Umorni Bukovsky

Isključimo slučajnost kao mogućnost.
Iskuljučimo mogućnost laganja.
Ostaje neobično pitanje i nevjerica .
Pričao mi zagrebački privatni šofer , vlasnik polovnog šlepera ( kamiona ) i s dosta briga za svaki prijevoz.

Dogodilo se u Orašju.

Dok je pušio kraj kamiona i čekao svoj red, prišla mu je mlađa Ciganka s djetetom i zatražila nešto love za dijete i sebe. Nije nikad bježao od darivanja i ovaj put je uzeo novčanik. Nije imao ništa metalnog, ali , imao je sitnih papirnatih: Eura i KM. Trebale su mu KM i dao joj je ( zbog djeteta ) pet eura.
"Meni sve?"- pita ona.
" Da! Nemam sitnih . Potrošit ćeš!"
" Ideš za Dubrovnik!"
" idem za Dubrovnik!"
" Do Dubrovnika te nitko neće zaustaviti i nitko ništa pitati. Sretno! "

Isključimo slučajnost, čovjek nije izgledao kao lažov a nije meni niti imao zašto lagati.
Što se događa s takvim predviđanjem Romkinje?
Da li stavila blokadu na kamion, da li ga je učinila za policiju nevidljivog, da li je koristila nešto snažno a magično? .Naime, kaže šofer, da je prošao sedam raznih državni policijskih patrola i niti jedna nije pokazala namjeru da ga zaustave. Potpuno im je bio neinteresantan. Često je išao tim putem i u vozačkoj ima uvijek po 10 KM. Ne zato što je nešto neispravno, nego pregled i kontrola uzima njegovo vrijeme.Taj put je sve ostalo kod njega.

Zar to ne bi mogli stručnjaci ispitati a ne taj vaš 5G?

Kakvom silom raspolaže mlada Romkinja a da je tako snažna?

Ili bi ipak trebali početi vjerovati i u slučajnost?

Za mene je slučajnost isključena... oduvijek.

Pet sigurnih znakova da vas guši vlastiti život:

1. Ne uživate u životu (na isti način kao prije)

Ako niste zadovoljni, to je snažan znak da je vaša duša spremna da krenete dalje u životu.

Možda je vrijeme da razmislite o vašim prioritetima i ciljevima i da preispitate vaš trenutni način života.

2. Ponašate se pomalo autodestruktivno

U pokušaju rješavanja frustracije, ljutnje i stresa, možda ćete se uhvatiti kako gušite svoje osjećaje autodestruktivnim ponašanjem.

Ukoliko se tješite stvarima kao što su droge i alkohol, usputan seks i izbjegavate probleme, to nikako nije dobro za vas, također, to su jaki signali da je vrijeme za ozbiljne promjene.

3 .Vaša prijateljstva kao da ne napreduju

Način na koji vidite svoje prijatelje i partnere može se mijenjati.

Vi ih jednostavno ne vidite na isti način.

Nekada ste se mogli pouzdati u njih, a sada osjećate kao da su to zadnje osobe s kojima želite razgovarati.

To je još jedan znak da ste prerasli okvire vlastitog života.

Možda je došlo vrijeme da se pokrenete, da učinite nešto što volite, te upoznate nove ljude.

4. Ne zadovoljava vas dosadašnji način provođenja vremena

U jednom trenutku u vašem životu, mogli ste ispeći zdjelu kokica i maratonski gledati serije, ali te stvari su se možda promijenile.

To vas više ne zadovoljava i nije vam zabavno.

Možda je vrijeme da nađete dublje zanimacije i neke nove osobe…

5. Društvo vam počinje izgledati besmisleno

Ovo je jedna od najtežih stvari.

Kada vam društvo počne izgledati kao neka velika glupa igra, to je znak da vaša duša nije samo prerasla okvire vlastitog života, već i okvire vaše kulture.

Možda je vrijeme da razmislite o svom položaju u društvu i o tome što bi mogli učiniti da stvari postanu bolje.

