Umorni Bukovsky

Čitam knjigu pod naslovom « GLOBALIZACIJA BIJEDE i novi svjetski poredak « Neki Michel Chossudovsky.
Nevjerojatno! Užasno! Ubitačno! Ubistveno! Smrtonosno!
Što ti bogati rade, kakav Hitler, Staljin, kakav genocid, ratni zločini? Kakva Inkvizicija? To je sve pičkin dim prema MMF-u i Svjetskoj banci.
Ovo je zarada : « Dolar po danu «, po glavi, per capita, to je prag za Treći svijet ( U Peru-u 83 % stanovništva živi ispod tog praga ) . Ali, tu su i velike zemlje, Indija, Kina, Meksiko, pa čak i cijeli kontinenti; Južna Amerika, Afrika…milijuni umiru od gladi i milijuni će ubrzo umrijeti od apsolutne pothranjenosti…( kalorije i proteini )
« Cijeli taj metodološki « dolar na dan « okvir nema nikakve veze s istraživanjem stanja u stvarnom životu. Ne osjeća se nikakva potreba da se analiziraju podaci o izdacima za hranu, stanovanje i socijalne usluge ( cijeli programi javnog zdravstva su se urušili a medicinare zamjenjuju polupismeni dragovoljci - Rumunjska ), nikakva potreba da se razmotre konkretni uvjeti u osiromašenim selima ili gradskim četvrtima…
U studijama MMF i Svjetske banke o siromaštvu takva se stvarnost namjerno prikriva. Njihovi pokazatelji napadno pogrešno i lažno prikazuju stanje u pojedinim zemljama, kao i ozbiljnost fenomena i raširenosti globalne bijede. Ti pokazatelji i studije služe kako bi siromašne prikazali kao manjinske skupine…Sve se skriva!
Dominantna ekonomska dogma ne prihvaća ni ne slaganje, a niti rasprave o svojoj glavnoj teorijskoj paradigmi; glavna je svrha sveučilišta proizvesti generaciju lojalnih, pouzdanih ekonomista, a koja nije sposobna razotkriti temelje globalnog tržišnog gospodarstva. Jednako tako intelektualci iz Trećeg svijeta sve više se svrstavaju u sljedbenike neoliberalne paradigme; internacionalizacija ekonomske " znanosti ", bezrezervno podržava proces globalnog gospodarskog restrukturiranja.
Ukupni dugoročni nenaplaćeni dug zemalja u razvoju ( iz službenih i privatnih izvora ) 1970.god. iznosio je 62 milijarde dolara.
Tijekom sedamdeseti godina povećao se sedam puta i dosegao vrijednost od 481 milijardu 1980, godine.

Ukupni dug zemalja u razvoju približio se 1998. godine iznosu od gotovo dvije tisuće milijardi dolara..
( 2.000.000.000.000,00 $ )

Moje razmišljanje:
Ako uzmemo samo takvo povećanje u periodu od deset godina od sedam puta, dug se od 1970, do 1998, povećao 32 puta, dobijemo dug od 14 tisuća milijardi dolara. Točnije je ovo, ova matematika: za 28 godina povećao se 32 puta što je oko 11 puta po desetljeću, znači za ovih zadnjih deset godina dug je najmanje 22 tisuće milijardi dolara. ( 2 X 11 )
Ako su kamate samo 10% ( bez kamata na kamate ) to je 2,2 tisuće milijardi dolara godišnje samo kamata.
( 2.200.000.000.000.00$ samo za kamata )
I oni taj novac uzimaju, bez truda, rada, stida, od Trećeg svijeta, a na propast cijele Planete. Kad sve osiromaše i opljačkaju, što će i oni jesti, pred kim će biti bogati, gospodari svijeta na kojem je čovjek izumro…
Došao sam do 60-te stranice a knjiga ima 407 stranica. Počeo sam se gubiti. Lijepo ću ja sutra knjigu vratiti i raspodijeliti svoju mirovinicu na 30 dana, bez brige i pameti.
I onda mi « iskrice s lijeve strane « drže predavanje o pravu na abortus i o sekularnom društvu..
Ma, bole me Pas za sekularno društvo, i za agnostike, i za prava pedera i ostalih pedera

