Umorni Bukovsky

Postoje dvije inačice razgovora Engleza i Francuza.

Prva:

Razgovaraju Englez i Francuz, u nedjelju, i Englez kaže:

" Igrali smo u srijedu s Hrvatskom!"

A Francuz će na to:

"Znam ! Mi smo trebali igrati danas"

Druga ( jasnija i bliža ):

Razgovaraju danas Englez i Francuz i Englez kaže:

" Igramo danas s Hrvatskom!"

Francuz:

"Kakva slučajnost. Mi s Hrvatskom igramo u nedjelju!"

Nešto sam tražio po Googlu, pomalo seksi, pomalo i afrodìzijački, nešto zabavno a ne strasno, umjereno ali ne pretjerano, korisno a ne pametno.

Ubaci mi mi se naslov "kratke erotske priče", pa si velim da i to vidim, iako je, u svakom pogledu pomalo prekasno....za mene

Nije niti priča bila uzbudljiva...nekakav tetkinski incest i sretan kraj...

Piše ispod : 1 komentar.

Kliknem i pročitam nešto bez veze. Očigledno se autor i komentator poznaju....makar virtualno.

Podignem tekst da bih ga isključio kad ono piše:

Komentirajte i vi kao MEDODEBELI.

Da nisam sjedio na dupetu, sjeo bih na dupe.

Rekli su joj da sam slobodan a nju je to naljtilo. Onda je mene zbunilo to što je nju nešto u vezi mene naljutilo.

Činjenica je da se malo željela isprsiti, da je ubacila malo prezira ( 10 godina razlike u njenu korist ), da ju je društvo razumjelo i da joj je to godilo. Vjerojatno je bila i u pravu.
Moja zapažanja nekon toga:
- Mirna je šupak
- Mirna je sanjar i čeka bijelog konja...
-Nisam njen tip
- Nikad me nije vidjela u toj ulozi
- To nije bilo odbacivanje već obična trgovina u kojoj kupac nije zadovoljan s robom

I tada usvojih neka nova pravila:

retroaktivna analiza
emocionalna aktivnost
emocionalna proba
naučeno nezadovoljstvo, ili logika zajamčenog revolta

Kulturni kliše okolice mi govorio koliko bih se trebao osjećati povrijeđen, koliko nedostojan nekoga, koliko povrijeđen, koliko odbačenim, koliko zapostavljen i koliko objektivnim.
U gradu sam bio kao Kičmanović: bez stvarne ljutnje, bez objašnjenjea, bez traženja razloga...i pozdravljao sam sve koji su naišli.
Htio sam Mirnu srdačno pozdraviti kad se sretnemo, ali je u međuvremenu nestala.
Umrla je.
A nisam ju niti volio

Vrijeme provedeno sa mačkama nije nikada izgubljeno.
Postoje dva utočišta od životnih jada; to su glazba i mačke.
Čak i mačke odrastaju usamljene i nervozne.
Sretni sporazum je u tome što mnogi ljudi preferiraju mačke nad drugim ljudima, a neke mačke preferiraju ljude nad drugim mačkama.
Da li je sveti Franjo zaista držao propovijedi pticama? Zašto? Ako je zaista volio ptice bolje je bilo da je držao propovijedi mačkama.
Mačke imaju sve; divljenje, beskrajan san i društvo onda kada to one požele.
Proučavano je mnogo mačaka i mnogo mudraca. Mudrost mačke je daleko superiornija.
Mačke imaju prirodno oštećen sluh; na jedno uho uđe a na drugo izađe.
Žene i mačke će raditi ono što hoće. Muškarci i psi se trebaju opustiti i navići se na to.
Mačke ne cijene kod čovjeka njegovu moć da je nahrani , već njegovu naviku da je zabavi.

Ne postoji način da čovjek, govoreći o mačkama , ostane normalna osoba.

