NJEŽNOST

Budim se već pola dana i nikako... vjenčanje pravo, ogromno, puno hrane, kolača i cuge, masa sređenih ljudi i ............narodnjaci.... grrrrrrr.................grozno!!!!
Sada još uvijek pod rehabilitacijom na ove iste narodnjake, pijem ne-znam-ni-sama koju kavu po redu.... i nadam se uskoro krećem za svoj najdraži grad na svijetu.... Rijeku...

.
.
.
Spremam se na put. Poslovno i privatno. Poslovno, jer želim, privatno, jer moram :))

Vjenčanje je u điru. Lijepa i moderna mlada. Baš me zanima vjenčanica, jako (profi deformacija). A i mladoženja isto, mislim kako će biti odjeven. Ma svi ljudi, baš se veselim tome, samo da vidim kako će biti ljudi obućeni.

Nisam znala šta obući ni ja. Ono, pun ormar, ono, šijem, ono imam kile i kile materijala u firmi, ali ne.... ja ne znam šta obući. I mislila sam se i mislila, ma u biti, nisam previše glavu razbijala o tome. Znam tako je uvijek, čini se bezizlaznom, a u biti riješim u par minuta.

Kako će mi dragi biti u tamno plavom odijelu, htjela sam nešto da ono, stilski odgovaramo. Ali vraga. Ne mogu ja tamno plavo. Ne volim ja tamno plavo.

Imam jedan predivan materijal, malo tamno plavog i puno bogate ljubičaste. I to je ono, baš super materijal i svašta se može sašiti finijeg od njega. Ali.... onda mi cipele i torbica strše, što znači da se moram baciti u trošak oko cipela, jer torbicu mogu od ostatka materijala napraviti. I gdje je zapelo??

E, pa zapelo je u tome, šta ja tamno plavo ne volim, ne nosim, ne osjećam se dobro u tome. I bez obzira na to šta većinom je ljubičasta u điru, tamno plavo mi bode oči.

I tako sam se odlučila za neki istočnjački, japansko-kineski stil. Crno-bijela kombinacija, kraljica elegancije. Ne ja, nego ta crno-bijela kombinacija.

VandaVampirica je neku večer stavila sliku sa ptičurinom ;) i tamo sam našla inspiraciju za frizuru. Ne, ne na ptičurini, nego na ženi sa sike, iako priznajem da ima neke sličnosti u frizurama. I još ću zabosti u podignutu kosu dva kineska štapića, da upotpunim image. Naravno i make up mora biti u stilu. Nemam ja uzalud sis koja je vizažistica :))

Sve u svemu, možda stilski ne pašem uz tamno plavo odijelo moga dragoga, ali nije ni bitno. Bitno je da smo zajedno i da su duhovno i ostalo nešto pašemo ;D



.

...i tako. Završilo se jedno prijateljstvo. Na gorki način, kako prijateljstva inače i završavaju. Krio mi je, ali nisam mogla ništa. Ovaj put ne. Jer nisam ni htjela. Jer je vrijeme da naučim ljude oko sebe da preuzmu odgovornost za rečeno i učinjeno.

I dok sam nekad bila toliko tolerantna i praštala mnoge stvari, danas mogu reći da to više nisam. Godine su donijele iskustva i mudrosti ( ! ) i valjda sam shvatila da je glupo i uzaludno uvijek pružati prvu pomoć i davati umjetno disanje, nečemu šta nije suđeno da bude.

Znam i gdje sam točno pogriješila. Mješala sam posao i prijateljstvo. Točnije u prijateljski odnos unjela sam i posao. I kako to već biva, ljudi kada su pare u pitanju, postaju grozni. Neki su spremni i vlastitu mamu prodat ako će im to donjeti zaradu. A takav je bio i ovaj moj frend. Bljak i fuj !

Takvog frenda i ne trebam!

Argentinski tango svira u mojoj glavi. Sve mi je teže držati ritam. Uvojci kose više nisu disciplinirano stegnuti u punđu na vrhu glave. Puder na licu topi se polako. Znojna sam. Purpurno crvena haljina upija moj znoj.

