NJEŽNOST

Birds are fallin' down waithing there alone...

Danas sam čitala da su se našli neki ljudi oko okruglog stola. Ne, nisu vitezovi, nego neki pozitivci (čitaj nepolitičari) koji bi htjeli pojačati volontersku scenu u Hrvatskoj. I čude se čudu i kukaju kako malo ljudi kod nas volontira, pa da čak ni mladi nisu zainteresirani za to. Kažu kako vani puno njih volontira i to od tinejđerske dobi. Naravno, vani su i zakoni tako sređeni, da volonteri imaju neke privilegije. Ovdje? Ma molim vas, tko bi se brinuo još i oko volontera, zar nije tako nekako?
Mene to ne čudi. Krenula sam konobarit sa 18 godina da bi pomogla mami oko plaćanja računa i da svaki dan ne moramo jesti samo paštu, jaja, krumpir ili fažol. Zamislite da mi je tada, kad smo bili praktički u familjarnom bankrotu, netko predložio da odem volontirati.
Ne, to ne znači da su Hrvati manje altruistički, da nisu milosrdni i humani, ili da nemaju socijalne odgovornosti. Jednostavno, kod nas je situacija takva da nam je standard puno niži od naših zapadnih prijatelja. To znači da moja susjeda, da bi financijski spojila kraj s krajem i djeci priuštila neku osnovu nakon šta plati sve režije i kupi hranu, radi dva posla. Od jutra do mraka ta žena nije doma, kada dođe kuha za drugi dan i pere i posprema po kući. I kad dođe vikend, opiči generalku po stanu, a nedjeljom popodne s viklerima na glavi, pegla. Kad bi ona stigla volontirati?
Ili tatin prijatelj koji radi u luci, a popodne i vikende pitura stanove u fušu? Dan mu započinje s radom u 6 i pol, puno puta i prekovremeno ostane, ako mu plate te sate, a zašto ne? A onda pituranje. I nema ni nedjelje, ni praznika, ni tjedna. A jako puno je takvih.

A sada vi meni recite.... Kada bi ti ljudi stigli volontirati?

S druge strane ima jako puno ljudi na zavodima za zapošljavanje. Nezaposleni, polagano već u depri, apatični, bezvoljni jer.... ako nema posla, nema ni zanimacije, ali nema ni para. Po meni, ti ljudi bi se mogli malo aktivirati oko volontiranja. Nikada ne možemo znati, ali tim volontiranjem sigurno će se upoznati neki novi ljudi, pa bi uskoro i prilika za pravo radno mjesto mogla doći. Da ne kažem, da će ih ta plemenita obveza izvući iz te rutine besposlenosti.
A i svi zaposleni. Čak i 2 sata volontiranja tjedno, mislim da bi svima psihički dobro došla. Pomoć starijim ljudima, pomoć u bolnicama, u domovima sa nezbrinutom djecom, pomoć raznim udrugama invalida, djece, žrtava nasilja, azila napuštenih životinja..... ma nebitno, jer to je pomoć!

Jedino da naš balkanski mentalitet to ne okrene u iskorištavanje volontera.

Danas se baš nešto mislim, kako smo mi ljudi u biti jadnici. Šta god napravili, potrebno nam je da nam netko kaže; "Bravo stara/i, odlično ti je ovo ili ono!". Ma baš jadno.

Ili ono da nas svi vole, svijet je ovaj lijep, sve je ružičasto-bijelo kao Barbie trip djevojka. Svi se samo smješkaju, klimaju glavicama, nitko se ne svađa, svi su zadovoljni.... kao da je svima napravljena lobotomija.

Zašto nam je toliko bitno da se svima svidimo i da nam svi potvrđuju koliko vrijedimo??

