Imao sam plan vikenda. Jarun, pa roštilj na Bregalnici uz prekrasno plesno večer u samoborskom restoranu, pa drugi dan Japetić, pa nedjeljni odmor uz nježni pogled.
Jedno po jedno sam prekrižio s velikim žaljenjem. I telefonirao da se ne osjećam najbolje.
Ostao je samo jedan problem. Super 95. Imao sam prazan rezervoar i nisam mogao stići ni doma ( 30 km već sam naparavio na rezervi)
Pala mi je na pamet tema iz alternative da se čovjek ne treba brinuti za materijalne odnose jer je to mozak naučio rješavati kroz mnoge reinkarnacije a i prenosi se genima. Čovjek treba raditi na svom duhovnom razvoju.
Kako se približavala tri sata, bio sam sve više duhovno razvijen, ali jako daleko od benzinske pumpe.
Obijao sam vrata po vrata s telepatskim vizalizacijama, ured po ured, prijatelja po prijatelja i nadao se da će netko reći.
» Medo, evo ti 50 eura za gorivo!«
Valjda su svi znali da nemam ni kune i svi su gledali ili kroz prozor, ili sređivali stol, tražili nešto po ladicama, pričali o tome koliko koštaju ljetne gume, psovali računovodstvo…
Kakve god sam imao razloge da mogu tražiti novac na posudbu, padali su u vodu pred tom rečenicom:
»Možeš li mi posuditi 50 eura do plaće, valjda do ponedjeljka?«

Kao da sam nešto kriv !!!!

I tako prođe radno vrijeme, ljudi odoše doma i ostao sam sam na parkingu.
Mozak obično isto stane kad stojiš kraj auta, kad je novčanik i rezervora prazan. Baš mi ništa nije nudio.
Morao sam krenuti pa dokle stignem. Kad crkne, onda ću valjda čekati čudo. A možda nije dobra ni kontrolna lampica?
Ugasio se motor 50 m ispred pumpe i po inerciji sam se dovezao do onog čudovišta na kojem piše » eurosuper 95 ».
Sjedio sam u autu i čekao pumpaša bez ikakve smišljene laži , ili izgovora.
Došao je poznati djelatnik, uzeo mi ključeve i pitao:
» Koliko?«
» Natoči koliko hoćeš, jer ja nemam ni kune u džepu. Trebala je biti plaća a nije bila.«
» Medo, ma nema veze, platiti ćeš drugi put. Reci ; Koliko.«
» Daj 20 litara!«
I on je natočio 20 litara, pozvao me i platio pivo i potvrdio ono iz naslova:
» Rješenje problema leži, uz malo sreće, u nalaženju onih koji će ga rješiti.«

Ovog jutra Halil Džubran kao kolateralna žrtva

( kolateralna žrtva može biti netko tko se mimo svoje krivnje našao odgovoran za neka djela- blog )

Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njenim perima može raniti.

A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.

Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.

Kao što se uspinje na vašu visinu i miluje vam najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prijanjaju uz zemlju.
Poput snopova žita ona vas skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas vaše lupine oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.

Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svoga srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života.

Pripremio: Miljenko Hadžiselimović

Ovog jutra Hermann Hesse kao kolateralna žrtva:

( kolateralna žrtva može biti netko tko se mimo svoje krivnje našao odgovoran za neka djela- blog )

"U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro."

Žena bez parfema je žena bez budućnosti.

Moda je arhitektura– riječ je o proporcijama.

Luksuz mora biti udoban, inače to nije luksuz.

Ako muškarac priča loše o svim ženama, vjerojatno se opekao na jednu, onu koju je najviše želio.

Odjenite nešto loše kvalitete i ljudi će se sjećati haljine koju ste nosili, odjenite se kvalitetno i ljudi će pamtiti vas.

Jedna me mlada žena pitala gdje da nanese parfem, rekla sam joj da ga stavi gdje god želi biti poljubljena.

Ne razumijem kako žena može izaći iz kuće bez da se malo dotjera– ako zbog ničeg, onda iz pristojnosti. A potom, nikad ne znaš, možda baš tog tada ima zakazan sudar sa sudbinom. A najbolje je izgledati što je ljepše moguće za sudbinu.

Žena ima godine koje zaslužuje.

Koliko samo briga osoba izgubi kad odluči da neće biti nešto, već netko.