„ Mnogi od nas su sreli ljude za koje bi smo mogli reći da su neljudi, da su bezdušni, da za njih ne vrijede uobičajene ljudske norme, niti da se oni upravljaju uobičajenim ljudskim osjećajima. Ne preostaje nam druga nego da ih volimo ili mrzimo, jer su oni obdareni posebnom privlačnošću. Jednako tako ih se bojimo ili ignoriramo zbog ogromne boli koje nanose svojim bližnjima.“
Kako nastaju takvi entiteti?
„ U trenutku spolnog sjedinjenja formira se psihički vrtlog, nalik lijevku , koji se diže u druge dimenzije. Kako su dva tijela više u igri, tako se vrtlog više diže u više svjetove. U svim slučajevima su uključena i fizička, i eterična, i astralna tijela. Ukoliko se vrtlog diže i iznad astralnog plana, mogu biti uvučeni duhovi različite vrste i ući u naš svijet.
Ovaj se vrtlog ne mora uvijek dizati samo vertikalno u druge svjetove, već može , pod određenim okolnostima, ući u područje evolucije koja pripada drugoj vrsti života.. Moguće je da privuče i da se utjelovi u ljudsko tijelo biće koje pripada paralelnom nivou evolucije.
Ove neljude neki obožavaju, dok ih drugi mrze. Za ljude određenog temperamenta oni posjeduju neobičnu privlačnost. Kod njih je podsvijest vrlo blizu površini, ( kod ljudi ) dubina ih zove u dubinu, i instinktivno bivaju privučeni snagom samo jednog elementa koji ih potpuno vitalizira
Kobno je ući u brak s nečovjekom, budući da on u svojoj prirodi ne posjeduje ništa što može zadovoljiti normalnu ljudsku žudnju za ljubavlju i pripadanjem. Za ovakve brakove je spasonosna činjenica da je lako moguće ostvariti razvod, jer moral nečovjeka liči na zgarište.
Osoba koja formira vezu s nečovjekom postaje duboko uznemirena elementarnim snagama koje u naš svijet ulaze kroz kanal kojeg predstavlja ovaj lutajući strani duh .Mora nam biti jasno da je spolni odnos između čovjeka i nečovjeka beznadna stvar, unaprijed osuđena na propast., jer su neljudi suviše slobodni u svojim seksualnim navikama i drugo, u njihovoj prirodi ne postoji ništa što može zadovoljiti uzvišenije čovjekove težnje.. čovjek ne smije dozvoliti da nas ljudska forma zavede i pomislimo kako se u nečovjeku nalazi i ljudska duša.
Nečovjek je životinja, ljubimac, a nikako naš bližnji.
Ovo je jedina osnova po kojoj im se može prići.
Ako od njih ne očekujemo više nego što bi očekivali od drage nam ptice, ako postupamo s njom kao što bi postupali s mačetom, približit ćemo se rješenju i omogućiti da ih njihov jednoelementni anđeo vrati u njihovu evolucijsku vrstu .
Ne mora im se ovo milosrđe dugo poklanjati, jer neljudi ne žive dugo“

Dion Fortune

« Ja sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu
i brojati dijelove tijela s kojim imam problema,
ili ću ustati i zahvaliti nebu za one dijelove
tijela koji me još uvijek služe! »
( odlučio sam za ovo drugo )

I danas je Dan Nečega. Ne znam čega, ali me to ne sprječava da vam poklonim misao o cvijeću, virtualno cvijeće
i nekoliko općeg znanja o cvijeću;
-cvijeće ne obavezuje
-parni broj znači dušu i tijelo…i treba nešto što će ih spojiti a to je trojka…

-crvene ruže znače ljubav a žute ljubomoru???
( NETOČNO! U ovim minulim ratovima mnogo je krvi poteklo i stavljali su na "mlade" ljesove crvene ruže, i mlade djevojke su plakale, i crvene ruže su postale simbol ljubavi .Stoljećima, starim stoljećima, žute ruže su bile za ljubav a crvene ukrasne i prigodne. )
- starijim osobama pokloniti buket sa što manje boja a da ipak da bude veseo
- plavo cvijeće ne poklanjati osobi koju volimo jer znači «nemoguće»
-cvijeće uvijek odmotati…
I šaljem vam ogromnu granu jasmina iz mog vrta koji znači prijateljstvo!!!

