Dati dio sebe...

To uistinu znači izgubiti slobodu, samo što o tome ne razmišljaš kao o gubitku, jer u zamjenu dobivaš toliko puno.
                          Erica Jong
Potpuno je u pravu ta moja imenjakinja :))

"Ne ufam se mišlju pitat ljubomorno čime li se baviš, ili možda gdje si.Samo kao tužan rob stojim pokorno misleć kako srećiš te s kojima jesi!"
 

Kad probudim se jutrom i krenem u novi dan, a zvuk samo mojih koraka odzvanja pustom ulicom, upitam se:tko to upravlja mojim životom?
Trenutak nakon toga prolaze ljudi uvučeni u ovratnike svojih kaputa, svatko od njih zadubljen u svoje misli.Svagdje sivilo svakodnevice.
Hoće li ikada itko pomaknuti te oblake, kada već ja sama ne mogu?Tko zna, ima li još "sunca" iza njih?

Svi vi koji nosite naočale, molim vas, nosite ih redovno, jer...
Ako imate astigmatizam kao ja, a uz njega još i kratkovidnost, cijeli ovaj svijet, vjerujte mi, gledate posve drugim očima.
Ono što je naglavačke u stvarnom svijetu, ja vidim sasvim normalno.I tako, kako sam onda mogla pronaći idealnog partnera, kada sam sve zločeste vidjela s anđeoskim krilima, a sve dobrice sa vražjim roščićima, repićem i vilama;))
Eto za sve je kriv nestreni astigmatizam, koji uvijek sliku okrene naopačke i zbuni me!

Moj tata ima 72 g.Još uvijek vozi auto, a kako mi je računalo neki dan bilo na popravku, zamolila sam ga da ode po njega dok ja radim.
Čovjek se vratio sav ozaren u licu.Dok je lutao gradom zbog viška vremena ,slučajno je naletjeo na neku auto kuću.Zavirio je, pogledao izložene automobile i mirno zaključio da bi baš volio biti vlasnik jednog od tih limenih ljubimaca koji su mu se tako zavodljivo "smješkali".
Eto, pošalješ čovjeka po računalo, a on iz čista mira, ni sa čim izazvan kupi novi, novcati auto u 72 g. života.
Stoga pazite kada očeve šaljete po neku sitnicu, jer u tim godinama nikada niste na čisto šta im se mota  u glavi ;))

Bilo je to na kraju radnog dana, onda kada vam u glavi vrvi milion raznih stvari, kada ste već u mislima kod kuće, kada sanjate slastan ručak, topli zagrljaj svog djeteta i da sada ne otkrivam sve moje slatke radosti i maštarije ;))
Ušao je u radnju čovjek, kupio nekoliko stvari, sasvim sam bila uljudna i fina, kao prava prodavačica, naravno ona zbrka u glavi još je trajala.Upitala sam ga želi li još nešto kupiti, rekao je :"Ne hvala, to bi bilo sve!"
Tada sam ja sva ponosna rekla."Gospodine, izvolite na blagajnicu!"
Da, da i to se događa.Trebam li opisati njegov pogled i smješak? ;))

Još uvijek živim na krilima mašte i odupirem se ovom vremenu što gazi male ljude kao što sam ja.
U vlastitoj bajci pokušavam biti dobra vila i pružiti sinu onaj iskričavi sjaj.Zaštititi ga od svih mračnih sila koje donosi noć.
Na tim krilima i ja letim.Sve do vrtoglavih visina i uvijek tamo negdje pronađem vlastiti mir.A kada pogledam dolje, vidim samo jedan običan svijet koji još uvijek nije naučio živjeti!

Kada svemir i nemir u tebi pokrene samo jedna kap i kada više nisi svoj, kada postane sve šareno sa milion leptira, a nebo posuto pahuljastim oblacima-tada živiš.I misliš-trajat će vjećno!
Tada se prst sudbine poigra i šarenilo zamjeni klasičnim crno-bijellim svijetom, bez boja.Taj svijet zove se svakodnevica.
Sve do nedavno mislila sam da je brak bio vrhunac ljubavi.No netko mi je pokazao da je sve to bila samo varka, da je ljubav nešto sasvim drugo.Da ljubav u stvari nije samo davanje, nego davanje i primanje...
A ona vječna djeca u nama željna topline i ljubavi, s isprepletenim prstima na rukama žele i dalje šetati ulicama zaljubljena i sretna.Bez obzira na broj godina.
Kako godine prolaze, još sam veće djete sa zahtjevnijim željama.Sada razumijem sve tajne koje su u djetinjstvu bile tako neshvatljive.I više nego ikada želim zaljubljena šetati ulicama moga grada, a svaki novi korak nagraditi poljupcem.
Samo želim ponovo pokrenuti svoj svemir i nemir...