Jednom davno, ahhh, ne baš tako davno, rečeno mi je da se nisam svidjela jednoj curi/djevojci/ženi, whatever. Uglavnom, to me je malo začudilo, jer fakat ako smo dvije riječi jedna s drugom progovorile. A s druge strane, postavila sam si pitanje -zašto joj se nisam svidjela?-. Istina je da je i ona meni bila odbojna na prvu loptu (ipak postoji i razlog za to, a to je intuicija, što se kasnije pokazalo i točno), ali ja poznajem umijeće dipolomatskog razgovora, pa zbog inih ljudi oko nas, fino sam stavila svoj plastični osmijeh i furala spiku po nebitnim temama. Kao, nešto joj je zasmetalo na meni. Hehehe, nije joj zasmetalo na meni, nego kraj mene,.... moj dragi. Naime, dotična je svojevremeno imala jednu kraću vezicu s njim, pa je tada gledajući nas dvoje sretne i opuštene zajedno, doživjela prosvijetljenje i shvatila šta je svojevremeno pustila. Ahm, naravno da meni nije bila antipatična zbog toga, nije mi uopće bila antipatična... samo sam ju stavila na veeeeelikuuuu distancu, jer eto, znam malo više toga o njoj nego šta ona misli.
Anyway, danas mi je totalno smiješno kada pomislim kako me je na neki način čak i malkice zaboljelo, to zašto joj se ne sviđam. Pa i nije imala nekog razloga, mislim, pa ja se svima sviđam,.... je baš. Ali onda sam shvatila da je to bila spika za mog dragoga, jer eto, ona je njegov spasitelj, pa će mu otvoriti oči. Hihihi, smiješno, zar ne??? Blatiti druge, da bi sebe izdigli, eh, to nikada ne ide, mislim ide... ali.... na kraju se ta osoba nađe u blatu do grla i uskoro već i guta... a-ha. Ali pustimo to sada, tempi passati.

Onda, potvrde koliko vrijedimo. Od malih nogu kada ti mama da pusu i kaže kako je ponosna na tebe. Kada ti nona pokloni čokoladu jer si, eto, pa bila dobra. Kada ti tata ne da pljusku, nego te pogladi po glavi i kaže -dobra moja curica-. E, pa vjerojatno od tada to kreće.
Kasnije to preraste u ono -zašto ti ne možeš biti kao kćer/sin mog šefa, koja/i ima sve petice, trenira balet/nogomet i dobra/ar je svojim roditeljima???-. Naravno, bez tih silnih usporedbi ne ide. A ono, kćer/sin tog istog šefa je neka luzerica ili neki papak, ali nema veze, stariji ga vole, i koga briga šta ga cijela škola i okolica odbacuju, pa doma igra igrice na pc-u, plete s mamom i glumi kretena nad kretenima.
Je, je.... od malih nogu patimo za tim potvrdama. Možda mi ne bi vrijedili da nam nitko nikada nije rekao -to ti je sranje- i bacio nas u depru za sljedećih mjesec dana, ali nam i postavio neku ljestvicu vrijednosti u podsvijest. E sad, ako vas je ocjenjivao kreten, onda ni ono šta je rekao da vrijedi, u biti ne vrijedi. Hm, totalna zbrka.
Ili ako ste bili te sreće, možda vam je nona opet poklonila čokoladu. Mmmmda. Jer ako ste još sretniji, onda si sami kupujete čokolade i sami sebi govorite -jebote, šta sam to dobro napravila/o-.

Sono stata anch'io bambina
di mio padre innamorata
per lui sbaglio sempre e sono
la sua figlia sgangherata.
Ho provato a conquistarlo
e non ci sono mai riuscita
e lottato per cambiarlo
ci vorrebbe un'altra vita.

La pazienza delle donne incomincia a quell'età
quando nascono in famiglia quelle mezze ostilità.
E ti perdi dentro a un cinema
a sognare di andar via
con il primo che ti capita
e che ti dice una bugia.

Gli uomini non cambiano
prima parlano d'amore e poi ti lasciano da sola.
Gli uomini ti cambiano
e tu piangi mille notti di perché.
Invece, gli uomini ti uccidono
e con gli amici vanno a ridere di te.

Piansi anch'io la prima volta
stretta a un angolo e sconfitta
lui faceva e non capiva
perché stavo ferma e zitta.
Ma ho scoperto con il tempo
e diventando un po' più dura
che se l'uomo in gruppo è più cattivo
quando è solo ha più paura.