“Svaki korak naprijed znači kidanje sebe iz materinske utrobe nesvjesnosti u kojoj masa ljudi prebiva.”

"Samo ja znam pogled tvoj, što on znači, kada si
Tužna, umorna, sjetna, željna glavu spustiti,
U san utonuti, malo se odmoriti od života koji te
Jednostavno melje, otkida svakodnevno veselje,
Samo ja znam ponuditi ti svoje rame da se osloniš!

Samo ja znam kako sve to ne bi bilo moguće
Da te ne osjećam, da me ne osjećaš,
Samo ja znam da moju dušu ti shvaćaš, da si je
Dotakla, da si veliki kamen preko noći pomakla
Sa njenog ulaza i da više nema povratka!
Nadam se da sada i ti to znaš…"

Mene već godina nitko ne pita kako sam, iako imam rupu na vratu, ali
ipak mislim da će me sve popustiti, dan, dva, a i ti, imaš ugovor sa
mnom o prijateljstvu, znači da imaš nekog. Ako si mogla
sažvakati jednog vrlo teškog čovjeka, mislim da ti ne bi bilo teško ta
prijateljstva proširiti. Nisi zainteresirana,a onda ni ne vidiš da li
je netko za ili uz tebe...Sve su to šabloni što ja pišem, jer kad
padneš u tu crnu rupu, treba mirno sjesti, naviti radio do daske i
čekati. Nešto mora naići. Ako ne naiđe, bar nisam ušao u sukobe i
nisam došao u situaciju da mislim da sam bezosjećajan.... Sjebani smo,
pa što? Svi su sjebani. Mi priznamo i čak smo u prednosti!

Pa šta ako imaš rupu u vratu? Zato bi te netko trebao pitati kako si?
Daj ne budali, pa prije te neće, upravo zbog toga nitko ništa pitati.
I ja imam rupu među nogama, nekorištenu već više od dvije godine,
jebate, pa kaj sad!!???
Dobro da me ponekad prisjetiš na naš prijateljski Ugovor , zaboravim
na njega. Hvala ti.
Što se tiče prijateljstva, i tu si u pravu, nisam zainteresirana.
Ne zanimaju me površni razgovori, a "pravi prijatelji" su izmišljotina,
to ne postoji. I jebeš čovjeka koji ne zna sačuvati svoju tajnu, kako će
onda sačuvati bilo čiju? A znaš li ti kojeg svog prijatelja da je sačuvao
tvoju tajnu. Ja, iskreno rečeno, ne znam.
Ali tuđe čuvam. I ostat će kod mene.
Pa vidiš da si bolji čovjek od mene, ja sam pomislila da sam bezosjećajna
i napisala sam ti što inače nikad ne bih. Oprosti.

Dosta je bilo grubosti, nisu mi u opisu ličnosti.

Argumenti? Moji?
Sama u velikoj kući, nitko me nije pitao kako sam, boli li me
nešto, imam li kakvih želja, potreba...
Medo, inače kad se ovako osjećam pustim muziku "do daske", samo
da ne čujem svoje misli, a sad je kod mene tišina i te tišine se bojim.
Malo me steže kod srčeka. Mislim da ću u krevet i probati se isplakati,
a bilo bi i lijepo zaspati i ne probuditi se.
Ili me nije briga, ili sam bešćutna, ne znam odgovore.
Nemoj pizditi, ti bar imaš prijatelje, ja nemam nikoga. Nemam koga nazvati
i reći da se ne osjećam dobro, da se osjećam, stvarno, kao "Pala sam na
svijet", jer, Medo, koga je briga?
Jebe mi se i za dan i za medvjediće, sad ću ih sve baciti!!!
I nemoj mi željeti ništa! Život je sranje! Točka!