Sjedim jutros, puna virusa koji me izgleda ne žele ostaviti na miru.Valjda sam jako dobar domaćin.Odlučila sam ostati dugoooo u pidžamici, pomaziti se i počastiti jednim neradom.Pa ipak sam bolesna.
I tako pregledavajući malo šta ima na Iskrici krajičkom oka vidjeh da mi je profil pregledan več 4186 puta.
Zanima me samo šta su vidjeli tamo, jer neki ga uporno pregledavaju nekoliko puta?Šta znače crna slova na bijelom papiru, koliko je uopće istine u napisanim profilima?
Koliko ovdje prisutnih ima napisamo ono što žele od sebe, a ne ono što jesu?
Ah, izgleda da stvarno ovi virusi luduju kod mene, stoga je sva sreća sto sam profil popunila davno prije, tko zna šta bih danas tamo napisala;))

Evo danas je točno tri godine kako sam kričila u zgradu suda i otišla na brakorazvodnu parnicu.
Sasvim sama, u crno obućena, jer sam išla na pokop vlastitom braku.;)) S druge strane stajala je moćna odjvjetnica potplaćena debelim novcem, a uz nju, naravno, moj ex.Osjećala sam se kao netko pet min. pred smaknuće.Kao one žene nekada davno, prozvane vješticama, a da ni same nisu bile svjesne ZAŠTO??
Branila sam se istinom, golim životom.Nepoznati ljudi čitali su njima već dobro poznati protokol, s kojim sam se slagala, na postavljena pitanja odgovarala potpuno svjesna vlastitih riječi.I tako...brak je rastavljen na obostrano zadovoljstvo bez natezanja, imovinsko-pravni postupak prošao kao podmazan, bez  svađe, bez galame.Ah, da ,blaženo hrvatsko sudstvo i crno slovo na bijelom papiru?!No to je već jedna sasvim druga i duga priča.
Nakon svega, kada se poznato društvo razišlo, sišla sam niz stepenice van iz zgrade na sviježi zrak, svjesna vlastite slobode-slobode misli!Nakon 10 dugih godina ponovo biti svoja, ona stara kao nekada davno.
Slavim treću godinu slobode.Sada kada pogledam iza u sve protekle godine shvaćam da je život tako jednoatavan.Živjeti za male radosti, za po neki osmjeh na dragom licu.Živjeti i biti slobodan.Nije li to lijepo?

Nakon braka, kada sve prođe i lijepo i ružno, kada kreneš sam lutati bespućima života, zapitaš se:Kamo sada?Na koju stranu se okrenuti?Shrvan bolon i tugom, nastavljaš svoj put.
Prijatelji koji su se okrenuli  na svoju stranu i rješavaju svoje životne probleme, uglavnom vraćaju svaki puta film u natrag.
Ja na to nisam bila spremna.Krenula sam naprijed, i nisam se htjela više okrenuti, jer iza sebe ništa nisam ostavila, samo neko prazno sjećanje.
Danas kada se svega sjetim, znam da sam bila vrlo hrabra kada sam odlučila otići i ostaviti sve.Sve, osim svog djeteta.A sada kada razmišljam o budućnosti znam samo jedno.Želim ljubav, toplinu i zajednicu.No trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako ta moja sreća nije nigdje daleko, negdje u nekom drugom kraju Hrvatske, nije niti u nekoj stranoj zemlji.Ne želim se više zavaravati slatkim riječima ovdje napisanima, tipkanjima na pvt, sms-ovima.Potrošila sam se na taj način.Volim se družiti s ljudima, to ću i nastaviti, i ovdje i u privatnom životu.Ali, okrećem se svom kraju, nekom ovdje blizu, krećem ka mom tragu u beskraju slavonskih ravnica...