Gli uomini non cambiano
fanno i soldi per comprarti
e poi ti vendono.
La notte, gli uomini non tornano
e ti danno tutto quello che non vuoi.
Ma perché gli uomini che nascono
sono figli delle donne
ma non sono come noi.
Amore, gli uomini che cambiano
sono quasi un ideale che non c'è
sono quelli innamorati come te.

Mia Martini

Vorrei due ali d’aliante
Per volare sempre più distante
E una baracca sul fiume
Per pulirmi in pace le mie piume
Un grande letto sai
Di quelli che non si usano più
Un giradischi rotto
Che funzioni però
Quando sono giù un po’.

Non voglio mica la luna
Chiedo soltanto di stare
Stare in disparte a sognare
E non stare a pensare più a te

Non voglio mica la luna
Chiedo soltanto un momento
Per riscaldarmi la pelle
Guardare le stelle
E avere più tempo più tempo per me.

Con gli occhi pieni di vento
Non ci si accorge dov’è il sentimento
Tra i nostri rami intrecciati
Troppi inverni sono già passati
Io vorrei defilarmi per i fatti miei
Io saprei riposarmi ma tu
Non cercarmi mai più.

Non voglio mica la luna
Chiedo soltanto di andare
Di andare a fare l’amore
Ma senza aspettarlo da te

Non voglio mica la luna
Voglio soltanto un momento
Per riscaldarmi la pelle guardare le stelle
E avere più tempo più tempo per me.


Loredana Berte

Muž i žena odluče otići na odmor na jezero poznato kao meka i raj za ribolovce.
Muž obožava u ribičiju izaći u cik zore, a njegova žena obožava u miru čitati knjige.
Jednog jutra se muž, poslije nekoliko sati ribolova, vratio i odlučio malo drijemnuti, a žena tada odluči sama izvesti čamac na jezero premda se na njemu sama baš i nije najbolje snalazila.
Upali motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi uživati u tišini i čitajući svoju knjigu.

Tuda naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz ženin čamac i kaže:
"Dobro jutro gospođo. Što to radite?"
"Čitam knjigu", odgovori ona (i pomisli: zar to nije očigledno?)
"Nalazite se na dijelu jezera zabranjenom za sportski ribolov", obavijesti je inspektor.
"Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu".
"Da, ali u čamcu imate sav pribor potreban za pecanje i ¹šo se mene tiče mogli bi s pecanjem otpočeti svakog trenutka. Bit ću primoran povesti Vas do stanice i protiv vas podnijeti prijavu", reče on.
"Ako vi to zaista i uradite onda znajte da ću i ja protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja", odgovori mu žena.
"Ali, pa ja vas nisam niti dotakao!?", reče inspektor.
"Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče mogli bi s tim otpoćeti svakog trenutka ... "
"Doviđenja gospođo i uživajte u ovom lijepom danu".

POUKA :
Ne ulazi u raspravu sa ženom koja čita. Vrlo je vjerojatno da ona zna i misliti. ;DD

Štikliceeeee ;DD
.
.
.
Više me ne mogu spasiti ni narodne mudrosti,
jer se moja duša prodala ludosti,
zadnje vrijeme pijevam krive pjesme
i radim sve što se ne smije,
pa samo sviram i nikoga ne diram.
* * * *
Ovo nije priča o nesretnoj ljubavi,
ova pjesma nije ljubavna,
ovo su stihovi iskreno prosuti,
pa se slažu kako im najbolje odgovara.


***

U busu sjedim, vozim se doma, iza mene dva babca pričaju. Žena stara oko 70 godina sa nekim čudnim pramenovima na sijedoj kosi. Tip možda i stariji, izgleda kao jedan od dvojice koji su sjedili na balkonu u mappet shou. I sada, ona se pravi frajerica i počne pričati o big onom-tamo brotheru. Kako ne pratim, nije da me baš zanimalo, ali baba viče i pola busa ju ćuje. Hoću-neću, ja slušam. A govori kao iz nekog zadrtog sela, naglasak je sve samo ne riječki, pitam se je li uopće i hrvatski?!

