Dati dio sebe...

Dobitna kombinacija za žene:
1. Uvijek budi dotjerana
2. Dobro kuhaj
3. Dočekuj supruga s osmjehom, a ne mrzovoljna
4. Uvijek budi raspoložena za sex
5. Nikada ne pitaj kuda ide i tko ga to stalno zove
6. Ne kopaj po njegovoj aktovci
7. U društvu budi dama, a u krevetu droljica ;))
 
Dobitna kombinacija za muškarce:
 
1. Donesi joj doručak u krevet
2. Pomazi ju nakon sexa, umjesto da odmah okreneš leđa i zahrčeš
3. Slušaj kada ti govori
4. Ne prigovaraj na skuhani ručak, ako ti se nešto ne sviđa, reci to s puno takta
5. Slaži odjeću,a papuče ne razbacuj po kući
6. Budi kavalir kada izađete negdje
7. Pokaži joj da je centar tvog zanimanja, umjesto da stalno pričaš o sportu i autima
 

Jedan ima toplinu i dušu, tople oči pune razumjevanja.Ruke uvijek spremne za zagrljaj, rame na koje se uvijek možeš nasloniti, prsa na kojima možeš sigurno i mirno zaspati.Danima možemo razgovarati gledajući se u oči i nikada nam nije dosadno.Smijemo se zajedno prošlom i sadašnjem životu i sve teško pretvorimo i riječima i slikom u humor.I tu je uvijek kada ga trebam.Nikada jedno drugom ne govorimo suvišne riječi jer ne želimo pokvariti čaroliju prijateljstva.
A onda postoji jedan sasvim drugačiji.Nestalan, čas ga ima, a čas ne.Obeća pa ne ispuni, ali u njemu ima jedan mali vražičak koji zajedno sa mojim vražičkom uvijek nađe zajednički jezik.Istovremeno se i privlačimo i odbijamo.I koliko god se trudili jedno drugo izbjegavati, život nas uvijek spoji.Voli iste stvari kao ja, od njega toliko naučim, pokaže mi sve što me zanima, popravi svaki kvar sa puno strpljenja i uvijek doda nešto novo za mog sina, ali i za mene ;))
Kada bih spojila njih dvojcu u jednu cjelinu, ljudi moji bio bi to muškarac mojih snova ;)))

Večeras je pogled tvojih krupnih, plavih očiju bio tako blistav.Dodir ruke topal, a osmjeh iskren.Topla većer poigravala se mojom raspuštenom kosom, a ti si tako bezbrižno i veselo pričao.I život je lijep.Ono malo bola u nozi sasvim je zanemarivo u usporedbi sa svim onim što nosi novi dan.I znam, probudit ću se sa osmjehom, jer me ti uvijek dočekaš kada se tome najmanje nadam ;)))

Kada noć spusti svoje tamne niti i prekrije blještavilo dana ostaju samo zvukovi.Duboko u noć ostajem budna slušajući život tame.Sasvim blizu tiho i ravnomjerno diše moje dijete.Tko zna sanja li livade zelene posute šarenim cvijećem ili more plavo, duboko?Zatim ulicom prođe neki zalutali prolaznik ostavljajući ritmičan zvuk svojih koraka.Tko zna šta nosi u svojim mislima?Toplinu, ljubav ili bol rastanka i težinu života ili samo dušu punu praznine?U daljini zvuk automobila.Da li je vozać umoran?Ili poletan od ljubavi?Vraća li se s posla voljenoj ženi ili u prazan i hladan stan?I tako, svaki zvuk ima svoju priču.Po neku tužnu, a po neku punu sreće.Da li si u tim zvukovima možda i ti nepoznati čovječe?Postojiš li tu, negdje sasvim blizu ogrnut tamom, sam i tužan?Kako prepoznati ritam tvojih koraka u ovako mraćnoj noći?

Ima dana kada baš poželiš razgovarati.Onih dana kada se osjećaš tako sam i mali.I kada kišne kapi svojim taktom još više daju osjećaj samoće.Ni knjiga, ni najdraža tiha glazba, ona koja ti uvijek vrati mir ne pomažu.A tada misli odlete...i opet tamo kamo nesmiju...Sjetim se prvih ljubavi, onih dječjih.Kada je tako mlad i dječje neiskvaren pozvonio, nestrpljivo čekajući da se pojavim, moleći Boga i sve svece da ne izađe netko od mojih roditelja.A kada sam se pojavila, široki osmjeh i riječi:"Hej, došao sam po tebe, uzmi koturaljke i idemo!"Držali smo se za ruke, jureći ulicama.Nismo nikog primjetili.Samo su srca glasno kucala.
Eto, ja jučer kupila role.Možda netko pozvoni.Ma tko mari za godine, važno je biti sretan i bezbrižan ;)))