Sve to umjesto jednog " dobro jutro ". Sviđa mi se biti pomalo naporan. Duže se pamti.
Dakle, toliko od mene, a vidim i sunce. Ostalo uzmite od njega!

Kad pomislim da sam ti poklonio knjigu pjesama Jacquesa Prevert prije dvadeset pet godina, odmah pomislim kako je to sve izgledalo u to vrijeme:
" …I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole…"

I cijeli je svijet bio pod vašim nogama, mladi, pametni, lijepi…
I kad budeš ljuta, sjeti se toga
I kad budeš povrijeđena, sjeti se toga
I kad budeš obeshrabljena, sjeti se toga
Uspomene, one lijepe, imamo kao zaštitu, kao obranu i kao oprost.
.A ja sam morao otići jer sam vas vidio u polumraku, skrivene sa žalosnom vrbom, s granama do zemlje.
Tada jako tužna žalosna vrba, a danas je tako lijepa.

Vi meni malo Tibeta, a ja ću nazad malo domaće mudrosti i nagađanja ( a bilo bi mi najdraže da se raspišemo o '' onim danima '' i '' onim vremenima… '', nema veze, bit će dana i za takva pisma a i bilo je već takvih pisama )
Nedavno sam stao i povezao jednog prosječnog čovjeka, prosječnog izgleda, prosječne odjeće, prosječne visine, ma običnog čovjeka. Sjeo je u auto, pružio ruku i rekao:
- '' Reći ću ti gdje da staneš! Ja sam Drago. Znam, i ti si Drago. Znamo mi sve o tebi. Preživjet ćeš i dočekati Dolazak. Nažalost, bit će jako mnogo žrtava. To je cijena Raja na Zemlji.“
Šutio sam da ne prekinem čaroliju, iako me u autu ne bi ni čuo. Pričao je neprekidno o danima koji dolaze, o strahotama, uništenju…i na kraju je napomenuo da će me netko posjetiti jer znaju gdje živim.
Išao sam na kontrolu (UZ žuči ) i nisam bio baš pažljiv i pribrani slušatelj, a onda sam potpuno zaboravio na taj događaj. U četvrtak sam se vratio s jednog vrlo ugodnog druženja i našao sam ovo u pošt. sanduku. Nešto pomalo neobično.

Dakle, ovako to izgleda:

''Egipatski kalendar seže u prošlost nekih 39.000 godina a Majanski možda 18.000 godina. MAJE su tvrdili da će doći do prijelaznog razdoblja između starog i novog svijeta dok jednu verziju svijeta bude zamjenjivala druga. To su razdoblje zvali '' Bezvremenost '', i rekli su da će to razdoblje početi u srpnju 1982. godine i dovesti do preokreta 12. prosinca 2012.
( 12.12.'12 ) godine. Učinak svega toga na čovječanstvo lako je vidjeti… U svim zemljama odvija se buđenje. Nipošto se ne radi o većini. Ali broj ljudi raste iz dana u dan dok ih ova duhovna budilica budi iz njihovog sna…. Ubrzanje vibracije Zemlje, i zapravo cijele galaktike, uzrok je osjećaja da vrijeme prolazi sve brže i brže. To je iluzija, jer vrijeme zapravo ne postoji, ali mi imamo takav osjećaj što je frekvencija sve brža. Ta se frekvencija naziva bazna frekvencija, ili rezonancija Schumanove šupljine i dovest će do NULTE točke, kad će Zemljino magnetsko polje gotovo nestati jer će se rotacija Zemlje zaustaviti…''

Jednostavno rečeno, i skraćeno, toga 12.12.'12 Zemlja će se početi vrtjeti u drugom smjeru što će izazvati, uz sve jebene geološke, klimatske, energetske, i niz transformacija i enormnih skokova ljudske svijesti…

''…Što brže i više otvorite srce, to će ovaj tok biti jači i brže ćete se uskladiti s rastućim vibracijama i transformirati u više stanje svijesti…''

Toliko o Novom Dobu.

