parablog

Stvarno ne mislim da sam kreten što mi je prekrasno kada se dvoje ogoli do kosti. Kada se proliju ko čokoladno mlijeko po biskvitu. Kada se tako isprepletu da ne znaš gdje jedan počinje, a drugi završava.

Ali sam kreten ako još ijedanput pokažem slabost i mekoću pred nekim kome se to vjerojatno i gadi. Zašto govorim ovo? Pa zato što sam se jednom zaljubila u čovjeka koji je zapeo u filmovima tipa Rat Roseovih i kako se zove onaj sa ljepuškastim holivudskim parom? Nije bitno.

Bitno je to da ono vjerojatno i nije bio čovjek nego bot.

A i bitno je osluškivati vlastito tijelo. Naprimjer, ako vam osjećaj u trbuhu kaže da preko puta vas sjedi daltonist za ljudske osjećaje i moralne vrijednosti, onda je to vjerojatno i istina.
Nisu to leptirići, to su krijesnice upalile sve alarmne lampice jer blejiš u njezine/njegove obrve kao da ih je sam Botticelli oslikao i aplicirao na lice ljubljene/og ti.

Zajebi to.

Link

Ono što se prije nekoliko dana činilo dobrom idejom, a ta ideja je bila dopisivanje, više ne izgleda tako. Odustajem.

U ovoj godini uspostaviti ću kvalitetnu vezu sama sa sobom. Prvom prilikom ću obući haljinu i nazdraviti životu. I odlučila sam, jako sam to odlučila, biti sretna.

Sretno i vama.

Naslov nema puno veze sa tekstom ispod, ali ionako logike nema skoro ni u čemu, pa može ladno zaobići i ovaj log.

Krenula sam danas malo poslije podneva pisati log sadržaja "cmu, nitko me ne voli i lako bi mogla očekivati da niti ne bude zavolio ali s tim ću se morati naučiti živjeti kao i mnogi do sada", samo u malo intelektualnijoj, "pametnijoj" formi da ne zvuči samosažaljivo i jadno, a i ne previše kurčevito s obzirom na krajnji zaključak.

Napisala sam dvije rečenice i već u sljedećem trenutku sam bila ispod radnog stola i čekala da prođe to ljuljanje zemlje koje nije romantično poput ljuljanja u majčinom zagrljaju ili na drvenoj ljuljački koju je izradio djed. U glavi svega nekoliko bistrih misli: miruj, čim se počne smirivati briši van.

Valovi banijskog potresa bili su dugački i činilo se da su snažniji od svih prethodnih zagrebačkih potresa. Otpao je još jedan komad zgrade u kojoj radim. Nadam se da ste dobro i šaljem podršku neselektivno svima kojima ona treba. U mislima sa Banovinom. Čuvajte se. Pusa.

Tražim partnera.
Ne bitangu koja sirota ne zna gdje bi prije ili radije umočila, nego partnera.
Ponude u inbox.

Ps. Shvatila sam da je jako bitno da potencijalni budući partner nije lažov i kurbar. Eno odgledala jedan triler na TV-u i prilično se uzrujala. Ali i naučila razdvojiti bitno od nebitnog. To se navodno uči čitav život. Smije npr. hrkat, iako ne preglasno, ali ne smije biti mentalno i emocionalno zakinut na gore navedeni način sa primjerom u praksi na početno slovo B, L i K. Tako.

Napisao mi jedan da mi želi za novu godinu da i dalje izlazim sa ćelavim i krezubim tipovima.
Ja sam njemu odgovorila da mu želim da si popuši spolni organ.
Ne znam jel se to sme?

I ja
kao slikari
imam svoje modele.
Jednoga dana
zapravo jučer
na platformi jednoga autobusa
posmatrao sam žene
koje su silazile u Ulici Amsterdam.
Odjednom kroz staklo autobusa
primjetih jednu
koju nisam vidio kad je ulazila.
Sjedila je sama smješila se divno
u istom času mi se dopala silno
ali tog istog trena
shvatih da je to moja žena
I bi mi milo.