Stani malo! Ipak bi se trebali dogovoriti jednostavnije komu je gore.
Koji su tvoji argumenti, koji su tvoji jebeni argumenti. nemoj mi
odgovoriti; a koji su moji, jer ću popizditi. Prvi sam pitao i pošteno
ću napisati moje...možda nam se malo prestane jebati na ovakav
način...
Možda bi stvarno trebali one Dudhove narandžaste cvike, svijet bi bar
izvana izgledao drugačije....Jebe mi se za "točku"
:
Znam da ti se jebe za sve. I neka. Tako i treba.
Ja sam ionako svijetu suvišna pa mi se jebe i za to
što se tebi jebe za točku.

Jebe mi se i za dan i za medvjediće, sad ću ih sve baciti!!!
I nemoj mi željeti ništa! Život je sranje! Točka!

I ja tebi želim lijep i sunčan dan pun optimizma i ljubavi i pun
krevet medvjedića....

:Onda se lijepo jebi, plačipičko i budi i star i sjeban i nedojeban!!!!

Nisam i neću. Ne želim se odmoriti. Želim biti umoran, i star, i
bolestan, i želim da se nešto promijeni, nama veze u bilo kojem
smjeru,

I onda se sruše dva nebodera u New Yorku a mala Milica treba na operaciju.

"Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno.
Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš da me uvjeravaš u suprotno.
Ako osjećaje pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama,dopusti mi da to ipak učinim.
Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi.
Možda sam tvoj bračni drug, možda radni kolega, tvoj roditelj, ili prijatelj.
I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoje osjećaje ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga.
Prihvati me onakvog kakav jesam - to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjet ćeš da u tome kakav sam postoji puno lijepog.
I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mjenjaš da bih bio kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš."

Nepoznati autor

Depresija je bolest. Nije nešto posebno opasna ili smrtonosna , ako onaj koji ju ima zna i prihvaća da ima dosta depresivnih dana. Neka ih pamti da ih može usporediti.
Radi se o tomu da mu ne trebaju ljudi. Uzme svoj križ, natrpa ga na leđa i pokuša ga stalno nositi, ali ravnicom da ne padne...
A križ. Depresija napravi divan križ od svačega. Kad bi to mogao slikati.

Imam križ oko vrata

Nešto najteže je neka obična i ozbiljnija bolest fizičke naravi , pa tek onda psihičke. Samo se lijepe! ( Ljepe - zaljepljuju !)
Moj križ je trenutno od mojih očiju. Zeleni križ..
Unosi u mene sve djeliće depresije a naručen sam na Veliki Petak, Europski Veliki Petak , 19.04. 2019 . u Zaboku u 12.15 minuta-onkolog...
Do tada , ako izbjegavam ekrane. naočale . čitanje, razumijem se pomalo i u depresiju...
Bude mi dosta lakše i mirnije ako ne gledam.

"Vjeruj da se sve dešava iz nekog razloga."

Ne znam razlog ( dobro?) ali zar je razlog potreban čovjeku koji se pomirio. Kako kaže pjesma koju sam stavio na " dijeli "..." Marijano, Marijano, nije nam od Boga dano...." U svemu se uvijek nađe neka viša sila a ne mi. Mi nismo krivci. I kad nas stisne depresija ..kažemo; pa to je depresija...
Manji je grijeh kad kažemo:" To je tuga!"
Bol ne traži svoje korijene. Ne zna. On samo boli!

Dosta mi je gledanja za bar jedan sat.

Bog!

E, odradit ćeš pregled i nastaviti di si stao.

A gdje sam stao. Da depresija nije teška bolest, ako je priznaš? Kao onaj tvoj križ! Skineš ga kad imaš nešto drugo,,,?!
A može poslužiti i kao šala.

Ajd, samo da se i vrijeme stabilizira, pa budemo i mi.

Neka vrijeme stane!
Imam bioenergetičarku s međunarodnim certifikatom. Ne može mi pomoći kad me vrijeme opiči po nogama. I onda skužim; pa i vrijeme je bioenergija:
Jedino ga ne možeš naručiti a niti platititi.