Znala sam da će mi netko uspjeti pokvariti moje super raspoloženje.Naravno, valjda dok sam živa to će biti jedino moj ex muž.Jedino stvorenje na ovoj šarenoj lopti koje me može iz takta izbaciti je ON?!?!
Po tko zna koji put prođe pored vlastitog sina i naravno, ne pozdravi ga...............
A onda nakon par min, valjda kada njegova nova ženica ode ribati suđe, meni pošalje sms ovg sadržaja:"Imamo divnog SINA!"
Stvarno, tko je ovdje lud, pitam ja vas?
Kako god, ja sutra dolazim na party dobro raspoložena ;)))

Polako prolaze minute i sati.Željno čekani 7.10. sasvim je blizu.Koliko želja, snova ili skrivenih nadanja donosi Iskrica party?
Na netu sam 3 pune godine.Nisam niti sanjala kada sam kupila kompjuter, da ću na ovaj način upoznati toliko dragih ljudi.No nikada se nisam radovala nekom susrteu više nego sada.Nema tu skrivenih ljubavi, niti nekih nadanja.Potpuno opuštena i neopterećena nekim očekivanjima dolazim u Gap vidjeti neke drage ljude.
S nekima tipkam duže vrijeme, neke "znam" tek po nekom izmjenjenom komentaru ili poruci na pvt nakon napisamog webloga.Neke ljude sam već upoznala, a ovo je prilika da ih vidim ponovo.
Sjedeći satima iza monitora, čitajući vaše weblogove ili poruke puno puta sam se nasmijala, rastužila ili zamislila nad životom.Kada sam bila najtužnija ili najusamljenija bili ste uz mene.Sve je to dio ovog našeg maštovitog, zamišljenog svijeta u kojem svatko od nas uzima ono što mu nedostaje.Družimo se bez vizuelnog kontakta, ali uglavnom puno kvalitetnije nego što to pruža svakidašnji real.
Svima se radujem.Žao mi je što neki neće doći.Hvala svima na divnim trenutcima koji su ispunili moje usamljene sate...
Pusa...Vidimo se!
Juppyyyyyyyyyyyy!!!;))))

Evo, već kada smo danas svi ovako raspoloženi, a ja kao prava ovisnica, ne mogu odudarati od općeg raspoloženja;))
Sjećam se trenutka kada sam/smo, iako je ovo smo manje bitno, ili, budimo realni potpuno nebitno;)), počeli graditi kuću.
Dakle, kada gradiš vlastiti dom, svakom, pa i najmanjem detalju poklanjaš pažnju.Radovala sam se svakom novom pomaku, jer sam žarko željela kutak za svoju obitelj.
Najsalđi dio bio je uređenje interijera, odabir talijanskih i španjolskuh pločica za kuhinju, terasu, hodniok, kupaonicu, zatim biranje jaccuzia...i tako detalj po detalj.Usklađivanje boja, stilova, tkanina, namještaja...
A onda, odjednom, cijeli san te obitelji sruši jedno nedoraslo djete u liku odraslog čovjeka.Neiživljen, maltretiran od oca alkoholičara, razori vlastitu obitelj, rasprši pahuljaste oblake djetinjstva vlastitom sinu.
Netko drugi sanjat će svoj san u toj kući.Druga djeca maštat će u sobi mog sina, gdje je svaka bajka pročitana prije spavanja bila tog trena stvarna...
A mi...nastavit ćemo dalje, kupiti neku drugu kuću u kojoj je isto tako prekunuto nečije djetinjstvo i nečiji san.
Gdje je granica ljudske gluposti?Kada i gdje prestaje pohlepa?Do kada je voće u susjednom voćnjaku slađe i veće?
Sve je prolazno, rane zarastu, na njihovom mjestu ostanu ožiljci.Znam da nikada više neću ući u svoju kuću, niti šetati onom dragom ulicom.Jedino mi je žao što više nitko nikada mom sinu nemože vratit prekinuto djetinjstvo.On je djete u tijelu, ali odrastao čovjek u duši...
 

Sretan Ti dan anđela, Anđele!
Stigla mi je porukica od Zokija.Da, da on uvijek zna kako mi vratiti osmjeh.Uvijek i to na pravi način.
Dakle, sada znate.Danas je dan anđela.Svima sretno i čuvajte krila ;))