Mačke imaju sve; divljenje, beskrajan san i društvo onda kada to one požele.
Siguran sam da mačke mogu hodati po oblacima bez propadanja kroz njih.
Kao i bilo tko drugi tko je proveo određeno vrijeme sa mačkama znam da one imaju beskrajno strpljenje s ograničenjima koje ima ljudska vrsta.
Ljudi koji se igraju sa mačkama moraju očekivati da će biti i ogrebani.
Ukoliko bi mačke postale duple veličine od sadašnje vjerovatno bi postale ilegalne.
Mačke su odlučne u namjeri da nas nauče da sve u prirodi nema neku pravu svrhu.
U pradavna vremena mačke su obožavane poput božanstava i to ni danas nisu zaboravile.
Pisci vole mačke jer su one tiha, ljupka i mudra stvorenja. Mačke vole pisce iz istih razloga.
Gradovi, poput mačaka, će se otkriti tokom noći.
Mačke su jako osjetljiva bića i one mogu patiti od raznih vrsta bolesti, ali nisam čuo da je ijedna ikada patila od nesanice.
U stvari, ja se ne bojim posebno mačaka. Ja ih se samo bojim.
Kao i sva čista stvorenja mačke su praktične.

Mačke i majmuni, majmuni i mačke; čitav ljudski život je u tome.

Nekim ljudima je neprijatna ideja da ljudi pripadaju istoj vrsti životinja kojoj pripadaju i mačke, krave i rakuni. Oni su poput ljudi koji su postali uspješni, pa se ne vole podsjećati na stari komšiluk.
Mačke su napravile veliku prevaru - ti kupiš hranu, one pojedu hranu i one odu dalje. To je to.
Problem sa mačkama je u tome što one uvijek imaju isto lice, svejedno da li vidjele moljca ili masovnog ubicu.

Mačke ne vole promjene bez njihove saglasnosti.

Sve to su rekli ljudi koji su napravili karijeru i postali slavni.
Mačke, s njma dijele njihovu slavu ( Medo )

Nije on bio niti Mihajlo, niti Miha, niti Mika, niti Mihovil, bio je naš Mijo, oduvijek naš seljan i naš susjed...traktorista i seljak,
Jedno smo proljeće orali njive. Obojica samo imali riječki Torpedo, obijica samo bili neka vrsta disidenta, iako on nije znao što je to.
Mahne mi da stanem i da će doći do mene.
Taj sam dan odlučio prestati pušiti i nisam imao kod sebe ništa. A Mijo kaže ( bio je istih godina kao moja majka ):
"Idemo popušiti na miru".
Mislim si ovako, ako me ponudi ( uvijek nudi taj jebeni Wolf ), uzet ću i zapaliti , ako ne , neću tražiti.
Sin mu je strojovođa i imao je Mijo ,na sebi onu plavi željeznačarsku bluzu . Izvadi cigaretu, zapali, otpune i stavi nazad i onaj gornji džep.
Mene zabili želudac od ovisnoasti. Nisam tražio, ali nisam mu oprostio, i nisam zaboravio nit dandanas miris najgore cigareta kao ugodan do dna pluća....-
"Znaš li ti Medo, da ja nisam nikad na početku dana, rekao nekome; dobro jutro , šefe, kako ste šefe, što ćemo danas , šefe?
65 godina je Mijo sam svoj šef i mene ne budi budilica. Idem raditi kad mi se radi ili kad je vrijeme za rad..
( mislim; a cigareta za Medu ? )
Sin kupi što se motra kupiti a Mijo ima i za prodaju poljprivrede. Nismo bogati, ništa nam ne fali..
( a cigareta, za Medu, moj Mijo )
Umro je u 85-toj zato što je tako htio.
Meni ostao miris neponuđene cigarete i ružna uspomena.
Jebi se, Mijo, ti i tvoj Walter!

Nisam mu bio na pogrebu!

?!

Jučer oko podne...led.
Ni led nije pravedan.

Onima koji imaju sve , led je atrakcija.