Neka mi naša Korizmica oprosti što se umiješah u njena područja. Ovo je živi događaj. Živi primjer. Moj! Iz ovih dana.
Osobno ne mislim ništa učiniti, možda bi mogao negdje izgraditi mali vidikovac, odakle bi sve to mogao u miru promatrati, naime, kažu da će se tog 12.12.2012. godine, u zadnjih 135 minuta dogoditi još 18 enormnih skokova ljudske svijesti, a prava kulminacija u posljednjih 0,0075 sekundi kad će se dogoditi i 13 završnih promjena.

Bit će to prava predstava, naročiti za mene kojeg se to ne tiče..

Ja ću, po proroku, preživjeti, iako ne vidim razumni razlog za to. Ako znam da ću preživjeti, zašto ne bih uživao u preobrazbi ljudskog društva. Bit će to sigurno pravi vatromet novih stvorenja, novih duša...

Ako netko ima sličnih spoznaja za sebe, neka se javi. Mogli bi se naći na Blogu da komentiramo!

Kad sam shvatio da, osim ovih naših poznatih i prihvaćenih dimenzija, postoje vrlo blizu potpuno nove dimenzije, možda ne toliko nove koliko su meni nepoznate, interesantne, duhovite i životne. A treba učiniti samo mali korak, treba jedno ugodno poslije podne, malo meditacije, dubokog disanja i otvaraju se vrata drugog svijeta.
A taj drugi svijet je bolji svijet, ti drugi ljudi su bolji ljudi, te druge ceste su bolje ceste…
Imao sam na sebi par krpica, nekakve izlizane, jeftine, na bosu nogu obuvene patike, i imao sam svoju tajnu, svoju ljubavnicu, veliki dio svog života u plastičnoj flašici, imao sam u džepu tri dcl rakije.
Nisam je pio, samo sam je nosio, kao lančić, kao prsten, kao sat a ona je to i bila. Bila je moja odgovornost, moja ljubav, moje vrijeme…
I još sam živ. U 62-drugoj!