Djelili smo terasu.Vikendica je imala dva vlasnika, a donja terasa je bila velika.Svatko je imao svoj stol.On i ona, Njemci stari oko 60 g.Svako jutro kada bi se svi okupili na terasi, jedni drugima bi mahnuli i uz osmjeh poželjeli dobrodošlicu u novi dan.Promatrala sam kako skladno rade.On je brisao stol, ona donosila doručak.Samo su im se pogledi koji puta sreli, a na licima je vladao mir i spokoj.U mašti sam zamišljala njihov skladan brak, kako su uz puno ljubavi podizali svoju djecu.
Jedno veće pozvali smo ih na piće.Oduševljeno su pristali.Uz malo slanih krekera, dom. kobasice i sira, naravno uz dobro ohlađeno pivo i rakiju koju smo ponjeli od kuće krenuo je razgovor.Ono malo njem. riječi koje smo brat i ja znali bile su dovoljne da razgovaramo.I tako, malo po malo, dotaknuli smo se svih tema.Zatim ona kaže kako joj je u saobraćajnoj nesreći poginuo suprug.Ostala je sama sa troje djece.On je dodao da je njegova supruga umrla od karcinoma i ostavila da sa dvoje djece.Upoznali su se slučajno i krenuli u zajednički život.Svu djecu su školovali, svi su zasnovali svoje obitelji i otišli od kuće.Ostali su sami, žive mirno i s puno ljubavi i razumjevanja.
Dugo u noć razmišljala sam o njima.O mirnoći koju posjeduju.Ipak život nakon boli vrati mir i spokoj.Bar se nadam da je tako.

Kad zatvorim oči, svaki šum vala koji miluje obalu mogu oživjeti.I svaku onu zvijezdu na nebu doživjeti.Glasove djece i šuškanje kamenčića pod njihovim nogama dok su prolazili stazom sasvim blizu nas, ni ne pomišljajući da se tako blizu odigrava povjesni trenutakza dva života.
I pamtim svaku riječ koju si mi rekao.Mekim glasom u ljetnoj noći.Riječi koje je rekao Muškarac Ženi.One riječi koje muškarci ne govore, jer to su tajne koje ljubomorno čuvaju samo za sebe.
Dvoje prijatelja ili dvoje ljudi slomljenih života.Ne znam šta smo bili u tom trenu, ali svaku Tvoju riječ pamtit ću do kraja života, kao i ton tvog glasa.Koliko li je bilo topline, nježnosti i životnog iskustva pomješanog sa boli u njima?Bez glasa, moje suze su bile jedini svjedok postojećeg trenutka, trenutka vječnosti i saznanja da na svijetu još uvijek postoji mali-veliki Čovjek, jednostavan u duši i velik srcem!

Kilometri koji su ostajali iza mene na povratku kući kao da su mi sve više pokušavali objasniti ovaj život.Glazba je parala svaki preostali dio poderanog srca, koje je nekim čudom još uvijek kucalo.Glazbeni urednik, moj dugogodišnji prijatelj i suradnik na radio valovoma sela mojeg malog, kao da je namjerno birao srcedrapajuću glazbu.No, platit će mi za to prvom prilikom ;))), bilo kada u bilo koje vrijeme ta glazba, ali ne baš u ovom trenu....Noć, zvjezdano nebo, sin koji bezbrižno spava na zadnjem sjedalu i vlastite misli koje nemaju ni početak ni kraj.Vraćam se Slavonijo tebi, prihvati me meko na polja zlatna.Tu su mi korjeni, tu ću i ostati, zauvijek sama i tvoja!Taj trenutak vjećnosti bljesnuo je u trenu.Da tako je!Sama i Tvoja!Odmah mi je postalo lakše u duši.Pa nije tragedija, niti sam jedino biće na ovoj šarenoj lopti zvanoj Zemlja, koja ovako u životu prolazi i koja je sama.Jutrom ću se zagrnuti izmaglicom sa kukuruzišta, a većeri zlatne provoditi uz šum valova na obali Drave.Sve je ok, rekoh sama sebi, još sam tu i bit ću svoja zauvijek!

Nakon svih morskih kapljica, slanih....nakon svih kapljica također slanih, ali ovaj puta ne morskih, vratih se domu svome....Slavoniji ravnoj, selu mojem malom, vratih se i sama sebi....I prizemljenje nije bilo tako bezbolno.Ipak, krečem dalje s manje ili više osmjeha na licu...Ma u stvari koga briga, zar ne?
Krasno vas je vidjeti sve ovdje, koliko god da ste stvarni ili virtualni, vratila sam se vama i svijetu svom!Krečem dalje, noseći majčinstvo na leđima i mrvicu, malu mrvicu nade da će sutra osvanuti manje bolno jutro, da će sutra biti novi dan sa osmjehom na licu i mrvicom ljubavi u srcu tek toliko da preživim....