Jacques Prévert

Sinoć sam tako stajala neko vrijeme gledajući u narančasto nebo nekoj nedefiniranoj padalini usprkos. Onda mi je postalo hladno za nos i za prste pa sam spremila i mobitel i ruke u džepove i nastavila dalje svojim putem.

Želim vam reći da vas volim i želim vas podsjetiti da ne zaboravite danas zagrliti i poljubiti samoga/samu sebe i svoje najbliže.

E da, i raspršite nešto fino podešene, na mir usmjerene vibre kako bi se kolektivno unaprijedili do žitelja raja na zemlji. Ja mislim da je to moguće, a ti?

Idem jutros na posao, stupam po nogostupu kao vojska. Dan će, znam već, biti pun izazova, moram ih rasturiti kao beba zvečku. Moram se izboriti za prava i za još prava, jer tko će za mene ako neću za sebe. Što i jesam, usput budi rečeno, "čestitam Ivana; hvala Ivana".
U susret mi dolazi par, tu negdje mojih godina, ozbiljni, zreli ljudi, drže se za ruke, lijepo komuniciraju, blistaju izdaleka. U jednom momentu on se odmakne u stranu, privuče je bliže k sebi, nešto joj govori, zaokuplja joj pažnju, njezina je pažnja sva usmjerena na njega. Pomislim kako su prekrasni.
Trenutak kasnije ugledam mrtvog goluba na nogostupu.
Dirljivo je kako ju je privukao k sebi kako bi joj skrenuo pozornost sa nelijepe scene na sebe, kako bi je oslobodio praćenja slika mrtve ptice kroz dan.
Želim nekoga da si u kriznim situacijama, jer nije život samo cvijeće i proljeće, pomognemo usmjeriti fokus na ljepotu.

Nisam majstor motanja sarmi, neke ispadnu fino kompaktne, druge se razmotaju kao što kažeš keks. Danas je došao red na razmotane, ali uvjeravam vas da su ukusne kao i smotane.

Evo recept za sarme koji se meni pokazao najboljim. Onima kojima se da eksperimentirati samo ću kazati da nećete pogriješiti. I svakako javite kako su vam se svidjele.

Sastojci:
1 glava kiselog kupusa
200 g dimljenog tofua
pola šalice heljde
pola šalice riže
1 luk
1 režanj češnjaka
1-2 mrkve
1 korijen peršina
1 velika žlica sitno sjeckanog peršina
pola šalice oraha (sitno sjeckanih nožem, ne samljevenih u prah)
2 žličice soli
1 žličica dimljene crvene paprike
pire od rajčice
voda
list lovora

Priprema:
Ugrijati malo maslinovog ulja.
Pirjati na ulju luk i češnjak s malo soli.
Dodati sitno naribano povrće i usitnjen dimljeni tofu.
Miješati na vatri da se okusi povežu.
Maknuti s vatre i dodati heljdu i rižu koje smo prethodno namakali.
Promiješati pa dodati sitno sjeckani peršin, sol i crvenu papriku.
Na kraju dodati sitno sjeckane orahe.
U lonac za sarme uliti ulje.
Puniti prethodno oprane listove kupusa smjesom, motati i slagati u lonac.
Sarme preliti pireom od rajčica i vodom. Dodati na trakice nasjeckani kupus i malo soka od kupusa što je teta sa Dolca stavila u vrećicu kao bonus.
Kada sarme provru, poklopiti i smanjiti vatru. Uz njih servirajte pire krumpir ili pečenu palentu.
Mljac. Uslast!

Link

Kaže: "Živite u postrevolucionarnoj državi pod režimom terora, gde su se ljudi usudili da nestaju, a starice da ispadaju kroz prozor? Zbog cenzure preživljavate objavljujući stihove u dečjim časopisima, sve vam je dozlogrdilo i ne znate šta da radite? Poslušajte savete Danila Harmsa."

Linkam ih niže dolje jer Harms je moćna manga, a ono što sam pročitala podsjetilo me na dječake sa kojima sam odrastala. Oni su Harmsi novije generacije.