Nemir Punog Mjeseca!
Četvrtak, 21. ožujak 2019. 02:42:52 sati
Nije provjereno ( nemir ) ali kažu da puni mjesec djeluje 50 sati prije i 50 sati poslije.

Daj, kaj opet isto?

Sveta Rita, katolička svetica, zaštitnica bespomoćnih i beznadnih slučaja.:
Rodila se u Roccaporeni kraj Spoleta u središnjoj Italiji. Imala je vremešne roditelje, kojima je bila poslušna. Udana je po dogovoru s dvanaest godina. Njezin suprug Paolo Mancini, bio je žestokog i neugodnog karaktera. Rita ga je voljela i ponašala se kao dobra supruga. Imali su dva sina. Nakon 19 godina braka, Paolo je ubijen iz zasjede.
.
O uzvišena čudotvorko, sv. Rito, svrni svoje milostive
oči na me patnika i nevoljnika, iz svoga Svetišta u Casci,
gdje sva lijepa snivaš u miru, odakle širiš rajsku svjetlost.

Ti vidiš moje jadno srce okruženo trnjem kako krvari od boli.
Ti vidiš, o slatka Svetice, da u mojim očima više nema suza,
jer su sve presušile.
Umoran sam i obeshrabren tako da i
sama molitva umire na mojim usnama…
Moram li očajavati
u takvim teškim nevoljama moga života?
O dođi, budi mi na pomoć i pripomoć. Nije li tebe kršćanski narod prozvao sveti-
com nemogućeg , zagovornicom nevoljnika?
Iskaži dakle, čast
svojemu imenu, isprosi za me milost koju od Boga molim:.......
... Svi veličaju tvoju slavu, svi govore o tvojoj darežljivosti koju ti
pružaš , zar ću samo ja ostati razočaran, jer me ti nisi slušala?
Ah, ne!
Moli stoga, moli za me Isusa, da se smiluje mojoj nevolji, da
po tebi, o Sv. Rito, mogu isprositi ono za čime tako gorljivo čezne
moje srce.
Amen.

Di si..? Kako si?

...Ako ne znam igrati neko kolo ili plesati sving, ja odustanem. Bilo bi ljijepo kad bi tako bilo i s bolesti.

Ne znam biti bolestan i neću to biti.
.
I fertig!

Dobra večer....svima.

Ovako kako je sada, bol mi pokvari svako dnevno raspoloženje. Nije samo da se sudaram s drugim ljudima već ih i čepam a i oni mene....i guraju i čepaju i duhovno i svakak....
Kad bol prestane ( ne znam zašto) , kao da izađe sunce..popravi se raspoloženje bez ikakvih ljudskih razloga...nemam ništa opipljivo , samo nema bola.
Međutim, to je sve rjeđe.
Pa se borim i sa psihom...
Bolest je vrsta kompliciranog plesa kojeg je teško naučiti, pogotovo ako se nimalo ne trudim. Plešući taj ples bolesti , izgledam pomalo nastrano, metaforički, izgledam bolesno...


..

Jednom me je nedisanje zgrabilo oko 95% a drugi put oko pola od 100%, Jednstavno ne znaš što trebaš napraviti, Ne znaš. Čekaš što će biti iako ne znaš niti što može biti, Maja kaže da je to lagani moždani pa i malo teži. Po danu dobro a onda mrak, Ne volim udisati mrak.

Je si sad bolje?

Nisam, Pao je mrak i samo čekam. Kao mrtva straža.

A doktoru?

Doktoru? O mraku?

A jutros?

Znamo jako dobro što za čovjeka znači svjetlost,. što svjetlost kao energija čini biljkama. travama. šumi i rijekama...ružama Suprotnost svjetlosti je noć ( noć ima svoju moć! ). suprotnst je mrak, sumrak. Zašto malo ne bi prihvatili da je mrak po prirodi negativan a ne po našem strahu ili zbog nevidljivosti. Možda je ovako; svjetlost širi i nosi pozitivnu energiju a mrak obratno. Nitko nije dokazivao da je mrak štetan ćovjeku. Štetan je biljkama zbog jedinog prihvatljivog i mogućeg objašnjenje: asimilacije.I štetan je trećoj smjeni: zbog alkohola!