Eto dočekala sam i taj dan.Ostavila sam poslovni mobitel mom zamjeniku, neka se on malo znoji i nervira, ubacila novu karticu u moj mobitel, jer na godišnjem sam i ne pada mi na pamet da me zovu zbog posla.Konačno je pala i kiša, vani je tako ugodno, spavat ću kao beba, jer konačno nema buđenja u nedjelju kada sav normalan svijet spava, a ja i pojedinci odlazimo na posao.Moja sućut svima koji sutra rade, ali ja sam sasvim pošteno zaradila cijelih 15 dana godišnjeg i toliko sam sretna, da pomišljam da od te silne sreće neću moći zaspati.Hm, ili...je možda  ipak bolje kada radim i sve ide svojim tokom.Šta ako me stvarno uhvati nesanica? ;)))Ma  naravno Iskrica je tu!

Uh, ma nije to uopće lagan posao kada se bolje razmisli.Eto sin i ja već trideset četvrti put vadimo sve van iz torbe da provjerimo da li smo sve, baš sve spakovali, a onda opet jedva sve naguramo natrag u tu nesretnu torbu, koja je mogla biti još samo pola metra veća ;)).I uzimamo spisak u ruke, sinak čita:ručnici, papuče, badić i kupaće, fotić, ležaljke, sandale, ....i tako nepregledan spisak, a ja s druge stane vičem, spakovano, ovdje, da tu je....I kad taman pomislim sve je konačno u torbi netko od nas se sjeti da neka sitnica nedostaje, baš ona bez koje ni u ludilu ne smijemo otići na more....Joj, odoh još jednom provjeriti stvari...Ipak najvažnije je ono što nosim u srcu, e, bez toga nikako ne odlazim tamo, ma da, tamo na na more ;)))

Primjetih skromno, hej ljudi pa koliko to vas noćas nije spavalo ?;)))Ili je pun mjesec,il´ ljubav ili one suze (meteori)?Pitam se, koliko je želja poslano u svemir s nadom da budu ostvarene?Sretno svima koji su poželjeli, ja sam, priznajem, spavala ;(((Ipak moja "Željica" je uvijek u mom srcu ;))

Pozdrav svima!Ma evo i mene nakon dužeg vremena.Na upit mnogih koji me na pvt pitaju šta se to događa, javno priznajem još uvijek se nisam udala ;))).I još uvijek sam na ovom planetu, iako sam u jednom od zadnjih logova obećala da ću se jako zaljubiti, vjerovati u ljubav, ili otići na Kripton ako treba, još sam tu...I moram vam reći, primjetila sam da je u zadnjih mjesec dana i ovdje život sasvim ,sasvim podnošljiv.Dobro,osim što gubim stvari po autobusima, razgovaram sama sa sobom, grlim jastuk u snu i pričam mu slatke riječi, još sam u selu mojem malom.Iako pojma nemam šta se u njemu događa....Život je dobio novu dimenziju, sve je obojano pastelnim bojama.Najviše me raduje plava boja, boja Jadrana.Zato u nedostatko pametnijeg teksta shvatih da je bolje da ne pišem, da vas ne gnjavim...Kada se vratim sa mora, pisat ću pisma lijepa, pisma duga, a do tada mašem vam na pozdrav i po negdje ostavljam komentar.

Danas sam se zamislila nad svojim životom.I riječi koje mi je rekao moj dragi prijatelj su me taknule ravno u srce.Jer poželjeo mi je ovo:"Plači, ali uvijek od sreće!I svaka suza iz tvog oka neka bude suza radosnica!"Nije li to krasno....

Netko mi je rekao da sam ja virtualna osoba.Pa valjda je to tako!I šta je tu loše?Ovdje postoje neki meni dragi ljudi koji Iskrici daju poseban sjaj.Ovdje su neki s kojima se družim i u real life, i pitam ima li tu nešto loše?Ovdje postoje skrveni iza nickova oni s kojima ću se sigurno upoznati, ali isto tako i oni s kojima nikada neću.Ne zato što ne želim, nego zato što su jako daleko.No, dokazala sam da je Švedska bliže nego mislim!
Ovdje sam kada sam sretna i kada sam nesretna.Nisam tu zato što imam vremena na bacanje, to sigurno ne!Svoje misli mogu napisati svima shvatljivim jezikom.Da li ih netko čita (znam da čita) ili ne manje je važno.
Svoje srce držim na otvorenom dlanu, a i to znaju oni koji su me upoznali.Ne bojim se života,borbe i poraza.Dovoljno sam jaka da krenem naprijed.I koliko god puta bude trebalo, ja ću se dizati iz pepela.Jer sam takva.I majka sam koja živi i odgaja sina sama.Ali ni to nije neki problem.
Samo jedno ne podnosim, kada me netko povrijedi ni krivu ni dužnu.Pored iskrenosti, otkrivenog srca, čežnje, želje....Jučer sam htjela napustiti Iskricu, obrisati nick, nestati.Ali...nisam to ja, ma ne odustajem tek tako.Zato tu sam, ostajem ovdje i družim se sa vama.Jednom mi je u životu bilo zabranjeno jako puno stvari, ali ja znam da ovakvim načinom druženja ne mogu niti želim nekoga povrijediti.Volim ljude, a znam da i oni vole mene!Ne mogu zamisliti da se više ne družim i ne komuniciram s ljudima.Jednom je bilo tako.Više ne!
                    Pusa svima od Ericce