Priroda vam da lice kakvo imate u dvadesetima. Život vam oblikuje lice u tridesetima, ali tek u pedesetima dobijete lice kakvo zaslužujete.

Kako bi bila nezamjenjiva, žena mora uvijek biti malo drugačija.


Moda nije pitanje odjeće. Moda je u zraku, rođena iznad vjetra. Morate imati intuiciju za nju. Ona je na nebu i na cesti.


Nema vremena za svakodnevnu dosadu. Postoji vrijeme za rad. I vrijeme za ljubav. To ne ostavlja prostor za neko drugo vrijeme.

Coco Chanel

Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Bukowski

Obično se ustajem prvi, skuham dvije kave i upalim strojeve.

Čekam da se netko priključi, ili da se nešto zasvijetli na blogu. Kad to vidim, kad čujem korake, uhvati me panika. Tko bi to mogao biti kao realnost? Što želi reći, poreći, poručiti, povrijediti, ispraviti, udomiti, udati, oženiti, pročitati, izlječiti…
I nabrzinu gasim laptop, zbrišem svoje ideje, svoje rečenice, namjerno se dekoncentriram od vlastite nebitnost.
Tako se vratim kavi, pogledu kroz prozor u jutro, i kažem:
» Dobro jutro, svim koji su loše sanjali!«
Ponekad uspijem nešto i napisati.

Sanjao sam trešnje u cvatu ( velika sreća, kaže Sanjarica ).

I je: Novi dan!

Postoji neki vrag u meni koji me tjera na ludosti, i neki anđeo koji me čuva..
Ja ne sanjam o životu, već živim svoj san.
Ja volim!
Ja želim!
Ja moguI
Ja opraštam...ali ne zaboravljam!
Živim zbog svog ZATO , a ne zbog tuđeg..
Zato mi je tako kako mi je.
" Tako mi i treba"
( s fb! )

Prezimena Ćuk, Zec, Zvijer, Zlikovac, Likokur, Golub, Golo, Grebo, Oroz, Bitanga, Pelikan, Pištalo, Palikuća, Popara, Rikalo, Šutalo, Tupanjac, Trutina, Toljaga, Divljan, Derikučka, Vreća, Motika, Mutilović, Čutura, Prdavac, Palikuća, Puzdigaća, Krtolica, Kukolj, Kokot, Koljibaba, Koljivrat… samo su neka u dugačkom nizu neobičnih porodičnih obilježja nastalih u BiH tokom austrougarske vlasti na razmeđi 19. i 20. vijeka.

Nekoliko stotina po svemu neobičnih prezimena stalna su inspiracija šaljivdžijama. I kada su davana činjeno je to na šaljiv, posprdan način. Čitave familije nose i dan-danas pečat prkosa vlastima Austrougarske , koja je na anektirane prostore htjela da uvede svoj, evropejski duh.

Legendarni satiričar iz Nevesinja Milorad Čokorilo među prvima je ukazao sugrađanima da imaju toliko smiješna i šaljiva prezimena da se o njima može napisati knjiga.
A zaista ih je mnogo, poput Budalica, Bubalo, Burilo, Bjeloglav i Brašnoglav, Bedevija, Čečerina, Guzina, Grizlo… Raspoređujući dužnosti, Čokorilo je zasmijavao sugrađane čijim prezimenima je posvetio čitavo poglavlje svoje knjige “Može i ovako”.
"Tako moglo desiti da načelnik opštine bude Lažetić, a zamjenici Mutilović i Dangubić, da policijom komanduje Batinić, a javni red kontroliše Remetić, dok narod prilaže žalbe i molbe kod Slijepčevića, da poslove blagajnika obavlja Manjak, a za odbranu i zaštitu bude zadužen Kukavica…"
Pomenuti humorista je predlagao da za direktora pilane u njegovom kraju treba postaviti Bukvića, a za šumara Drvendžiju. Po njemu, upravom puteva bi trebao da diriguje Okuka, a mjesto prvog čovjeka lokalnog vodovoda zaslužuje Suša. I zdravstvo je pokriveno. Glavni hirurg je Parović, a asistira mu Buconjić. Specijalisti za uvo, grlo i nos su Nosović, Šmrkić, Gluvović i Bjelogrlić, internista je Grčić, a očni ljekari Škiljević i Ćorić. Ortoped je Kostić, a glavni ginekolozi Kuljić i Babić.
Kako se uvijek dobro jelo, smatrao je da ne bi bilo loše da se otvori i narodna kuhinja u kojoj bi radili Krtolica, Salatić, Koprivica, Skorup, Supić, Biberović i Kašiković.
Za meteorologe je predlagao Prorokovića i Gatala, koji bi blagovremeno obavještavali građane preko radija na čijem čelu bi trebalo da bude Tepavčević, sa spikerima Tepurićem i Vika