Ne znamo se da li mrak nose fotone zla.

Nitko to nije mjerio. I da; jedno je prirodni mrak a drugo je umjetni. Umjetni mrak je GM mraka...Malo se treba pozabaviti eventualnom kemijskom realcijom i sadržajem mraka kao energije.pa se nećemo čuditi i nevjerovati kad napišem:

" Ja ne volim udisati mrak."

Noćas sam za dlaku ostao živ!!!!
Ako ne bude iduću noć malo bolje , idem u bolnicu
Ako ne u bolnicu, idem na drugi svijet...na široke pašnjake i cvijetove makova.
To nema veze s vodom, iako bi bilo i vode da ne pijem lijek.
Nisam se uplašio, već nisam znao tko sam, gdje sam i što trebam i mogu napraviti.
Sada imam zraka, ali je sve to igrica.
Zona sumraka.

Čitam: " Čovjek se ne mijenja. Svakim danom postaje ono što stvarno jest."
Uživajmo u sebi.

Nastaje kao posljedica dugotrajnog pušenja, nema lijeka a otežava pomalo ili jako obično disanje. Čini mi se da su mi to ustanovili u Zaboku.
Mnogo ljudi boluje od toga i mnogi se spašavaju - odgađaju, svatko na svojoj terapiji.
Kad se osjećam dobro, prikrijem osmjeh i misao optimiste, od nečeg se mora umrijeti. Ovdje sam dobio još jednu šansu: borbu.
Borbu uz tisuće narodnih lijekova, preparata, energije...vjerovanja. Znaš što imaš i znaš da si to zaslužio, priredio sam sebi i nije nikakva kazna..
Nasmješim se i pomislim: pa, zaista se mora od nečeg otići..

Ali kad je emfizem u akciji , kad se zaigra kod mene, otvara se nova čakra, ona tužna...svatko umire sam.

Ne vrijedi ni prisjećanje tko je sve umro, tko sve to ima, tko sve uzima ovo ili ono, ili tko je stariji i tko bi trebao biti na redu ( moj bratić je umro u 48 godini, dakle punih 20 godina manje od mene...bilo mi je strašno žao ) Kad se sada dogodi da škrgućem ( dišem na škrge ). pomisao na njega nije utjeha. Nema ga, pa što? Nema niti dva mlađa susjeda, dva branitelja, dvije drage i bivše prijteljice. Pomisao na to mi je prije bilo kao lagana utjeha. Danas ostaje u igri fraza i famozna i globalna istinu:

" svatko umire sam."

Živi bili pa vidjeli :
svatko ( zar baš svatko? ) umire sam i u svojim mislima i sa svojim oprostom.

Živjeli!

Dajmo drugačiji tretman našoj starosti, Nije to starost, to su samo godine koje imamo. Dakle, pišimo o doživljajima u ovim godinama, o svojim razmišljanjima u tim godinama, o simpatiji i emocijama, o osmjehu , nadi ... vjerovanju. Neka čitatelj odredi naše godine več prema tekstu kojeg smo rasprostrli pred njega. Ako nekog privuče tekst
I neka to ne bude u svrho ovog i onog, neka to bude kao poduka što se sve može, što se sve događa kako vrijeme prolazi.
Ničije godine, u usporedbi, nemaju istu vrijednost, težinu, broj...
Brže će nas prihvatiti, brže ćemo se otvoriti i lakše će biti pisati.
A čitatelj neće mijenjati svoje mišljenje po našem broju, već prema našem tekstu, prema vrijednosti ako ga ima u njemu.
Starost će doći kasnije.

!?

Izbjegli smo Belgijce!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!