I slijedi raspaljotka po sudionicima koju uopće neću komentirati;

... da kako su ti mladi totalni neradnici,
... da ih se prijavilo preko 2 'iljade,
... da će sve napravit samo da ne rade,
... da samo leže i žderu i spavaju do podne,
... da su svi tako prosti, može ih bit stid, njih i njihove matere,
... da su sve ženske unutra kurvetine, samo je ona šta je izašla bila i drogerašica,
... ova što je izašla, ušla je tamo samo zato što se nadala da će biti droge,
... ova što je izašla, izašla je samo zato što tamo nitko nije imao droge,
... ova što je izašla je totalno problematična, izbacili je iz male škole (!) i bolje da je vani,
... ova druga je puna onih, kako se to zove, eee silikona... i sigurno će nekome brzo dat',
... sve je to kriva droga i roditelji,
... ma nisu to deca malih ljudi,
... sve to kvari mlade, više nisu normalni,
... onaj onu stvar pokaziva okolo kao da je roba sa tržnice,
... eeee sad ljudi se nadaju, možda padne i kakav sex,
... ma ružno za gledat...

Iskreno, meni je bilo ružno za slušat. Toliki nivo privitimizma, tolike dezinformacije (jer bilo je tu još masu toga šta ni ne želim napisati), toliko sranja, nisam se naslušala od kad sam gledala neki film s radnjom početkom 20.stoljeća, kada je zatucanost bila pohvalna.

Ma babci, koji vrag onda to i gledate!! Imate tamo marisol i ostale abla, abla serije koje su snimane za vas i depresivne kućanice. Fuck off od mladih. Vi ste ionako svoje na ovom svijetu odradili, mogli biste barem biti tiho sada.

A onda kad su se uhvatili Sanadera i kompanije, krenuli blatiti naše 'rvatske političare, izašla sam van, hvala Bogu.

E, a ne bih ja bila tako nabrijana da se ne vozim busom i slušam te silne gluposti.

.
...opet ne mogu spavati...

Tako je naporno kad zamijenim noć za dan, a dan za noć...
i nekada su EKV to lijepo pijevali, ali eto...
voljela bih da mogu sada zaspati...

i onda palim cigaru na cigaru, surfam po netu, pa odem do tv-a, pa malo čitam...
sve u svemu, u jutro zvoni alarm na budilici, a ja sam zombi...

Kako zaspati kada ti se ne spava??

Danas sam skoro ostala bez profila, šmrc :((

Išla sam mijenjati log i upisala sam očito previše slova (lol, strah je vrag;D) i....
i nisam se više mogla logirati... uf...

E, da sam se ja sjetila koji sam mail svojevremeno poslala, a u međuvremenu stigao je i max i sve neki novi mailovi, i to je bilo prije više od godine.... a emotivno vezana za svoj nick... ahhhh..... panika, panika...

Ona je jedan dečko u t-comovom help desku bio tako drag i strpljiv, pa smo i to razlotkrili....
....i sada stvar šljaka... :)

A u međuvremenu su mi sa Iskrice ponudili dati novi log, na novi mail uz uvijet da nabrojim barem 2 nicka iz vip grupe.... ! Super, ali....

....onda sam se zapitala, kolike su u biti njihove ovlasti? jel se moje pvt poruke mogu čitati? nije da nešto tajanstveno pišem, ali opet, volim znati da sam gazda svoj nicka, profila i poruka...

Tko to zna??


.

Bivšem iskričaru SRETAN ROĐENDAN!! :-o


Ah, da... nisi više baš ni u cvijetu mladosti,
ali si i dalje dosta razigran kada ti to paše...

I uz moju pusu,
Knjigu o Metallici
i dupli od P.Floyd-a dvd
The dark side of the moon....