Dobio sam zadatak napisati nešto o rakiji i pomislio sam kako će to biti vrlo lak posao, kako će to biti još neko vrijeme ugodno provedeno uz poznatog prijatelja, javnog djelatnika, čestog gosta u svim prilikama, kod mene, kod tebe, kod nas, kod vas i to kao sveprisutnog komentatora, kritičara i esejistu, mislio sam; vrijeme za razbibrigu i vlastito prisjećanje. Nisam se prevario, već sam se jaaako prevario. Pisati o rakiji, možda je samo još teže pisti o vodi…
A sve znamo o običnoj vodi, znamo nju kao element, znamo nju kao korist, znamo nju kao rijeku, kao devedeset postotni sastav našeg tijela i ne znamo ništa više. Što znači bezbojna tekućina koja se koristi za pijenje? Što znači H20? A što znači C2H5OH ?
Sad se pitam da li mogu pisti o toj najpoznatijoj tekućini, poslije vode, kad o vodi ništa ne znam. Da li pristupiti rakiji pozitivno, kako sam inače radio niz godina, ili negativno? Negativno odmah mogu odbaciti jer ništa negativno ne znam. Morao bih nekoga ili nešto citirati, ponavljati neke besmislene Hudolinove postavke iz prošlosti koje su ,uostalom, ostale samo pretpostavke, citirati neke mlade umišljene psihijatre i policijske službenike koji se izražavaju u promilima i preventivno- represivnim mjerama, prevedeno na naš jezik značilo bi sve obračunati u kunama ( 700 do 10,000 kuna ) i bodovima, mjesecima provedenim u bolnici ili zatvoru . Rakija to sigurno nije, to su iznimke i ne bih htio o njima…
Pisat ću o nama. Mnogi od nas ne bi bili živi, ne bi nikad bili rođeni da nije bilo rakije. Naročito Djeca Ljeta i ona koja su rođena kao četvrta, peta.. Zar mislimo da smo nastali kao dio planskog, socijalističkog, organiziranog razvoja društva i reklamiranog natalitete. Prvo i prvo, velika je vjerojatnost da su se naši stari i upoznali na nekom kirvaju, proslavi, plesnjaku i da to nije bilo na nekoj veselici gdje se služio indijski zeleni čaj u četiri sata poslije podne, ( moš' mislit ) već je to bilo u nekom tamnom kutku Doma kulture gdje se nije moglo primijetiti koliko se jedno drugom sviđaju, a koliko je to sviđanje malo pogurano sa slavonskim običajem. I dogodio se brak, zajednica: život je išao svojim tokom, prolazile su duge jesenske i zimske noći, pekla se rakija po seoskim dvorištima, slavili se Božići i Nove godine i svakog ljeta broj stanovnika je polako rastao…Nitko nije spominjao rakiju, nitko se nije usudio spominjati rakiju u toj prekrasnoj obiteljskoj idili…
Da li je danas trenutak da se prizna istina!? Nije. Rakija treba ostati to što je bila stoljećima, čašica prije jela, ili kao zdravica, ili kao oblog, ili kao miris starih šljiva i brda, neumoljiva i bliska kao povijest slavonska.. Svi koji znaju istinu neka je odnesu sa sobom na način kako je oni pamte. Tako mora biti i tako mi se jedino sviđa misliti o rakiji….. i tako je uvijek bilo
Osvrnut ću se na jedan uvrjedljivi, bahati, medicinski stav o rakiji i to od ljudi ( doktora ) koji bi se mogli baviti pametnijim poslom, tj. raditi svoj posao a ne vrijeđati. Na desetoj aktualnoj i redovnoj Međunarodnoj revizijskoj Klasifikaciji bolesti, pijenje rakije je kvalificirano kao sindrom ovisnosti definiran kao skup fizioloških, bihejvioralnih i kognitivnih fenomena što se može čitati kao promjene u osjećanju, razmišljanju i ponašanju izazvane djelovanjem '' psihoaktivne tvari''. Prekrasno rečeno. Svatko od nas tko je okusio rakiju bar jednom, osjećamo se vrlo počašćeni takvom terminologijom iako nam ona ne znači ništa. Baš ništa. I ništa nismo razumjeli. Rakija je postojala i opstala davno prije psihoaktivne tvari i znači daleko više i drugačije od uznemirenosti, mučnine, povraćanja, glavobolje, drhtanja, tjeskobe, znojenje, halucinacija, poremećaja svijesti, konfuzije i epileptičkih napada. Taj stručnjak je vjerojatno opisao djelovanje svojih antibiotika, analgetika, antidepresiva , diuretika i ostalog niza bezvrijednih lijekova koje bi mogla zamijeniti jedna obična čašica stare, dobre, slavonske šljivovice u pravom trenutku…
Netko može dodati da je rakija često bila uzrok svađa, siromaštva, raznih bolesti. To se može prihvatiti, to je čak i točno kad se rakija koristi u velikim količinama. Recimo da je lipov čaj vrlo zdrav i koristan i da pomaže kao lijek. Neka netko pokuša deset godina svaki dan piti litru lipovog čaja. Prvo, dobit će kamence na bubrezima i žuči, drugo, srce će oslabiti, a velike su šanse da dobije i cirozu . A takav čovjek, koji nikad nije ni probao rakiju, postat će uzrok svađe, nerada, siromaštva i živčanosti. Dakle, kad se razgovara o štetnosti rakije u većim količinama, može se govoriti i o štetnosti meda u velikim količinama, mesa. bunceka, kiselog kupusa, pršuta, krumpira i kuhanih kukuruza….
Ljudi su pravili galije, pa su vidjeli da mogu bolje..
Ljudi su pravili jedrenjake, pa su vidjeli da mogu bolje…
Ljudi su pravili bicikle, pa su vidjeli da mogu bolje…
Ljudi su pravili avione, pa su vidjeli da mogu bolje
Ljudi su izmišljali i izmišljali, otišli u svemir…i dalje, a
Rakija je ostala RAKIJA!
Nije to nikakva skrivena tajna. Tajna je u vrijednosti.
Živjeli!