Brojna su i stočarska prezimena, najviše je govedarskih i kozijih: Govedarica, Rogač, Kravić, Junac, Kravljača, Volić, Teletina,Kozjak,Kozić,Jaredić.
Bog me ubio ako se netko ne bi prezivao i Simentalac da se za tu vrstu govečeta prije znalo, ili Landras-Pietren da se znalo- kaže Šćepan Aleksić, publicist iz Bileće
Kažu da hercegovačka prezimena prave velike probleme matičarima prilikom vjenčanja. Priča se da je pop vjenčavajući dvoje negdje u Hercegovini upitao:
“Mirko Raguz uzeo Miru Zaguz. Ima li tu kakvih smetnji?”
“Nema.”
“E, pa kad nema, onda se vjenčavaju i neka žive u miru dok ih smrt ne rastavi"

( posuđeno s googla )



P.S. (Svojevremeno je ovdje na blogu bilo objavljen znanstveni popis poznatih prezimena širom svijeta iz ne kajkavskog područja, poznatih nekajkavaca pa se prikljčujem toj akciji. Bilo bi stilski u redu i ispred svakog prezimena pokušati staviti kraticu fra, don, otac, plemeniti, uzvišeni…. )

21.03- 20.04

Ovan - Svađalice i galamdžije, uvijek željni komandiranja i dernjave po čitav dan. Stalno im nešto smeta, konstantno traže krivu Drinu za ispravljanje. Nikad im nije dosta hrane, jedu kao da su iz Somalije stigli.

21.04- 2105

Bik - Uspavani i dosadni, smorili bi i samog sebe kad ne bi odmah zaspali. Lijenji su do zla boga, i samo razmišljaju kako da se obogate, da bi se mogli još više izležavati.

22.05.-21.06

Blizanci - Površna blebetala i tračare. Zrelost im je na nivou dijeteta od 5 godina. Bježe od odgovornosti k’o da ih ona juri sa štapom. Uvijek misle da su najpametniji i samo oni u pravu.

22.06-22.07

Rak - Izgubljeni i u svijetu i u svemiru. Žive u iluzijama, plaču i vrijeđaju se po cijeli dan. Izgledaju kao da ih možete gaziti dok ne crknu, a zapravo su sebičnjaci, koji hoće da vam zategnu čvor oko vrata.

23.07.23.08

Lav - Kompleksaši prve vrste. Samopouzdanje im zavisi od tuđih pohvala. Uvjeravaju se da su jako bitni, a kad ih masa stavi na pravo mjesto, trče kući plakati. Preterano energični i bukvalno dave sve oko sebe.

23.08.-22.09

Djevica - Vječita gunđala, i nikad im ništa nije po volji. Ogledalo ne ispuštaju iz ruke, čak ni kad čiste stan i podižu kućnu prašinu. Ako nekog ne kritiziraju, onda nešto peru, peglaju i slažu. Totalni neurotičari.

23.09 -23.10.

Vaga - Neodlučni stvorovi, lakog morala. Flertuju i dok spavaju. Jedini u Zodijaku su predstavljeni u vidu stvari, umjesto živog bića, što dovoljno govori o njihovoj osjećajnosti.

24.10.- 22.11


Škorpion - Sadisti sa urokljivim očima. Vječito na ivici depresije. Perverznjaci, koji po čitav dan razmišljaju o seksu, ili kuju zli plan osvete jer im je netko u prolazu stao na nogu.

23.11-21.12

Strijelac - Umišljeni pametnjakovići i filozofi, a glupost koja izlazi iz njihovih usta je nemjerljiva. Cijeli život bježe od ljubavi, te ne čudi što je najveći broj samaca rođen u ovom znaku.

22.12-21.01

Jarac - Napaćene duše koje uvijek misle kako je njima najteže. Agresivni i nadrndani snobovi, sami sebi teški a kamoli drugima. Drveni prema svima, osim sebi. Cijeli život pate za titulama.