.... ti se nađi na onoj svjetlijoj :))


-ne daj- ;D

pa si skinite ako vam se sviđa kao i meni :)


http://rapidshare.de/files/31689216/ENI_-_O_i_su_ti_ocean.mp3.html

.
.
.
I'm not here for your entertainment
you don't really want to mess with me tonight,
just stop and take a second
I was fine before you walked into my life.
Cause you know it's over
before it began
keep your drink just give me the money,
it's just you and your hand tonight.



da su mi simpatični stihovi :D

.
..
.
A gledam malo kakvo je mrtvilo po blogovima došlo.
Valjda se ljudi vratili sa godišnjih, pa im sada fali sna od par sati u jutro šta se dižu ranije za na job.... ae, nije lako.

Promjena bioritma kod mene se dogodi preko jedne noći. Ta noć je bilo vjenčanje u subotu i još se mučim ranije zatvoriti okice. Naravno, nemoguće. Tako lako preokrenem noć za dan... ali obrnuto... neće moći ove noći...

.
Onda? Još jedna cigareta prije..... čega?

.
.
.
.
.
Končano sam se naspavala. Moj krevet je ipak moj krevet, jer je udoban i dovoljno velik.

I dok sam se dvije noći u zg mučila, jer sam se s dragim gužvala u nekom, skoro pa diječjem krevetu, sinoć smo se kao begovi rastegli u mojoj sobi, u mom krevetu.

Nije ni čudo da sam na svadbi već oko 1 sat u jutro počela osjećati umor, dok su ljudi dosta stariji od mene hopsali na neke polkice-olkice i ine poskočice. Više mi se nije jelo, pilo, sve mi je postalo bez veze polako. Nisam se napila, jer ne pijem alkohol, tako da sam morala otrpiti onaj dio kada su svi uživali u oblacima alkoholnih para. Onda smo se dragi i ja odvojili i u holu hotela lijepo se izvalili na foteljama. Gušt. Tamo ima više zraka, nema ljudi, sami mi, onako sređeni.

Bio mi je tako njami u onom odijelu, ma za pojest!! Čak sam mu, kao pravo žensko, i košulju opeglala:)) , uz upozorenje da se ne ufurava :) a ono, P. Cardin košulja, odijelo Armani. Pa ja sa snobom hodam, hihihi.

Moja marka je bila xy, i bila sam si zadovoljna. Kineski štapići držali su kosu gore cijelu noć. Držala se i šminka, što samo upućuje na to da sam svarno majstorica u mazanju :D I pregršt komplimenta kako super izgledam. Naravno, sa šminkom i u štiklama, sređena u večernjoj odječi, svaka ženska super izgleda. Naspram natikača, traperica i bez šminke.

Dragi mi je rekao, da sam zgodna, ali da on voli moj prirodni look. Ipak, kada me prvi put sređenu vidio, nije mogao sakriti onaj ponosni pogled koji sam ja upecala na vrijeme.

A što se tiče sređenosti drugih ljudi, dečke i muškarce moram pohvaliti. Definitivno su bili spickani. Znam da je njima i lakše, samo odijelo i cipele i stvar riješena uz friško brijanje. Ali opet, mladih zgodnih momamka je bilo puno.

Mlada je bila predivna i tako i mora biti. Njena prednost je u njenoj jednostavnosti, pa i svaki detalj kojih je imala malo, davali su pravu ravnotežu sveopćem dojmu. Vjenčanica odlična, ali traži zavidan struk. Mladoj ocijena 5 bez puno razmišljanja.

Dok žene, od lagane vulgarnosti, do obične robe za u grad, pa do nekih koje su si dale truda. Ipak, moram priznati da sveukupan dojam žena nije bio baš za pohvalit. Stol do mene sjedila je ženska u dvodjelnoj crnoj varijanti na vezanje u struku, za plesnjak na terasi nekog hotela gdje je na godišnjem. I iako je to crno i ima neke decentne šljokice po materijelu, nije bilo dovoljno sjajno da ne primjetim tvrdu kožu na peti. I tada ni lakirani nokti u crnim natikačama, ni štikla tih istih natikača ne mogu popraviti dojam, kada sam vidjela toliko te debele, tvrde kože.

Neki ljudi valjda nikako da shvate, da preduvijet dobrog izgleda je higijena i njega tijela.... a tek onda odjeća, cipele, frizura, make-up, nakit i parfem.





.