Kod nas je ovako:
Kad sam ja bolestan, žena kuha i pere posuđe, kad smo oboje boleseni, ona kuha i pere posuđe, a kad je ona bolesna, ( kao sada! ), kuha i pere svako sebi. Pošteno? ( Upravo sam išao nešto ručati....i počistio za sobom )

Pokušao sam objasniti što sam s tim naslovom sve mislio. Napisao sam čitavu stranicu i kada sam ponovo čitao, vidim da je bit svega u naslovu i da se moram potruditi da toga " ponekad " bude što manje. To je sva Mudrost koja se traži od mene!

Nađoh ove stihove. Ako su vam poznati, bez ljutnje...kao da ste opet sreli starog prijatelja iz

Mladosti moja

Kakva si to osoba
koja sebe zove čovjekom,
komu pričaš,
kakvo odrastanje ja pamtim,
hoćeš djetinjstvo možda
moje da osakatiš,
mladost doživljenu promijeniš,
riječima svojim opišeš..
ma daj brzo idi bez traga,
nosi se k vragu.

Kakva tama
kad me svjetlost obasjavala,
slobodnog poput ptice,
ljudska izdajice,
isao sam
gdje me srce nosilo,
na vrata veselo
svačija pokucao,
ne strahujuci kako će neko,
izašavši da me dočeka,
nikad se nije desilo
bez osmijeha,
zato idi,nosi se
za tebe ovdje
nema pomoci,
ogreznuo si u svojoj
bedastoći.

Ti, sto si promijenjen,
pričom tuđom odgojen,
prosto obezglavljeno uvjeren,
istinu svoju prosipaš,
ja je se takve nešto ne sjećam,
meni moju ne dozvoljavam
izrode da mijenjaš,
ti, koji krvlju zemlju natopljenu
ocjenjuješ 3po rodu,
laješ ne stideći se onih
što su se borili za slobodu,
prošlost svoju kad ti pokažu
istina da nije ono
sto ti dokazuješ,
lažovu,
spodobo smradom mržnje zaluđena
idi i s ovog mjesta
stihovima opisanim,
s tobom uprljanim,
nosi se u nepovrat
"mladost" moju ne diraj,
prisutnošću svojom ne prljaj!

Danas sam vadio zub koji me boli od subote. Bilo je dosta bola, ali i dosta straha. Dok sam čekao da injekcija počne djelovati, pročitao sam ovu poruku na zidu čekaonice. Najprije sam mislio ukrasti cijeli plakat jer je zalijepljen selotejpom, onda sam ga mislio naučiti napamet, i na kraju sam ga, nekakvim ružnim rukopisom, uspio prepisati, naslonjen na zid i strah. Bio je to običan zub a toliko nevolje. Uspjelo je i

nisam dobio cvijeće!

( Ako vam je poznata ova priča, dobro je. Ponavljam je na blogu za one koji ju ne znaju i za one koji su je zaboravili i za spomen na sve one nepoznate sudbine i nepoznate žene kojih više nema….. Ovo je i za Maju, za Mariju, za Mirnu, za Dubravku, koje su,.
na sreću, još među nama )

„Danas sam dobila cvijeće.
Nije mi bio rođendan, niti poseban dan.
Sinoć smo imali svoju prvu svađu i
rekao mi je puno okrutnih stvari koje su me povrijedile.
Znam da mu je žao i da nije mislio ono što je rekao,
Jer, danas mi je poslao cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće.
Nije nam bila godišnjica, niti kakav poseban dan.
Sinoć me je bacio u zid i počeo gušiti.
Izgledalo je kao u noćnoj mori.
Nisam mogla vjerovati da je to stvarnost.
U jutro sam se probudila sva ogorčena i plava.
Znam da mu je sigurno žao, jer mi je danas poslao cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće i nije bio majčin dan niti kakav poseban dan.
Sinoć me je ponovo istukao.
Bilo je gore od svih prijašnjih puta.
Ako ga ostavim, što ću učiniti?
Kako ću se brinuti za svoju djecu?
Što s novcem?
Bojim se njega, a još više odlaska.
Znam da mu je sigurno žao, jer mi je danas poslao cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće.
Danas je bio poseban dan.
Dan moga sprovoda.
Sinoć me je napokon ubio. Istukao me je do smrti.
Da sam bar skupila dovoljno hrabrosti da ga ostavim,
Danas ne bih dobila cvijeće.