Vidio sam staricu u starinskoj ali čistoj i urednoj odjeći, sjedi na tlu i prodaje luk, jedan i drugi, na hrpice i u zavežljajima. Prodaje par komada kokošijih jaja, par krumpira...prodaje svoj rad da bi dobila koju kunu za struju.
Struja joj treba, ne za svjetsko prvenstvo, ni za laptop, struja joj treba jer sve slabije vidi i po ovakom danu kad pada led....
Nasmijana je...takva mora biti prodavačica.
Ipak se oprezno i bojažljivo osvrće. Može doći , naići.... komunalni redar.
On je gori od leda
Neće moći platiti struju
Gdje sam ja tu?
Tu sam.
Za takvu sam se Hrvatsku .....dugo...dao...

Sada imam svoju zastavu i svoj luk

Imam i svoj blog.

Svirajte mi " Ružu hrvatsku..."

Bavimo se, na svom životnom putu, nekom nepoznatom, moćnom alternativom,
pa nam je seks strašan,
pa su nam fizičke mogučnosti iznad normale,
pa su nam anatomske mjere između cca i cca cm
pa nam je osmjeh u centimetrima
pa lijepe ljubičaste oči imaju divan razmak,
pa smo emotivno vezanini sa svim, od prirode, preko ponora do bagera.
pa smo u cilijanima stihijama, mećavama, poplavama, bujicama ,
pa imamo kućne ljubimce koji su izvan spozanje,
pa su nam djeca izuzetno uspješna i svjetnovna,
pa imamo prezentaciju svoje poezije, svojih slika,
pa hodamo pola metra iznad tla, trčimo po vodi , znamo letjeti
pa nam je svaki dan novi početak
svakog dana u svakom pogledu osjećam se sve bolje i bolje,
pa su nam prijtelji ostali vjerni do svog groba
pa zalijvemo ruže na nepoznatim počivalištima

pa se zaklinjemo u vječnu vjernost
i obožavamo svoju samoću

pa na kraju zaplačemo

Imati nekog svog u blizini, ili čak svomu kućnom domaćinstvu, znači imati nekog tko može realno odrediti kamo pripadam.
Da li sam za starački, da li sam za bolnicu, da li sam za kakve kupke, viši zrak, bijeg iz Posavine?
Ovako su sve odluke o meni prepuštene meni. Nema onog potrebnog odmaka,
gledanja iz drugog kuta.
Svaku svoju odluku mogu samo podkrijepiti svojom subjektivnošću i nikad ne biti siguran da li je to bilo potrebno.

Kad bi bilo dobro, OK, ali ako bude loše, nisam znao drugačije.

Zar si trebam reći ; ti si, Medo, zreo za dom. Na temelju kojeg realnog parametra to mogu reći osim na osnovu subjekivnog mišljenja?
U sedamdesetim godinama donositi samastalne odluke o svom načinu preživljavanja, o svojoj budućnosti nije nimalo ugodno.
Ne znam što imam, već samo što trenutno razmišljam.

Ne znam istinski ni kako izgledam, da li sam po faci za bolnicu, za starački, za izlete u planinu, za mirovanje.

I kad netko spominje" novi početak" pitam se na osnovu kojih fakrora. Neki dan sam tu napisao da naš Bog ne ide u Crkvu. Tamo ga nema jer je u nama i s nama. Možda je krenuo i On? Trebao bih otići provjeriti. Ne Maja, ne mi,. ne susjedi, već JA!

Ni dom , ni bolnica, ni šetnja, ni planine, ni mora, niti jedna opcija koju bih sada primijenio na sebe , ne bi bila provjerena, ne bi bila zasnovana na realnim činjenicama već bi bila plod mog kraćeg vremenskog termina, mog kraćeg subjektivnog mišljenja.
I neka sada donesem odluku? Ili čekati da se onesvjestim, pa gdje se probudim, ako se probudim.

Kaj se događa?

Gdje je Maja u svemu ovome?

Maja se teško može osloniti na mene jer najčešće kažem; kako ti želiš, kažem ja njoj i za nju i za sebe.
A zasto to radiš?
Nešto moram poduzeti kad mi nije dobro a ne znam, objektovno, što je to, Treba mi odmak, drugi kut gledanja, stvarno shvaćanje činjenica a ne dnevna ilustracija i posljedica neke korisne, ili manje korisne terapije. Kužiš?