Mišići su mi umorni. Svako toliko uhvati me tremor u bedrima od napora. Prsti mi pulsiraju od nabijanja po unutarnjem dijelu cipela na vrlo visoku petu, svakim korakom sve više. Parket je gladak. Ne zadržava moje korake.

Neću moći još dugo ovim ritmom. Prenaporno mi postaje.
Nisi tu da me vodiš.
Posustajem.
Koraci mi postaju sve teži i kao trapaviji.
Gubim ritam u nogama.
Gubim gracioznost pokreta.
Čak se i pramen kose oslobodio, pao preko lica i prkosno mi škakljao bradu. Dvoumim se oko odluke, odustati ili nastaviti. Ipak, napor je nesnosan.
I nakon još par koraka, odustajem.
Kleknem na parket i klonem tijelom prema podu.

Zadnja scena je kao da sam plesala umirućeg labuda, a ne jedan strastveni tango.

kao nešto bi napisala, pa ne bi...

pa šaljem sms, pa sam ljubomorna ko pas jer je ona tamo gdje ja nisam :)))) ...i još se cereka kad piše kako joj je super.... ehm... da....

a kao nešto sam i napisala... ae...

vrlo inteligentan blog, ovaj mi je jedan od jačih :DD

"...I'm not like all the other girls
I won't take it like the other girls
I won't fake it like the other girls
That you used to know..."




Garbage

Čitam jednu dosta fora knjigu. Hvala autorici šta mi ju je poklonila. Samim time, njen sadržaj me je potakao na razmišljanje, koliko smo jedni drugima potrebni, a opet kako si možemo postati i najgori neprijatelji.

Tako sam pred neko vrijeme šetala s malenom po kvartu. I dok smo se približavale jednoj kući, čuli su se uzvici, psovanje, vrisak, udaranje vratiju, itd... poznate scene bračnih razmirica, hm.. ove su bile malo žešće. A kuća ful lijepa, fasada nježna breskva, cvijeća na svakom koraku, travica uredno pokošena, sve bajkovito.

Mala me pogledala i pitala šta je to, a ja sam slegnula ramenima i rekla da se samo malo svađaju. A šta da joj kažem?!? Tako se mi puževim hodom približavamo, kada vidim da im je portun otvoren i pretrnem!

Imaju nekog opakog psa, staforskog bul terijera, koji se sav zapjeni od napora kada laje, onda znate kako taj laje. Mi smo već stigle do te kuće, galama je nesnosna, psovke tako sočne da sam neke prvi puta i čula. I gledam gdje je pas, nadam se da je u kući, ali ne vjerujem.

I znate gdje je bio? Sa druge strane kuće, van dvorišta i ograde, spuštenih ušiju i glave, samo sjedio. I valjda čekao da frka prođe, jer nas nije ni pogledao.

Da li jedan sportski komentator, sportski novinar i svi ini reporteri trebaju biti:
a) objektivni
b) neobjektivni
c) novinar uvijek mora biti objektivan.

...vrijeme je idealno za izležavanje, maženje... ;)

...


da, da, da....
mislim da želim to... mislim da da... ali nisam spremna... još... rano mi je...

neke stvari prvo treba dobro poslagati...

druge se moraju dobro posložiti...

ne, ne biježim od toga... ne bojim se vezivanja... lijepo je nekome nešto obećati, recimo tebi...

lijepo je s povjerenjem prepustiti se u tvom zagrljaju...

predivno je gledati osmijeh na tvom licu svaki dan....

divno je slušati tvoj šapat na uhu svaku večer...

duboko je osjećati tvoju ljubav prema meni...





... ali... vrijeme mora odraditi svoje...

.......




...a baš sam se veselila jednoj dobroj večeri, jednoj opuštajućoj atmosferi...
...ono, kada nemaš o čemu razmišljati...
...kada uživaš u sitnicama, samo zato šta su tu...
...i hedonistički si sretan šta si živ...

...od uživanja mi nije puno ostalo...
...barem ne večeras i ne na taj način...
...ali dok me tople ručice grle, dok dobijam tople puse, lijepo je...
...a još kada toplomjer pokaže da je temperatura pala, odlično je...