Napisat ću vam blog:
o fotonima i cvijeću u podrumu
o dosadnim zanimanjima
o stvarnim bolestima
o pogrešnoj filozofiji
o lažnom miru...
Sunce se još nije pojavilo, slabo sam spavao, i na krivu nogu sam ustao… Imam sve uvjete da mi nitko ne može reći „ dobro jutro!“ Čak ne pijem ni kavu, čak ne znam ni koji je dan u tjednu. Ona mantra da se svakim danom u svakom pogledu osjećam sve bolje, ne pije vodu. Osjećam se svaki dan drugačije, jer je previše faktora koji utječu na to…
A početak je bio lažan…ne mogu sada pisati o onom gore navedenom. Preteško je.
Svima koji se osjećaju dobro želim da se čvrstu uhvate za to, jer će inače brzo proći…

A Qiwi? Ovako; jedna moja školska prijateljica imala je svakojakih poteškoća, kriza, depresija i poslao sam joj malo Jesenjina, malo japanske, malo slavonske poezije, i malo sebe. Ništa posebno, ali sam se potrudio napisati pismo. I dobio sam odgovor ( citat : « Ti si potreban na ovom svijetu. Hvala ti!») To sam poslao nekim svojom prijateljima i nisam htio objašnjavati da sam to dobio ovih dana već sam napisao da je to rekla Qiwi, koja je simpatično-romantični lik iz sf- romana ( nagrada Hugo i Locus za najbolji SF roman godine , Vernor Vinge: " Jazbina na nebu ". Inače je to roman samo za istinske ljubitelje sf i ne bih ga preporučivao.) a onda je počela prepiska na mojim internetskim stranicama: " Tko je Medi Qiwi? "Tako je Qiwi postala popularna i sve više mi se sviđa, a i ubuduće ću svaku lijepu rečenicu stavljati njoj na teret. Evo ovo, Qiwi reče: « Ti nemaš nikoga! Tvoje uspomene su tvoja obitelj, tvoja sjećanja su tvoja obitelj! Čuvaj ih, ponavljaj u pisanju, u čitanju, ponavljaj ih svakodnevno da ih ne bi zaboravio!» Shvaćate, to sam ja rekao i zapisao, ali zvuči prilično uvjerljivije kad to kaže Qiwi… i lakše se pamti …
A i Qiwi je rekla, stvarno ona: « Ne ispituj zvijezde o tome što ti je Bog namijenio; ono što odluči, odlučit će uvijek bez tebe." I tako se polako nagovaram i prisiljavam da završim ovo blogić, e, a onda, opet pomislim, možda me neće biti neko vrijeme pa nek' ostane zabilježeno…ne mogu vjerovati, ni zamisliti da vas nikad neću vidjeti u Roždaniku. Kad bi me Bog pitao koliko mi vremena još treba, rekao bih do osmog mjeseca ove godine tj.do punih 62 godine, u kojim je umrla i moja majka
Pet-šest mjeseci je poprilično dug period kad bi te sve vrijeme bolio zub, zar ne!?