Znam, ali mi se cini da se zatvaras prema Maji. Uvlačiš se u sebe.

Da imam djecu i unuke, netko bi rekao: tata, djede, nisi dobro, ili nedamo te u dom, ili trgni se!

Mozda i ne bi. ( ne zatvaram se )
Maja u meni doživljava samo svoju refleksiju.

Ja cu ti reci:" trgni se", o domu možeš početi razmišljati za 10 godina.

Ja sam njeno ogledalo u kojem se i ja ogledavam...

Znas, kad nekom kazes - kako ti hoćeš.. Moze zvučati - svejedno mi je, napravi kako zeliš
I kad se osejćam odlično, nemam pojma zašto a trebam donijeti životne odlike...

Treba ti biti dovoljan taj osjećaj.

A da počneš s odlukama za idući dan, tjedan?
Naravno da mogu i čak dodati; ja ću te podržati, a što drugo od ljudi koji se pozanju desetak relativno starijh godina ( 60-70 )

Ali opet daješ krivi signal
Da mi to veli netko moj, zvučalo bi: imamo problem
To bi bilo divno kad ne bi povremeno bilo nerazumljivih i bolnih simptoma, nečeg što vrlo teško izdržim...
U tom trenutku Maja trpi mene a već drugi dan ona ide doktorici jer joj se pojavljuju vene na nogama...a ja o tome ništa ne znam.

Ne misliš da ti tijelo daje do znanja da nije zadovoljno kako razmišljaš?

Zašto ne ponudi neku povoljniju alternativu? Ovo što ja imam je u najmanju ruku, neizvjesno.

A da mu pomogneš?
Ti si njegov vecinski vlasnik.
Kako da mu pomogenem? Da odem u vegetarijance ( danas smo imali prekrasan sataraš od svježeg domačeg povrća uz prženu puretinu. Super lagana hrana ali samo je povrće koštalo preko 50 kuna.) ( to je kilogram najkvalitetnije svinjetine koju imam tri dana ),
Pitam te, čitajući početak , da li blog možda zna više, da li blog ima neutralnih savjeta. Ni tvoje mišljenje nije sasvim objektivno, Medodebeli ?

Drago. Ovdje si Drago
Meso se sve vise tretira antibioticima i nije dobro u količinama koje su izvan okvira zdrave mesne prehrane.

Kad bih to mogao iznijeti nekoj umjetnoj intelegenciji koja bi robotskim glasom izrekla: " Drago, učini to i to! Tada bih povjerovao u objektivnost svoje stvarnost a ne u neko prigodno razmišljnje, simpatiju ili laganu odsutnost bilo kakve odgovornosti.

Se sjecas kaj sam ti nedavno rekla?
Imas previše vremena.

s hranom skrećeš s teme jer se i ti gubiš gleda Drage...ima nešto, ali što?!

Organiziraj si dan. Iduci tjedan. Napiši sve sto ces i kad raditi
Tako ja radim kad sam ni vrit ni mimo.

Ne ovisi dan o meni već o mom zdravlju taj dan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ali ako čekas da ti sutra ne bude dobro jer je loša prognoza, bit će tako, znas i sam.

Ne osjetim ja promjenu vremana kad dođe u Loku, ja je osjetim još dok je iza Alpi. Ili dok je još u Italiji:

Ok, osjetis
Ali znas i da ce proći
Fokusiraj se na to.

Ne mogu spojiti dva ista dana a kamoli tjedan ili mjesec....i tada se pojavi , i kod mene i kod Maje; placebo u dvosmjernom kriteriju: četiri mišljenja.

Ajde probaj napraviti kak sam ti predložila
Tjedan dana
Isprobaj da li ti pomaže.

Ne mogu smisliti tjedan dana obveza...

Možeš!
Laku noć...