...mirno spavaj, žabice moja mala, mama je tu kraj tebe... :)

…postalo je poluoblačno… onda nakon nekog vremena i oblačno… pa se digao vjetar… onaj pravi, moćni vjetar, kada vam prozori stanu lupati ako nisu zakačeni s nečim... kada se vrata otimaju i lupaju od siline tog istog vjetra… kada vam otvorenu knjigu ostavljenu nasred stola zahvati propuh i pomiješa vam stranice… moćno…

...tada stiže miris… vjetar nosi miris svježine u sebi… nosnice mi se ispune mirisom drveća, suhe trave, a koji puta čak osjetim i miris mora, negdje u tragovima, samo na tisućinku sekunde…

…i tada, teške kapi počinju šaranje beton u dvorištu… trava i razno bilje halapljivo upija tako potrebnu tekućinu, sve zamiriše na svježinu… kao da sve utihne, zastane,.. samo se tu i tamo vidi munja koju poprati bučan zvuk groma…

…jer počinje ljetni pljusak, tako potrebno osvježenje svima….





…a onda opet svane sunce i nemilosrdno nas pregrijava… i kao da se ništa nije dogodilo...

....


Danas ću te konačno zagrliti, ne onako kao šta te preko tjedna grlim, nego onako bez razmišljanja koliko taj zagrljaj može trajati, bez napetosti dal' netko od nas mora juriti posao, ti ili ja, nebitno...

Danas ću opet zavući ruke u tvoju sve dužu kosu, zaplesti sinfoniju vlasi i prstiju, uživajući u svilenom dodiru i vrlo dobro poznatom mirisu tvoje kose, dok ćeš ti moju, već predugu, uporno sklanjati s mog lica da bi ga bolje upio pogledom...

Danas mi slijedi plavetnilo bez kraja, plavi intezitet pogleda punog nježnosti, dok će tvoji prsti počivati na mom zatiljku i lagano ga masirati da otklone napetosti napornog radnog tjedna, a ja ću zatvoriti oči i konačno se početi opuštati, kao i uvijek u tvojim rukama...

Danas započinje vikend odmor sa ciljem -ajmo se odmoriti zajedno- , ali kao i svaki vikend, mi nećemo uspijeti u tome, ali nije ni bitno...

...od kada sam stvorila profil na iskrici, jedan i jedini da se zna! :), nekako sam sve manje i manje čitala knjige, a sve više vremena visila tu... nije da se bunim, pa valjda sam morala i ja malo probati tu groznicu neta :D ...

...tek nedavno sam u knjižnici vidjela toliko dobrih naslova i pisaca, da sam se sijetila koliko volim čitati,.... ali nisam čitala dugo... i tada sam stala...hm, a kada sam zadnju knjigu pročitala?? pitala sam tetu na pultu kada sam zadnju knjigu posudila, i.... odgovor je bio sramotan... odmah 2 knjige sam posudila, i trenutno guštam u jednom dobrom krimiću...

...što zbog posla, što zbog knjiga, sada sam manje tu, ali nije li divno kada sve imaš u nekakvom, ono, pravom omjeru?...

...knjiga, mda,.... nju barem zatvoriš kada ti se više ne čita... dok ako odeš off i nekog uvrijediš, čeka te porukica kada se opet ulogiraš... da, knjiga puno priča, ali barem šuti :)) ...

danima, tjednima, nižem.... ahm i mjesecima... :)

kada podignem kosu na vrh glave, zakačim ju velikom kopčom, da mi ne smeta u radu... tvoj dah svaki put ostavi trag na mom vratu...
i tvoja blizina.... i tvoj dah... i ubrzo mi nosnice ispuni tako poznati miris.... tvoj....
i kako da ostanem skoncentrirana na job? :)

kada krene taj miris, cijelo tijelo mi se lagano trzne u sebi.... sve čakre se povežu... kao da ticala izbacim iz sebe... i upijam tu vibru rečenog bez riječi... taj dodir bez dodira... i reagiram bez kontrole, jer je ona suvišna...

a i kreativnost je izraženija... iako često pokaže se nešto kasnije...

i kada mi kažu da statisktika pokazuje da ljubavna i poslovna veza ne idu zajedno, slažem se! :)

ali moj bunt tako rado voli razbijati tu istu :DD