22.01.-19.02

Vodenjak - Luđaci sa totalnim nesmislom za boje i modu. Lelujaju uokolo, šmucaju i dave beskrajnim pitanjima u papagajskom odjelu. Čudaci, koji i sami sebe iznenađuju.

20.02-20.03

Ribe - Plačljivci, opsjednuti time šta drugi misle o njima. Žive u svom svijetu, ali su vješti manipulatori sa podvojenom ličnošću. Podmukli, dvolični i licemjerni, i uvek im treba da ih neko vodi kroz život.

GOOGLE

...doma, napravili smo ti pašta šutu ( tko to tako nemilosrdne uništava naše redove?!)

http://www.youtube.com/watch?v=WPar-eD6Sro ( Majko stara )

Za sve one koji misle da misle....

http://www.youtube.com/watch?v=FWZCBj6lhCc

Bilo je to daavno, davno, ali je bilo.
Subota, kolovoz, Dani svježeg kruha, Velika Gospa, Rokovo, lavovski rođendani.
Posjetila me je prijateljica, susjeda, generacija, kolegica:
» Ovako , medvjediću, ovakva je situacija; došla sam s dečkom i sa cimericom na ovaj vikend. I brat je došao sa svojom djevojkom. Budući ja ne smijem imati dečka, to je dečko od cimerice, a budući da smo nepar, uskačeš ti. Je li ti to jasno , ili da ti nacrtam?
» Reci vrijeme, aktivnosti i koliko ostajete.«
»Vraćamo se u nedjelju a aktivnosti su čista improvizacija. Počinješ s ručkom.
Došao sam na ručak što ga je skuhala mama susjeda. Dobar, seljački, i obilan ručak.
Dobro društvo. Simpa. Trebam odigrati ulogu prijatelja, i starog prijatelja, i dobrog prijatelja pred roditeljima, i trebam se zabaviti sa cimericom. Ovo »prijatelj« nije prvi put, često sam, čak godinama, služio kao izlaznica ali je prvi put da mi je ponudila stvarno društvo kao zamjenu za sebe. Obično sam se sam morao pobrinuti.
Poslije ručka smo prošetali s reketima za badminton do školskog igrališta. Već se društvo okupljalo, društvo za nogomet, odbojku, rekete. Nismo imali rijeku i snalazili smo se u sportu umjesto u kupanju. Inače sam bio prirodno sporski obrazovan… sve mi je išlo od ruke i noge a taj badminton je onako bio jednooki i jednoruki dok sam drugo oko bacao na nogomet.
Hej , morao sam se uozbiljiti jer mi se cimerica Ana ( dugi naglasak na prvom A ) počela rugati s hicima. Gađala me i ciljala u određeno mjesto. Imao sam dovoljno kondicije, i brzine, i snage i počeo sam uzvraćati. Ciljano. Zaigrali smo se i nasmijavali. Bila je jako zgodna u skoku, vitka, tamne puti, golog pasa. Igrala je tu igricu i u nekom klubu. Primijetio sam da je ipak umaram i da se mora potruditi i dobro oznojiti što je samo poboljšavalo i vizelano i kreativno njenu igru.
U paru smo bili nepobjedivi što je sigurno poslužilo za probijanje onog preostalog leda i otvorilo jednu drugu stranicu našeg druženja. Sviđali smo se jedno drugom, iako nam to nisu bile uloge. Ona je protivnike gađala među noge a ja sam šarao…gore- dolje. Nitko se nije ljutio jer loptica nije mogla jako udariti. Samo je pokazivala namjeru…kao da prstom upireš…
Navečer smo na plesu odigrali svoju plesnu ulogu vrlo dobro i popili svoju količinu pića. U dvorani se točilo skuplje piće jer je trebalo platiti neke crvene koralje, neke s vis-a, a mi smo odlazili, za vrijeme pauze, prekoputa do buffeta..i ljubili se.
I svratili smo na još jedno piće kod susjede. Sva tri para. Brat je ubrzo otpičio za Zagreb, prijateljica je rekla da će oni ostati prespavati u dnevnom boravku kao alibi prostoru a nama su rekli da se dogovorimo. Smjestili su je u bratovu sobu i morao sam joj pokazati gdje je i kakav noćni raspored za djevojku u muškoj sobi.
Već je zora ozbiljno kucala kad sam kroz kumov šljivik i strine Anke dvorište došao i do svoje sobe. Nisam ni pitao kako joj se sve to sviđalo…bile su to sedamdesete, bilo je takvo vrijeme i bilo je normalno…