Dakle; sedam dana stvaranja svog svijeta u ovim godinama. Planirano.
Medo, naprijed... marš!

Šubašić,
Vrsaljko, Čorluka, Lovren, Perišić,
Rakitić, Modrić , Kovačić, Brozović,
Pjaca, Mandžukić

Što kažeš na to RI?

Prošle nedjelje su me pogodile misli o samoći, o usamljenoasti, o depresiji, Odlučim se za analizu usamljenosti. Napišem desetak rečenica i kad sam ih ponovo čitao , vidim da sam pisao o depresiji.
Samoća je odluka.
Usamljenost je emocija.
Depresija je bolest.

"Sve čovjekove nedaće potječu iz njegove nemogućnosti da sjedi usamljen u tihoj sobi."

"Emily Dickinson? Rado bi je vidjeli kao neprilagođenu, nepomirljivu, skandaloznu, originalnu ličnost. Nijedna od ovih kvalifikacija nije točna: Bila je jedinstvena u svojoj prilagođenosti. Kao mnogi od nas, imala je veoma raslojen i intenzivan unutrašnji život. Njen je veličanstveni talenat ta njena bezrezervna posvećenost svijetu oko sebe, počevši od kapljica kiše, pa sve do velikih tema o ljubavi, životu i smrti."

"Napokon sam se suočio sa činjenicom da nije zločin nemati prijatelje. Biti usamljen znači imati manje problema."

morali bi početi naučiti trpjeti fizičku bol
morali bi početi vježbati fizičku hladnoću
morali bi znati podnositi glad, prihvatiti svoje bogatstvo

Znati tu bitnu razliku između samoće i usamljenosti.

Usamljenost je emotivni stil:
Znam što želim čitati, znam kakav film želim gledati, znam o čemu hoću misliti..
( kod depresije samo želim da nestane )
Usamljenost je kao tuga...ako je dugo primijećujemo , postaje naša, draga, nježna, topla i potrebna...
Zraka sunca između zavjesa je jutarnji pozdrav Sunca i blagoslov sobe, dana, ..našeg pogleda i sjaja u oćima.

Zaštita.

Oprostite, tako malo riječi imam o usamljenosti.

Trebam pomoć koja će se pojaviti kao slavuj:
Tiha pjesma i tiho pojte...

"Živjeti usamljeno je sudbina svih velikih duša".

Hoću svojoj duši pokloniti krila....kao nedorečenu poeziju.

U postupku umiranja postoji razni načina odlazaka. Recimo da smo umiranje primili s malo straha ali s razumijevanjem. Uz to umiranje dolaze i popratne smrtonosne karakterisrike: izumiranje i odumiranje.

Odumiranje


Svako od nas će, prije ili kasnije, umrijeti. Ono što se sa našim tijelom poslije toga dešava je čist prirodan proces.
Smrt je nešto potpuno prirodno i kao što se bojimo nekih prirodnih pojava, groma, potopa, tako se bojimo i smrti ( možda malo više ! )
Ćelije počinju da izumiru, a bakterije da se hrane organima i tkivom.
Nekoliko sekundi po prestanku rada srca, moždana aktivnost naglo skoči, da bi potom i ona prestala.
Tjelesna temperatura pada za oko 0,88°C, svaki sat dok ne dođe do sobne temperature.
Nekoliko sekundi pošto ostanemo bez kiska, počinje odumiranje ćelija. Njihovim raspadanjem, počinje proces truljenja.
Sat vremena poslije smrti, kalcijum se sakuplja u mišićima i oni postaju čvrsti.

Mrtvačka ukočenost traje oko 36 sati.

Nakon što se mišići opuste, tijelo ispušta preostali urin i fekalije. Svako od nas će, prije ili kasnije, umrijeti. Ono što se sa našim tijelom poslije toga dešava je čist prirodan proces.