Ne znam dal mi je simpatičnija zgoda, pa neću niti birati najjaču, kada je Vedi u jednoj nježnoj fazi života nakon par piva u nekoliko serija skidao hlače usred birtije pred više manje svima i tako sretan stajao pored stola slučajnog posjetitelja ili posjetiteljice dok nije isprovocirao kakvu takvu reakciju ili kada se Romi maskirao u autohtone hrvatske vrste kako bi zabavio samoga sebe i ponekog sretnika koji se našao njemu u blizini, pa bi kada nije glumio sisatu babu Vilmu ili Stevu sa Zetorom, znao izaći na skroz ozbiljnu kazališnu predstavu obučen u košulju, kratke hlače, čarape i natikače.

Prijatelji za imati i kad je komično i kad je tragično. Samo, što da se lažemo, i njih je preuzela bračna služba, a služba je služba. I, realno, tim muškarcima je bolje ne imat ženske prijateljice za kave i bureke mimo onih koje su si izmanifestirali za bračno sudružništvo. Jel tak? Hoću reć, mužeku moj, ako čitaš ovo, drugih prijateljica osim mene nemaš. Ok?

Nego, Čarape Danila Harmsa - vodič za bolji život: Link

Ma evo, vozim se u tramvaju, idem na posao. Listam novice na fejsu i naiđem na tekst ove prekrasne mlade žene. Ovo se čita sa nekim neskrivenim oduševljenjem, ovo se dijeli. Jovana Kešanski joj je ime. Ne znam je li pravo ili pseudonim, a sada ću vam kazati zašto sumnjam na ovo drugo. Pa zbog Johnny Casha. A boy named Sue. Uživajte:

Probaj da obučeš onu tvoju usku bordo haljinu, iako ti je jednom rekao da ti najbolje stoje široke pantalone, da ti haljine previše ističu obline i da za njih treba imati savršenu zadnjicu.

Probaj da preko usana namažeš crveni ruž, iako je jednom spomenuo da najviše voli devojke sa svetlim karminom.

Probaj da ošišaš kosu kao nekad, kada si volela da ti ruka glatko i brzo klizi kroz nju, iako si čula kako govori da devojke bez kose nisu ženstvene.

Probaj da ne sakrivaš od njega celulit i te duge bele strije što se pružaju preko bokova i zadnjice. Nemoj da gasiš svetlo. Nemoj da umotavaš telo u čaršav. Da pramenovima kose pripijaš klempave uši za glavu, da kriješ ožiljak na telu, da skidaš dlake sa mesta na kojima nisi ni znala da ih imaš, da se njegove jagodice ne bi iznenadile, da se utežeš u steznike, da kriješ nesavršena stopala i na mamu nasleđene čukljeve, da nadograđuješ svoje godinama posečene nokte, jer je njegova bivša imala prelepe duge kojima ga je preko leđa češkala.

Probaj da pričaš kada ste u društvu, nemoj da ćutiš samo zato što on misli da muškarci treba da vode razgovor, a devojke da se smeju i budu lepe.

Probaj da mu pričaš o stvarima koje ti voliš, o psima na primer, iako on voli mačke, o narodnoj muzici, iako on voli rok, o Bukovskom, iako on misli da je on otpadnik i promašen slučaj, o jogi, iako misli da je to glupost i prevara, o svemu što te čini živom.

Probaj da izađeš sa drugaricama u diskoteku, na ples, iako si čula da kaže da devojke nemaju šta same da traže noću u gradu.

Probaj da mu kažeš da se plašiš, iako znaš da voli hrabre devojke, da ne znaš da kuvaš, iako on voli one koje vešto barataju u kuhinji, skoro ko njegova majka, da bi volela da živiš u stanu, iako on misli da je to život u kutiji šibica. Probaj da ga ne idealizuješ i od njega praviš Boga, dok istovremeno sebe uspešno srozavaš.

