sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Ako me tražiš istinu,
jedna jedina je koju raspoznajem,
i često ju odgurnem jer je neprilična.
Dala sam ti otisak prsta.
Podastrla ti sve svoje DNK analize.
Utrljala u tebe svoje sokove.
Još ih osjećam dok ti ljubim obraze.
Svake noći iznova me pozivaš
da ti na posteljini ostavim svoje znojne obrise.
I nisam sebična, dopustim ti da se igraš
i s prvim kapima mjesečnice.
Uzeo si, premda bez izričite dozvole,
lude misli koje se oko tebe vrtlože.
Više nemam, više me ne pitaj,
jer znaš dobro da ljubav ne poznaje garancije.
 

utješit ću te ja sad, ajd ne moraš se tamo tuširat, kreni odma, pustit ću te ja u svoju Ligu šampiona
 

Ćorluka nemoj se previše umorit, čekam te poslije utakmice
Tvoja Majstorica
 

Željko 29, Zg: "mislio sam da je to običaju nekakav reklamni trik bez pokrića, ali nakon samo jednog poljupca osjećao sam se ko potpuno druga osoba"
Ivan 31, Ri: "preporučio bi svakome da posjeti velikog gurua za poljupce, uvjerit će se da ljubljenje može imati potpuno drugu dimenziju"
Filip 29, Du: "nakon samo par sati podučavanja bio sam u stanju ljubiti se danima bez umora"
Sean 30, NY: "something absolutely fantastic, I hope that I will have time to do it again, I am completely reborn"
preuzeto sa http://edition.cnn.com/HEALTH/
labello: 12 kn, Majstorica: neprocjenjivo

Možeš biti kraljica svega, samo ne noći,
ti si samo produkt njenog pobačaja nekim jako lošim instrumentom.
I bila bi sve to okrepljujuća burleska života
da ti nije tog otupjelog mraka u očima.
Nitko ne vjeruje za tvoje 22 godine.
Dok mu se ne zadesi da već zaspeš kada napušta trošnu hotelsku sobu
u koju si ga odvela.
Opusti ti se tad grč kojeg stezeš zubima.
Nokte više ne puštaš, otkad si se jednom s nečijim mužem previše zaigrala,
pa kao nagradu danima jarkom šminkom skrivala podljeve.
Bolovanja ti nisu dopuštena.
Tu je samo služba koja te zakrpa kada te dočeka neka skrivena ulica.
Kronična si bolest svih pohotnih spodoba.
Koje samo imaju oči za glatkoću tvojeg međunožja.
I mnogi su glodali tu pubičnu kost na kojoj si se prehranila.
Nekad davno si se i ljubila.
Znam da se jako dobro sjećaš kada si to započela, a još bolje kada si prestala.
Kriva procjena da poslovno odijelo može biti neka garancija.
Ispratila si mnoge mladoženje (i vjerovatno sve njihove kumove).
Dala im materijala da ispune sve mladenačke napaljenosti.
Lagala o vjernosti željnim mornarima.
Opuštala neke strane delegacije.
Opraštala neke nepodmirene dugove.
Kad se zalomi da si dopustiš da budeš još uvijek željna dodira.
Volio bih te jednom oteti i ubiti te golim rukama.
Jer si me pustila da sve to gledam, a da ne budem ti blizu,
premda sam te volio, premda si mi bila potreba.

danas sam sama sebi prekomplicirana,
tebi bi bila jednostavna.
(ajde sad zatamni prozore, neka podne negdje drugdje luduje)

Raspakiraj noćas zimu i pusti ju da se smota oko mojih bradavica
poput vjerne zmije.
Nabrekle žile iscrtat će tad injem tradiciju da mi zaustavljaš krv,
poput dotrajalog krvnika.
Raspakiraj noćas slike naših sjećanja da se rasprsnu na mom dlanu,
poput lažljivog ogledala.
Oštre krhotine pisat će tad krvlju povijest koja se ne ponavlja,
poput precizne kazaljke.
Raspakiraj noćas osvetu,  da bude baš za mene krojena,
poput meke rukavice.
 