Poslije nekoliko dana iz tijela koje se raspada počinje da se širi nepodnošljiv smrad jer se oslobađaju kemikalije kao što su putrescin i kadaverin.
Zbog djelovanja bakterija, na pojedinim mjestima tijelo počinje da zeleni. Poslije nedjelju dana, crvi su ga već dobro pojeli. ( ti su crvi dobri za pecanje ) Za samo nedjelju dana, crvi mogu da pojedu čak 60 % tijela.
Kosa počinje da opada, tijelo poprima ljubičastu boju, dok bakterije nastavljaju da ga izjedaju.
Ako je tijelo ostavljeno na temperaturi od 10 stepeni, biće potrebno oko četiri mjeseca da se svo tkivo raspadne i da ostane samo kostur.
Kosa počinje da opada, tijelo poprima ljubičastu boju, dok bakterije nastavljaju da ga izjedaju.
Ako je tijelo ostavljeno na temperaturi od 10 stepeni, biće potrebno oko četiri mjeseca da se svo tkivo raspadne i da ostane samo kostur

Izumiranje

Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe, beskralješnjaci) u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Preko 97 % svih vrsta koje je ikada živjelo na našem planetu je danas izumrlo, no izumiranja se javljaju u nejednakim intervalima. ( evidencija kaže da je bilo oko 4 milijarde raznih vrsta na zemlji a sada ih ima oko milijun ( Morski fosili se većinom koriste kako bi se izmjerila faza izumiranja jer su svestraniji i pokrivaju veći vremenski razmak od fosila kopnenih organizama.
Otkada je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko masovnih izumiranja koje je prekoračilo normu rata izumiranja. U zadnjih 540 milijuna godina bilo je 5 masovnih izumiranja gdje je odumrlo oko 50 % životinjskih vrsta, a najveće izumiranje u povijesti dogodilo se prije 251 milijun godina kada je prema procjenama fosiliziranih dokaza oko 96 % tadašnjeg života u moru izgubljeno, dok je na kopnu više od tri četvrtine svih živih bića izumrlo, čime uzrok izumiranja vjerojatno nije bio vezan isključivo za događaj na kopnu.

Osobno bi mi se sviđao, kod mene, faza umiranja koju bi mogli nazvati Izumiranje. ( sisavci ) Recimo da će sa mnom izumrijeti posljednji romantičar, pa vrsta plemenitih ljudi, pa izumiranje legendi. Bit je u tome da sam kao čovjek bio drugačiji i sa mnom će otići ta vrsta čovjeka

Procjene o broju masovnih izumiranja u zadnjih 540 milijuna godina sežu od pet do više od dvadeset, ovisi o tome koji se kriteriji uzimaju kad se jedno izumiranje nazove “masovnim”.

Bit će te svjedoci nestanku posebne vrste ljudi

Ljudi se na tebe nabacuju kamenjem?!
Što možeš učiniti s tim?
Možeš napraviti grobnicu ili stepenište za gore.
možeš napraviti zid ili most
možeš staviti u cipele a možeš na žuč
Možeš staviti u oko a možeš baciti u rijeku
možeš napraviti hram a možeš javnu kuću
možeš sagraditi cestu a možeš napraviti podrum

Možeš vezati sebi oko vrata a možeš i njima.

Samo nemoj pitati mene što da radiš?

Volite organsku hranu? Hrvatski sabor želi poboljšati pravila EU o organskim proizvodnji kako bi osigurao kvalitetu hrane, zaštitu okoliša i socijalnu skrb.
Banaliziram kad kažem da Slavonija postaje močvarna a ostalo GM - nuspojave. ( kvadratni metar poljske ravnice- 18 kuna )

"Ako se odlučite voljeti, srce će vam sigurno biti ranjeno, a možda i slomljeno.

Ako želite to izbjeći, ne smijete dati srce nikome. Brižljivo se bavite hobijima i malim uživanjima: izbjegnite sve komplikacije.

Međutim, u toj kutiji – sigurnoj, mračnoj, nepomičnoj i hermetički zatvorenoj – vaše srce će se promijeniti. Neće se slomiti, ali će postati kruto, neprobojno, nedostupno...."