Ako ga uhvatiš da gleda za devojkom preplanulom, plavom i visokom, nemoj odmah da se zatvaraš u solarijum, da premazuješ svoj beo ten ili svoju tamnu kosu, da se penješ na potpetice, a patike ti udobnije.

Ako ga čuješ kako ostrašćeno priča o tenisu, ne moraš na silu da zavoliš tenis, posebno ne ako ga smatraš prilično dosadnim. Kao što ne moraš na silu da se smeškaš njegovom prijatelju, ako si zaključila da je nepristojni šovinista.

Ako voliš da plešeš, a on voli da sedi nepomično, ustani i pleši. Nemoj da sputavaš svoje telo i srce.

Ako misliš da te podrazumeva, reci mu.

Ako misliš da nije dovoljno pažljiv, reci mu.

Ako misliš da bi trebalo češće da te izvodi, reci mu.

Ako sumnjaš, pitaj ga.

Ako te boli, priznaj mu.

Ako gubiš sebe, pobegni.

Nemoj da dozvoliš da ti veza sa njim probudi ovakve misli i osećaje.

Jer u vezi, više nego bilo gde drugde, trebalo bi da budeš svoja. Kakva god da si. Debela ili mršava, niska ili visoka, obrazovana ili manje obrazovana, preplanula ili bleda, pričljiva ili ćutljiva, bojažljiva ili hrabra, grlata ili tiha, povučena ili slobodna, pekmezasta ili čelična. Treba da budeš svoja.

U vezi treba da se osećaš sigurno i voljeno. Da se razbaškariš svojom nesavršenom zadnjicom, svojim klempavim ušima i strijama, jer on bi trebalo da ti prstima prelazi preko ožiljka, preko celulita, preko viškova na stomaku i da ih ljubi.

U vezi dišeš, ne gušiš se i ne batrgaš.

U vezi se ne sramiš sebe, već voliš sebe. Možda čak više nego pre, jer sada je tu još neko ko te voli takvu kakva jesi.

Ne gasiš svetlo, već se puna samopouzdanja šetaš naga pred njim.

Ne gušiš kod sebe ono što voliš, samo da bi njemu ugodila.

Ne stvaraš od sebe ženu za koju misliš da bi se njemu najviše dopala.

Menjaš se ako to želiš, ako veruješ da će vam zbog toga oboma biti bolje.

Jednom sam pravila Boga. Imala sam 21, on 31. Bio je lepši od svih, bio je zgodniji od svih, bio je načitaniji od svih, sve u vezi sa njim bilo je najbolje. Niko se nije smejao kao on, niko nije svirao gitaru kao on, niko nije imao tako dobre cipele kao on, niko nije mudrije zborio od njega, niko nije imao lepšu kosu i muževniji nos, niko se nije tako razumeo u muziku i tako dobro kretao telo po košarkaškom terenu. Bio je najsavršeniji, ali sam se ja kraj njega osećala kao najnesavršenije biće u univerzumu. Svaka njegova reč rezala me je kao najoštriji mesarski nož, dok nisam vrlo brzo sklonila sebe od njega.

Tada sam htela da mu budem žena, da mu rodim petoro dece, da mu motam sarmu, da smrdim na zapršku, da čitam ako treba i tog Tolkina i sve o tim hobitima, da ćutim dok on priča, da samo njega slušam, da dignem ruke pred kraj studija, ako treba, da zavolim sve što on voli, svakog njegovog iritantnog prijatelja, svaku njegovu iritantnu teoriju i stav, da se smeškam svakome kome se on smeška, pa čak i kada sa setom priča o bivšoj, da ga pratim u svemu.

Danas, da se to desilo, momentalno bih se prostrelila kroz najprokrvljeniji deo tela, jer nema bolnijeg i temeljnijeg umiranja od onoga da budeš sa nekim ko u tebi budi osećaj da si faličan i nikad dovoljno dobar.

Da budeš sa nekim zbog koga kopniš, umesto da se iznova i iznova rađaš.

Vidi male. Ista ja.

... da si grade jedan hram gdje se ljepše vide boje.