Spavao sam do 12 sati, a onda sam čekao da me pozovu i da odigram ulogu i drugi dan. Nisu me pozvali.
Otišli su za Zagreb bez riječi.
Prijateljica mi nije rekla hvala, a badminton partnerica nije od mene, valjda, više ništa ni očekivala.
Mislio sam da će od nas dvoje nešto biti i na duže staze. Nije. I nije mi bilo svejedno. Došavši u ZG, nisam ni ja nju potražio. I izgubio sam ju iz vida jer su se i cimerice rastale.
********
Tridesetak godina kasnije ljetovao sam na Dugom otoku s prijateljicom ( izvanbračna zajednica, u daljnjem tekstu IBZ ). U obiteljskoj kući imali smo apartmane s jednim parom Njemaca, jedan par mladih ZG-na, gazdin sin sa curom i imali smo zajedničku kuhinju svi skupa.
Opet je društvo bilo zabavno. ( kad su ljudi dobre volje, društvo je uvijek ok )
Poslijepodne drugi dan bio je vrlo uspješan ribički izlet s gazdinim sinom i 20-tak kg ulovljene ribe ( uhvatili smo i jednog –najvećeg- pauka- na prst ). Gazdarica je napravila ogromnu količinu brodeta ( kažu; domaći brodet za koji je potrebno što više vrsta ribe ).
Vježbao sam svoj njemački na temi da li su hramovi-crkve potrebni za vjeru. Nijemaci nisu bili katolici. Imao sam teoriju da je sudnica potrebna sucu, ambulanta doktoru, škola profesoru, brijačnica brici …
Da. I…dobio priznanje da odlično govorim.
Gazda je pozvao i svog susjeda- brata i njegovu suprugu na večeru
Da.
Bratova supruga je bila Ana.
Upoznali smo se i nije me prepoznala. Godine su učinile svoje. Ošišan dogola, sjede brade, 30 kg viška na vagi, s ratom u očima, i nije me ni mogla prepoznati. Nisam ni ja nju. Tako mi je bilo najjednostavnije.
I to večer smo zaglavili do duboko u noć i duboko u pivo. I harmoniku.
Drugo večer se njemački par opraštao i častili su ( pali su u nesvjest kad sam im sutradan sve neotvorene boce Napoleona i Krvi stavio u gepek – nije se popilo i neće se piti bez vas ). Opet je bila duga noć.
»Jesi li ti primijetio da te Ana pažljivo sluša i da razumije njemački? » pitala me moja IBZ.
» Nisam, mučim se s jezikom jer filozofiram. Nije to popravak golfa.«
» I sluša i razumije. Ona je profesorica njemačkog i francuskog.«
Treći susret je bio poziv u njihovu konobu ali da pomognem Ivanu istovariti par vreća cementa. Otišli smo brodicom do tog njihovog otoka i dok smo mi radili, dame su odlučile biti nudisti. Nisam ništa prepoznao jer nisam ništa posebno ni zapamtio. Bila je zgodna žena, 50+, imala je na lijevoj nozi veliki ožiljak od prometne koja ju je i otjerao u mirovinu. Taj ožiljak joj je davao drugačiji pokret pri koraku što mi je izgledalo vrlo izazovno…lijeva dojka je prkosila i puno bolje izgledala.
Iskreno, Ana mi se ponovo počela sviđati. To što sam se i ja njoj sviđao, meni je laskalo, meni je to bilo ispočetka. Govorila je da joj odgovaraju moje teme, da sam drag dok petljam s njemačkim, da dobro izgledam za svoje godine..govorila je o nekom novom Medi koji , eto, malo razbucao otočnu monotoniju.
Ni Ive ni IBZ nisu bili ljubomorni. Obična simpatija. Priznata simpatija. Čak i kad smo govorili male komplimente na njemačkom, nisu tražili ni pitali ono » što kaže… što kaže…
I tako prođe 15 dana u igri, zabavi, dobroj klopi i dobroj cugi.( dogovorili smo da ću im za zimu poslati cijelu svinju preko vozila moje firme…)
Na odlasku…Ive se oprašatao s IBZ s njene strane auta a Ana sa mnom s moje….Izašli su za nama da zatvore kapiju.
I Ana se malo sagnula prema meni i rekla:
» Kad sam se udala, prestala sam igrati badminton!«

Pomoćni radnik
ne vara i ne krade
a smutnja. Smeta.