"A ja vam kažem da je život mrak, osim kad postoji žar, a-ja-vam-kazem,

a svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje,

a svako znanje je uzaludno, osim kad postoji rad,

a svaki je rad prazan, ako nema ljubavi,

a kada sa ljubavlju radite, tek onda se spajate

sa drugima, sa sobom i sa Bogom."



"Danas je kao prvi dan, početak. Početak kraja?

Želim vam da vas ne boli ono što vas je boljelo,
a da vas voli ono što vas nije voljelo.

Želim da vam djeca budu bolja od vas, da se
više vi hvalite njima nego ona vama.

Želim da vas dobro služe noge, da na njima
provedete veći dio ove godine, da imate više
posla nego vremena.

Želimo vam da budete potrebniji drugima
nego oni vama.

Da želite i možete više nego što vam treba, a da
sve što vam pritekne podjelite sa onima koji ne mogu kao vi.

Nemojte uzimati mnogo više nego sto dajete.
Mislite malo na one kojima će morati uzeti
ono što vama budu dali.

Želimo vam da dobijete stan ako baš nemate ili
da umijete radovati se ako ga već imate.
Da vam ono što imate ne bude manje od
onoga sto nemate."


"Molim vas, saslušajte ono što ne govorim.

Ne daj da te prevarim.
Nemoj da te prevari lice koje nosim.
Jer nosim masku, tisuću maski,
Maske koje se bojim skinuti,
A ni jedna od njih nisam ja.
Pretvaranje je moja druga priroda,
Ali nemoj da te prevarim.
Molim te, Boga radi, ne daj da te prevarim.
Ostavljam utisak da sam siguran,
Da je povjerenje moje ime i smirenost moja igra,
Da su moje vode mirne, da ja svime upravljam,
I da mi niko nije potreban.
Ipak, ne vjeruj mi.
Moja površina izgleda mirna, ali to je
Samo maska, uvijek drugačija, koja me krije.
Ispod nje nema smirenosti
.
Ispod nje je zbrka, strah i usamljenost,

Ali to krijem. Ne želim da to netko sazna.

Plašim se pomisli da netko vidi moju slabost i strah.
Zato stalno stvaram maske da se krijem,
Lagodnu prefinjenu fasadu, da mi pomogne,
Da me skrije od pogleda koji bi znao.
Ali baš takav pogled je moj spas.
Moja jedina nada, i ja to znam.
Naravno, ako uz njega ide prihvaćanje,
Ako uz njega ide ljubav.
To je jedino što može da me oslobodi od mene samog,
Od mojih vlastitih zatvorskih zidova,
Od barijera koje sa toliko truda podižem.

To je jedino što bi me uvjerilo
U ono u šta samog sebe ne mogu da uvjerim,
Da ja zaista nešto vrijedim.
Ne volim da se krijem.
Ne volim da igram lažne, površne igre.
Želim da prestanem sa njima.
Želim da budem ono što sam, da budem ja,
Ali moraćeš da mi pomogneš u tome.
Moraš da mi pružiš ruku,
Iako izgleda da je to posljednje što želim.

Samo ti možeš da mi izbrišeš iz očiju
Prazan pogled mrtvaca koji diše
.
Samo ti me možeš prizvati u život.

Svaki put kad si ljubazna, nježna i ohrabruješ me,
Svaki put kad pokušaš da razumiješ jer ti je zaista stalo,
Mom srcu počnu da niču krila, vrlo mala,
Vrlo krhka krila,
Ali krila!
Uz tvoju moć da me dotakneš
Moći ćeš da udahneš život u mene.
Hoću da to znaš.

Tko sam ja, možda ćeš se pitati.
Ja sam netko koga vrlo dobro znaš.
Ja sam svaki čovjek kojeg sretneš,
Ja sam svaka žena koju sretneš.

Molim te, ne daj da te moja maska prevari;
pomozi mi da je skinem, budi mi prijatelj."

Nepoznati autor

( samo za ovu subotu- ako nemate vremena , čitajte svaki drugi red.... )