Noćas slobodno zaboravi da postojim, a ja ću ti svejedno pričat tako lažljivo, baš onako kako su me učili. Ostavit ću ti svu gorčinu koju nosiš u tim po tebi krojenim trapericama. Ma, zaboga, nisam lascivna, mislim na taj tvoj zadnji džep, u kojem ti je spremljen obraz. Kad se triput okrenem bit ćeš mi negdje za leđima, mahat s naramkom objeda, slatki osmijeh će tad poteć sa mojih usana. Uz ono isto prevrtljivo laganje koje sam od puno boljih naučila, a nikad (koja li blesava odluka) upotrebila.
Poštedjet ću te koječega. I zajedničkih buđenja, i zore nad zabačenim otocima, i žarke žudnje negdje dopro spremljene među tuđim bedrima. Nisi nikad dopro do mene izvan navika. A ja ti nisam knjiga koju možeš učiti napamet. U ovom filmu svaki kraj ima drugačije kadrove. Po tebe možda ne pogubne, ali sasvim dovoljne. Slušala samo koješta i znaš šta, mislim da naši egoizmi ne dijele iste stavove. Makar su oba bila usmjerena na nesrazmjer u stavovima. O kako samo mogu zvučat konfuzna. Dok mi u glavi svaka misao zna točnu putanju (zna ili će saznat, to i nije neka velika briga).
Popušit ću čak pomirbeni sex, i popušit ću čak repeat again tipku tvoga jezika. Popušit ću sve zbog čega ću manje strepit kada mi opet spočitneš nešto što je na granici nekih drugih svjetova. U ovom životu imam vremena samo za tekuća pitanja, a kada se u slijedećem sretnemo opet svatko sa svoje strane nišana, bit će mjerodavno samo čije je oružje bolje kalibrirano.

Znaš one neke noći kada bi ti nakon toga jutro donijelo samo moju zgužvanu košulju pored jastuka? Grlila si ju poput poslijednje brane otpora prema tom svijetu koji je negdje kroz prozor preko svih gradskih dimnjaka gutao neke iluzije koje smo zajedno posijali. A vjeruj mi uvijek mi izmami osmijeh na lice ona slika kako mrtvi pijani sjedimo na Tomislavcu i pjevamo "ovo mi je škola". I još se sjećam kako si tu noć ponosno nosila onu prekratku suknjicu. Zar sam imao izbora...osim zavuć ti se u svaku poru i tamo prekratiti vrijeme koje si mi otela?
Neman sam, gladan sam tvoje nutrine, i izjedam te. Trgam svaki nevini trag mladosti koja ti je ostala i hranim njome moju nastranu ćud. Podaj mi se ako imaš imalo milosti naspram oronule vucibatine koja te odvojila od tih zamazanih obraza. Pa nisi valjda mislila da te ne pamtim s onom krafnom u ruci kako čekaš tramvaj da ne zakasniš na posao. Nebo me je tog dana najavilo. I nijedna oluja nije nikad ostavila takve tragove na asfaltu. Izgrebao sam ti ožiljke i ostavio svoje sjeme. Zalijevao sam te s njim obilato, poput nekog demona kakvog samo prastare civilizacije poznaju. Pa ga crtaju bez očiju. Da ih ne urekne.
Ostat ćeš uvijek netaknuta. Pokušao sam doprijeti do tvoje naivnosti. Prodao sam te jefitno, a ti si mi pružila dlanove pune latica. Onih suncokreta koji su ti ne znam kojim čudom iznikli na balkonu. I nisam ti nikad rekao da tvoje usne peku ako ih neoprezno koristiš. Zavrti noćas onom šarenom suknjom koja radi puni krug oko mojih slabina. I daj molim te neka te samo mjesečina ocrtava. Onu liniju koja se spušta niz desnu bradavicu sve do koljena.  Ne vezuj kosu u rep. Ona će noćas poput mreže starog ribara izbjeći oštre hridi. Na koje bi se ti rado nasukala, kada bi znala da nemaš drugog izbora.  
 

pazi što želiš jer bi ti se želje mogle i ostvarit
nego, ne znam jel tako svima, ali ja sam danas prešla nakon dugih 8 godina opiranja na pretplatu na mob, i sad mi sve nekako nije dobro, mislim da mi to nije trebalo

sad kad se sva bagra vratila u grad napokon vrijeme da idem na more...do slijedećeg javljanja majstorice uživo s Jadrana...stay beautiful!

nedostajala mi je točna karakterizacija: Emocionalni paraziti. I onda kaže Igneos  da odišem majčinskom ljubavlju...e pa nek nekog drugog sišu, ova sisa je zatvorila

problemi su za ljude normalni, ali ja bih lijepo molila da ih ostavite pred vratima kad mi se javljate, pun mi k tuđih potreba...hvala i do slušanja

da bi joj se vjerovalo...a šta kad druge osim te jedne jedine nemaš?

a šta da ti kažem? da je noćas definicija kože poprimila neke nove granice? i da je ponekad dovoljan samo jedan dodir donje usnice negdje pored uha da nabrzinu shvatiš da gromovi udaraju i bez munja? lagat ću sebe u nekim noćnim satima, vješto se uvjeravati da sve moje fikcije uistinu ne postoje, ti se samo potrudi da mi u tome pomogneš...