Otkada sam se vratio iz bolnice imam podstanara, mislim da je on došao sa mnom iz bolnice, neprimjetan, neopasan, diskretan ali je bio uporan da ga registriram, svaka sitnica koja je bila na granici fizičke ravnoteže, srušila se.. tumačio sam to po Marffiyu; sve što može krenut naopako, prije ili kasnije krenut će naopako, tumačio sam to kao slijeganja terena, kao posljedicu prolaska velikog broja kamiona, loše ceste, međutim, stvari su nastavljale..kad uđem u stanje blizu opuštenosti i bez bola, kad se smirim uz neku dobru glazbu, nešto se dogodi.
Neki dan mi padne na pamet da nisam sam u sobi, hej! znači , ako nisam sam da nekog ima ( logika mi je uvijek bila simpatična! ) Ako je netko sa mnom osam godina a nije mi napravio nikakvo zlo, ako je to duh, onda je to dobar duh, a ako je dobar duh, onda je to anđeo.. i pružim ruku u prazno i kažem « Zdravo!» Osjetim ugodnu hladnoću, možda je vjetar ili propuh, mirni duhovni povjetarac, možda pogrešna strana ležanja, možda ova moja ljubav i nada ali su stvari prestale pucketati, padati ( vrata moje sobe , kad nisu dobro zatvorena, uvijek će se otvoriti, nikada sama zatvoriti...je l' se to i vama događa? ). .Ako je ta Nevidljiva Osobnost neka žena, neka Julija, ili samo nesretno zaljubljeni duh žene što luta mojim dimenzijama, šta da radim..?! Svim nepoznatim identitetima u mojoj auri želim i šaljem mir, ljubav, svjetlost, svatko od njih ima svoj put i svoje mjesto na koje mora i može otići… Moje više «JA» će ih tamo odvesti.. ( reiki )
Ova je Prisutnost na zadatku i nemam je kamo poslati. Što radi kad sam tužan, da li plače sa mnom, šuti sa mnom, pije pivo sa mnom, može li biti sretna ako ja budem bolji čovjek..?? Može li biti sretna , ako sam ja sretan? Ma, nisam prolupao, ( svaka budala to misli ), volio bih surađivati ali ne znam kako… nije svakom omogućeno da upozna svog anđela čuvara..
Evo, čekam, baš sada, da mi šapne što da još napišem a da vas ne uplašim.. ti anđeli čuvari su , u biti,
vrlo bespomoćni i nesretni: ako je čovjek loš, to je pakao za anđela, za tu dušu, tu je pakao i kazna za tu dušu koja bi trebala nešto odraditi, ispraviti, pomoći, biti duhovni pomagač i putokaz...
Mnogi od nas u to ne vjeruju, izruguju se svom anđelu i prave od toga cirkus, ili pišu blog, a suradnju ostave za starije dane....
Kao da nismo dovoljno stari ?!
Ako znate hodati po vodi, okrenite se, možda vas netko prati.
Ako znate hodati po vodi, javite se meni, mogli bi zajedno prošetati, uz pratnju i čuvare.

Dobro jutro.
Nisam se još pripremio za dan. Nekako sam odsutan, kao da čekam poruku, poštara, znak, signal, zeleno svjetlo....Ovo stanje koje je sada moram dobro prihvatiti , jer mislim da će me ubuduće često posjećivati... Svakako to zovu; i depresijom, i tugom, i laganim slomom živaca, i stresom.... Jedini način da dan prođe bez svađe i napada na nedužne je,. da ga prihvatim, da surađujem, da se dogovaram, da računam na njega, da mu se ne protivim i da njemu, povremeno, zaželim dobro jutro. (ON- bol, bolest, batine, početak, kraj, budućnost ) Kako god se zvalo, ozbiljno ili prolazno , ono je moje stanje, stanje koje ne izaziva revoluciju, ali ni ne donosi oduševljenje...
Jedan sam od rijetkih ljudi koji je preživio onu čuvenu Pirovu pobjedu, osjetio okus te pobjede, gledao u oči toj pobjedi, i smijao se....i stvarno bi me još jedna takva pobjeda potpuno uništila. Nastojim ne pobjeđivati više, što manje pobjeda- to bolje...
Kako bi izgledao moj poraz kad je pobjeda ovako skupa?
Kamo god se okrenem sve je nabijeno mojim pobjedama ( rat, bolest, mirovina, zasluge, stranke, priznanja )
Popravim kanilu, podignem 50 kg viška i pogledam u ogledalo pobjednika...i jebote; ja moram biti taj čovjek!
Obučen za pobjednika!